Piše: Drago Pilsel
Gospodine Pusić, krenimo od izjave za javnost koju su ovaj tjedan povodom okončanja rasprave o tužbama Hrvatske i Srbije za genocid pred Međunarodnim sudom (pravde) u Haagu dale Vaš Građanski odbor za ljudska prava, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek. U njoj se kaže da su tijekom sudskog postupka izložena pravna stajališta Hrvatske i Srbije pokazala da se, unatoč promjenama političke garniture, ni u jednoj od dvije zemlje nije dogodila ona nužna društveno-politička katarza, potrebna da se društva suoče s mračnom stranom vlastite prošlosti i priznaju žrtve masovnih zločina počinjenih u ime vlastite države. Zašto je tomu tako?
Zato što za to nije postojala kritična politička volja; o potrebi takvog suočavanja govorile su i govore malobrojne nevladine udruge, neki novinari, pokoji usamljeni političar poput bivšeg predsjednika Mesića i svi su oni redovito bili izloženi žestokim napadima i prijetnjama. Pred neki dan bivši ministar pravosuđa i vanjskih poslova, bivši rektor Zagrebačkog sveučilišta Zvonimir Šeparović, koji se penjao na stup semafora pred Američkim veleposlanstvom u Zagrebu i vikao: ”Mi ćemo suditi sucima Haaškog suda“, a 2013. proglasio Documentu djelom Sotone, objavio je listu izdajnika kojima treba suditi u Hrvatskoj. Između ostalog i zbog toga što će zbog svog izražavanja skepse prema uspjehu hrvatske tužbe za genocid biti krivi ako ta tužba ne uspije. Bilo je trenutaka, u jednom periodu kad je Sanader bio premjer ili na početku Josipovićevog mandata, kad je izgledalo da se izvlačimo iz tog klinča međusobnog optuživanja koje u konačnici nosi samo nesreću i osigurava razloge za buduće sukobe. A ovo je suđenje, gdje je začas prevladala navijačka atmosfera i gdje se svaka od strana koncentrirala na zločine onih drugih, u čemu je, nažalost, imala i previše materijala, pokazalo koliko su ti pozitivni pomaci krhki. [Read more…]