Ove godine se diljem svijeta obilježava stogodišnjica početka Prvog svjetskog rata (WWI). Prošlogodišnje je zagrijavanje, uz organiziranje brojnih državnih odbora po svijetu, iznjedrilo i raspravu o tome je li propitivanje uzroka izbijanja rata revizionizam ili legitimno povjesničarsko pitanje.

 

Raspravljalo se o Sarajevskom atentatu i njegovim naručiteljima i ciljevima. Srbijanski su povjesničari bilo kakav pokušaj svaljivanja dijela krivnje za rat na njihovu zemlju proglasili povijesnim revizionizmom, a rasprava nije stala na povjesničarima, nego je uključila i pojedine političare koji su izjavljivali kako imaju obećanja iz svijeta da se na konferencijama posvećenim ratu neće dovoditi u pitanje njemačka krivnja za njegov početak.

 

U Hrvatskoj se o Prvom svjetskom ratu u proteklih stotinu godina pisalo nedopustivo malo. Razlozi za to su brojni. Od nepostojanja hrvatske vanjske politike u doba početka rata – jer je Hrvatska bila dio Austro-Ugarske Monarhije – preko sudjelovanja hrvatskih postrojbi u habsburškoj vojsci do raspada iste države i prepuštanja tog dijela povijesti pobjednicima – Srbiji.

U Hrvatskoj se o Prvom svjetskom ratu u proteklih stotinu godina pisalo nedopustivo malo. Razlozi za to su brojni. Od nepostojanja hrvatske vanjske politike u doba početka rata – jer je Hrvatska bila dio Austro-Ugarske Monarhije – preko sudjelovanja hrvatskih postrojbi u habsburškoj vojsci do raspada iste države i prepuštanja tog dijela povijesti pobjednicima – Srbiji

 

Rasprave pisane u Hrvatskoj najvećim su se dijelom bavile djelovanjem Jugoslavenskog odbora (što je tada djelovalo politički korektno), pa su zapostavljene brojne žrtve i razne obiteljske traume. Prosječan je Hrvat o Velikom ratu saznanja crpio iz djela Miroslava Krleže ili Jaroslava Hašeka, a ozbiljnih znanstvenih monografija nije bilo.

 

Osim toga, jugoslavenska se država nije potrudila prikupiti podatke o poginulima, urediti groblja iz Prvog svjetskog rata razasuta po bojištima na kojima su se borili i Hrvati u sklopu postrojbi Monarhije.

 

Od početka 1990-ih vidljivi su neki pomaci, pa su organizirani skupovi o do tada neopravdano zapostavljenom vojskovođi Svetozaru Borojeviću, 1918. godini, o kojoj se progovaralo kritički i Prvom svjetskom ratu u Podravini. Izvrsnu knjigu “Suton stare Europe” 2009. godine objavila je profesorica Livia Kardum.

 

U svijetu se obilježavanju stogodišnjice pristupilo ozbiljno. Neke države na to će potrošiti velike svote. Države su i osnivači raznih odbora i komisija za obilježavanje te obljetnice.

 

Procjenjuje se da će Velika Britanija potrošiti oko 50 milijuna funta. Zamišljen je i globalni projekt projiciranja imena poginulih vojnika u Prvom svjetskom ratu. Kada je ta inicijativa u prvoj polovici 2013. godine došla do Hrvatske, konstatirano je da Hrvatska uopće nema ni približnu procjenu poginulih u ratu, a kamoli popis imena. Budući da kod nas ne postoji ni jedna ustanova koja se sustavno bavi istraživanjem rata, pa ni znanstveni projekt koji se bavi Velikim ratom, okupila se skupina povjesničara i stvorila Inicijativni odbor za obilježavanje stogodišnjice Prvog svjetskog rata.

Konstatirano je da Hrvatska uopće nema ni približnu procjenu poginulih u ratu, a kamoli popis imena. Budući da kod nas ne postoji ni jedna ustanova koja se sustavno bavi istraživanjem rata, pa ni znanstveni projekt koji se bavi Velikim ratom, okupila se skupina povjesničara i stvorila Inicijativni odbor za obilježavanje stogodišnjice Prvoga svjetskog rata

 

Problemi s kojima se znanstvenici bore ne mogu se riješiti bez pomoći države. Naime, većina arhivskog materijala vojne provenijencije o Prvom svjetskom ratu nalazi se u Austrijskom državnom arhivu u Beču, dok je manji dio u državnim i vojnim arhivima u Budimpešti. Odbor se obratio predsjedniku Republike i Ministarstvu vanjskih poslova ne bi li se postigao sporazum kojim bi bilo omogućeno preslikavanje goleme građe (najmanje 120 tisuća kopija).

 

Godine 1923. stvorena su načela za sukcesiju kulturnih dobara Austro-Ugarske između Kraljevine SHS i Austrije koja su poseban dio posvetila arhivskom gradivu. Nastavak pregovora datira iz 1958. godine, kada je dogovoreno da Jugoslavija do 1. travnja 1960. preda svoje zahtjeve za građu.

 

Postojala su dva modela. Jedan, na kojem je Jugoslavija tvrdoglavo inzistirala, bio je da se predaju izvornici, dok je dogovor iz 1923. omogućavao i predaju kopija. Istini za volju, Austrija nije dopuštala jugoslavenskim znanstvenicima kopiranje građe iz Prvog svjetskog rata u njihovim arhivima. Sada je situacija takva da je Austrija sklona to dopustiti ako se i formalno zaključi sukcesija, što priječi hrvatsko traženje nekih, za ovaj tekst irelevantnih izvornika. Sada je na potezu Hrvatska, odnosno Ministarstvo vanjskih poslova, koje na tom problemu, prema posljednjim informacijama, radi.

 

Također, iako s dosta velikim zakašnjenjem u odnosu na većinu zemalja svijeta, Ministarstvo kulture stvorilo je Koordinacijsko tijelo za obilježavanje stogodišnjice rata u koji su uključeni i neki članovi Inicijativnog odbora.

Jedan od prijedloga je da se osnuje službeno tijelo za brigu o vojnim grobljima Prvoga svjetskog rata u Hrvatskoj i izvan nje, za što bi moglo biti zaduženo Ministarstvo branitelja. Osim toga, trebalo bi pristupiti izradi digitalnog registra Hrvatske u Prvom svjetskom ratu s popisom postrojbi, njihovim ratnim putom, popisom bitaka, poginulih, popisom hrvatskih časnika i arhivskoga gradiva

 

Tempo sastanaka nažalost nije zadovoljavajući. U državnoj blagajni nedostaje novca, pa je upitno što takvo tijelo uopće može napraviti na obilježavanju. Komemoriranje žrtava rata, obilježavanje vojnih groblja u Hrvatskoj i inozemstvu minimum je koji bi država trebala učiniti.

 

Jedan od prijedloga je da se osnuje službeno tijelo za brigu o vojnim grobljima Prvoga svjetskog rata u Hrvatskoj i izvan nje, za što bi moglo biti zaduženo Ministarstvo branitelja. Osim toga, trebalo bi pristupiti izradi digitalnog registra Hrvatske u Prvom svjetskom ratu s popisom postrojbi, njihovim ratnim putom, popisom bitaka, poginulih, popisom hrvatskih časnika i arhivskoga gradiva.

 

Bez obzira na zapreke neke stvari su ipak pokrenute. Tijekom 2013. izašla je knjiga Filipa Hameršaka “Tamna strana Marsa” koja analizira hrvatsku memoaristiku Prvoga svjetskog rata. Peti simpozij nastavnika u Malinskoj bio je posvećen Prvom svjetskom ratu, a u završnoj fazi je izrada internet-stranice Inicijativnog odbora.

 

U pripremi je veliki međunarodni skup u listopadu o događajima 1914. na Hrvatskom institutu za povijest u koji se uključila i Matica hrvatska kao suorganizator, Grad Zagreb i Filozofski fakultet pripremaju u studenome skup o Zagrebu u ratu, a u lipnju će u organizaciji Zavoda za znanstveni rad HAZU u Varaždinu biti održan skup o sjeverozapadnoj Hrvatskoj u Velikom ratu.

 

Pripremaju se i neke izložbe vezane uz rat u Puli i Zagrebu, a dokumentarna serija o Hrvatskoj u ratu u produkciji HTV-a u fazi je montaže. Za sljedeću godinu u planu je mnoštvo skupova, okruglih stolova, izložaba i drugih događanja, o čemu će se relevantne informacije moći dobiti na internet-stranici i u medijima.

 

Autor je član vijeća Inicijativnog odbora za obilježavanje stogodišnjice Prvog svjetskog rata, 2014.-2018.

 

(Prenosimo s portala forum.tm)