autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Rijeka kao EPK treba pokazati svoje europsko i kulturno lice

Autor: Svjetlana Hribar / 30.12.2020. Leave a Comment

Svjetlana Hribar

Svjetlana Hribar

Godinu na izmaku pamtit ćemo po nekim lijepim, ali i ružnim događajima.

Među lijepe, uvrstila bih nedvojbeno otvorenje manifestacije Rijeka Europska prijestolnica kulture i to onaj dio koji se događao na Rivi i gatovima riječke luke. To zajedništvo, urbani polet, dojam značajnog događaja koji je ujedinio Riječane i njihove brojne goste na ulicama do kasno u noć – činilo se da najavljuje dobru godinu za kulturu. [Read more…]

Filed Under: IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE) Tagged With: Aleksej Ternovec, Alem Ćurin, Bekim Sejranović, Borislav Ostojić, Božidar Violić, Damir Urban, David Maljković, Đurđa Ivezić, Gustav Klimt, Hermina Pipinić, Idis Turato, Ivan Kožarić, Karita Mattila, Miljenko Vikić, Milka Babović, Mustafa Nadarević, Muzej grada Rijeke, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Nikola Debelić, Norman Dixon, Orlando Rivetti, Pero Kvrgić, Pero Zlatar, Rijeka 2020, Rijeka EPK, Rikard Benčić, Snježana Hefti, Špiro Guberina, Tonko Maroević, Vatroslav Mimica, Vera Zima, Vesna Kesić, Viktor Bušljeta, Vladimir Kranjčević, Vojko Mirković, Vuk Torbica, Zdenka Heršak, Željko Matić, Zlatko Bourek

Zlatko Bourek: Kipar koji se zaljubio u pokret

Autor: Nada Beroš / 01.06.2018. Leave a Comment

Nada Beroš

Nada Beroš

(Opaska uredništva: Prenosimo In memoriam kojeg je kolegica Beroš objavila u tjedniku Novosti zbog spriječenosti autorice).

Prva slika na koju pomišljam na vijest o smrti Zlatka Boureka jest slika ugaslog vulkana. Jer upravo je taj umjetnik eksplozivne kreativnosti, koja se razlijevala i naplavila mnoga umjetnička polja – slikarstvo, kiparstvo, film, animirani film, kazalište, lutkarstvo, ilustraciju, karikaturu – bez imalo pretjerivanja zaslužio usporedbu s vulkanskom erupcijom. [Read more…]

Filed Under: PRODUŽECI Tagged With: Akademski kipar, Coco Chanel, EXAT 51, Hamlet, HDLU, Karanac, Mein Kampf, MSU, Nada Beroš, Profesor Baltazar, socijalizam, Štalter, teatar nakaza, Tonko Maroević, Vukovar, Zlatko Bourek

In memoriam akademik Zlatko Bourek

Autor: Borivoj Dovniković-BORDO / 19.05.2018. Leave a Comment

Zlatko Bourek

Zlatko Bourek

Odlazi nam veliko ime naše likovne, kazališne i filmske umjetnosti, zaslužni stvaralac suvremenog lutkarstva, jedan od osnivača Zagrebačke škole crtanog filma, dobitnik nagrade “Nazor” za životno djelo, član Hrvatske akademije za znanost i umjetnost – najveći Slavonac koji od 1950. godine živi u Zagrebu. [Read more…]

Filed Under: ODJECI Tagged With: Borivoj Dovniković-BORDO, Hamlet, In memoriam, Miljenko Jergović, Nazor, Pavao Pajo Štalter, Profesor Baltazar, Zagreb Film, Zlatko Bourek

Zlatko Bourek: ”Od Vukovara bih napravio centar kulture”

Autor: Boris Rašeta / 18.10.2014. Leave a Comment

Zlatko Bourek HOR 2 Foto Claudia Keller-Pilsel (2)

Foto: Claudia Keller-Pilsel

Doajen naše likovne umjetnosti akademik Zlatko Bourek (rođen u Požegi 1929. godine) ovih je dana u Modernoj galeriji u Zagrebu izložio svoj slikarski opus. Golem broj radova nastalih od 1950-ih godina do danas zaprepastio je sve koji su Boureka znali samo kao animatora ili scenografa veselih, katkad lascivnih motiva, jer je Bourek veliki slikar metafizike povijesti. Živim bojama naslikani motivi jednog teškog, ratovima ispunjenog stoljeća, krležijansko-hegedušićevske težine, dubine i oporosti predstavljaju snažnu sliku minulog (?) vremena.

 

Na njoj se vide i prizori velike židovske patnje koju je Bourek osjetio i na vlastitoj koži, no ona mu je vremenom otvorila nove vidike. ”Tek sada kad smo došli u poznije godine“, rekao je u jednom intervjuu, ”u nama je proradila bazična solidarnost i instinkt za tuđu nesreću, koje smo stekli najviše preko holokausta. To je u nama ojačalo nagon za samoodržanjem, pa smo bili skeptični prema stvarima koje su se događale u bivšoj Jugoslaviji još za vrijeme Titova života, a zatim i početkom devedesetih u Hrvatskoj, a i kasnije. Zbog toga smo jako sumnjičavi prema svakom führeru, velikom vođi, a istodobno osjećamo animozitet prema svima koji se poistovjećuju s političkim idejama…”

Doajen naše likovne umjetnosti akademik Zlatko Bourek (rođen u Požegi 1929. godine) ovih je dana u Modernoj galeriji u Zagrebu izložio svoj slikarski opus. Golem broj radova nastalih od 1950-ih godina do danas zaprepastio je sve koji su Boureka znali samo kao animatora ili scenografa veselih, katkad lascivnih motiva, jer je Bourek veliki slikar metafizike povijesti

 

Nasuprot političkom fanatizmu Bourek očito vjeruje u snagu života, vitalizam, erotizam, ono vragolasto. Zato je opsjednut i bećarcima, koji ponajbolje spajaju sve te elemente. ”Iako sam oduvijek bio radoholičar, punih 20 godina radio sam crtani film uz minimalnu naplatu. Svi mi, zajedno s Dušanom Vukotićem, ostali smo siromasi. Nikad nisam bio u stalnom radnom odnosu, ali sam se morao potruditi da dobijem posao. Morao sam praviti ‘dobro lice’, a to čovjeka čini cirkusantom, no istodobno i zdravom osobom“, dodao je.

 

Bourekova se izložba čini znatno važnijom od obližnjeg mondenog događaja – Miroa u Umjetničkom paviljonu. Naš veseli i raspričani sugovornik u razgovoru je usput spomenuo kako Hrvatska nema svog Diega Riveru, lijevo angažiranog meksičkog slikara, muža Fride Kahlo, a čovjek se nakon ove izložbe ne može oteti dojmu kako ga ima, eto, baš u liku Zlatka Boureka koji je u svojim slikama spojio mnoge važne hrvatske intelektualne i umjetničke tradicije…

 

Vaša velika izložba u Modernoj galeriji jedan je od kulturnih događaja godine. Ono što zaprepašćuje je činjenica da je ta velika masa slika, nastala od pedesetih godina do danas, naslikana vrlo koloritnom paletom, živim bojama, ali je potka vaših motiva ipak vrlo turobna…

A čujte, proveo sam, kao i svi mojih godina, izrazito dramatičan život i bio bih đubre da sam to prešutio… Čovjek mora osjetiti vrijeme u kojem živi i ostaviti trag o njemu.

 

Kako bi rekao Danilo Kiš – to je ”gorki talog iskustva”.

Tako je. Pazite, tu su vam dva rata, onaj prošli i ovaj zadnji. Treba to preživjeti i opstati. Legitimno je da je to ostavilo traga na meni. Razumijem modernu umjetnost koja je futuristička, ali u njoj ne znaš što je muško, a što žensko. Imate dosta slikara koji su mogli reagirati na vrijeme oko nas, ali, trt-mrt – svi su nekim čudom zaokupljeni futurizmom ispod kojega ja, oprostite, ne osjećam život.

”Čovjek mora osjetiti vrijeme u kojem živi i ostaviti trag o njemu.” – Kako bi rekao Danilo Kiš – to je ”gorki talog iskustva“ -. ”Tako je. Pazite, tu su vam dva rata, onaj prošli i ovaj zadnji. Treba to preživjeti i opstati. Legitimno je da je to ostavilo traga na meni. Razumijem modernu umjetnost koja je futuristička, ali u njoj ne znaš što je muško, a što žensko. Imate dosta slikara koji su mogli reagirati na vrijeme oko nas, ali, trt-mrt, svi su nekim čudom zaokupljeni futurizmom ispod kojega ja, oprostite, ne osjećam život”

 

Upotrijebio bih i jedan staromodni izraz: vaše slikarstvo spada u angažiranu umjetnost. U njemu ima tragova Zemlje, Krste Hegedušića…

Jako dobri moderni slikari su angažirani. Uzmite, recimo, Picassa koji je napravio najpoznatiju ratnu sliku na svijetu. Ona je živi dokaz da moderni slikar može napraviti ratnu sliku koja nije propaganda. Imate onda čuvenog slikara Diega Riveru, koji je radio velika platna. Živio je u nepismenoj zemlji, pa su njegove slike imale i tu, socijalno-prosvjetiteljsku dimenziju. Slikao je za nepismene.

 

Dobro ste spomenuli Krstu Hegedušića, s pravom. Jer na sve nas koji smo tada počeli studirati slikarstvo, a ja sam počeo 1949. godine, on je imao silan utjecaj. To tim prije jer sam bio učenik njegove žene Branke Hegedušić, koja mi je bila profesorica na Akademiji za primijenjenu umjetnost. Radi se, dakle, o angažiranoj figuraciji. Hegedušić je pak bio pod utjecajem njemačkog ekspresionizma koji je i na mene ostavio jak utisak. Ti su ljudi već po naravi svoje generacije bili angažirani, jer ne možete živjeti u takvim vremenima i proći neokrznuti, ostati po strani.

 

Zlatko Bourek HOR 4 Foto Claudia Keller-Pilsel (5)

Foto: Claudia Keller-Pilsel

Iza slika rata, razaranja, logora, avijacije ipak proviruju razuzdani motivi?

Evo sad ću vam ispričati priču o jednoj slici koja visi na krajnje desnom zidu Moderne galerije. Na njoj se vide tri mala partizana i jedna mala partizanka. Te 1944. godine ja sam u partizanima na Papuku prvi put vidio partizanke u sportskim gaćama i tada smo se svi izbezumili i ponovo učlanili u omladinu (smije se)…

 

Ja sam se tog prizora sjetio nedavno, pa sam sjeo i naslikao ga jer to nije slika o ratu, nego o životu. Ima tu i nekih voltdiznijevskih motiva, ja sam na njima radio, ali bitno je to da je na toj slici mali muškić, a ja sam bio kurir, prvi put vidio žensku sa zvijezdom među cickama, pa sam tako na izložbu donio ovu partizansku sliku. Eto, to je pozadina.

 

Vi ste kao dijete bili partizanski kurir?

Tako je. Majka me povukla sa sobom, mi smo se, pomalo namjerno, a pomalo slučajno, našli tamo na Papuku. Mi smo kao Židovi bježali iz Osijeka. Mama je bila članica saniteta, prala je gaće, zavijala zavoje i štampala parole, a ja sam bio s njom i zahvaljujući tome sam prvi put u životu vidio drugarice s malim gaćicama, mlade partizanke, omladinke, pa samo svi oduševljeno ušli u SKOJ.

Majka me povukla sa sobom, mi smo se, pomalo namjerno, a pomalo slučajno, našli tamo na Papuku. Mi smo kao Židovi bježali iz Osijeka. Mama je bila članica saniteta, prala je gaće, zavijala zavoje i štampala parole, a ja sam bio s njom i zahvaljujući tome sam prvi put u životu vidio drugarice s malim gaćicama, mlade partizanke, omladinke, pa samo svi oduševljeno ušli u SKOJ

 

Poznati ste po erotskim prizorima na slikama…

Pazite, ja sam Slavonac. Mi smo dosta, kako se veli, kršćanski religiozni ljudi, ali mi život iskušavamo i puštamo da se očituje u svim njegovim emanacijama. Ako nisi zainteresiran za taj život, nisi muško. Ja jako volim bećarac. Erotizam koji se osjeti u bećarcima obožavam. To je nešto što je jako normalno u Slavoniji. Vidite, neki tamburaši polupijani pjevaju bećarce, ali to nije pravilno.

 

Pravi bećarac zapravo govori u dva reda. On sve što ima reći mora reći sažeto; to je pitanje slavonskog duha, reda i konciznosti. Slavonci govore ijekavski, ekavski i ikavski i u sva su tri izgovora uvijek podjednako precizni i sažeti – ako samo uzmete uzrečicu ”Sidi di si, jer kako si, ni za di si nisi”, uočit ćete svu ljepotu tog izraza,svu njegovu sažetost i mudrost. Zar to nije sjajno rečeno – sjedi di si, jer ni za di si nisi?

 

Inače je ženski slavonski distih agresivniji od muškog. Zašto? Jer je neudanih djevojaka više nego neoženjenih muškaraca, pa je borba žešća. Pazite ovaj diptih: “Džabe meni moga lepoga kreveta kada u njemu ležim kao sveta”. Mnoge moje teme su jako vesele, one su samo ilustracija nekih manifestacija slavonskog duha. Jako volim etnologiju. Moje slike su jako pod utjecajem etnoloških običaja, govora i izgleda – ja sam, kako bi se reklo, narodski Slavonac.

 

Tu je puno Dunava?

Interesantno je da dosta slika odražava trag zadnjih vremena. To su slike koje se zovu Dunav, Vukovar, Drava. Sve su to stvari viđene, proživljene. Pod utjecajem nekih od tih slika ja sam se znao lecnuti i pomisliti – pa ti radiš propagandu. Ali onda sam zaključio – to nije propaganda, to je trag onoga što sam osjetio od 1945. naovamo. Šteta je da su neke važne slike, neki jaki tragovi vremena, praktički iščezli, nestali s horizonta. Imate sjajnu sliku, Šimunovićevu, partizana koji prte snijeg, ali nje nema. Nadam se da će je, iz privatnog vlasništva, netko uskoro izložiti jer je to zanimljivo – a brojne moderne stvari nisu tako zanimljive.

Jest da postoji prekrasni Jadran, ali postoji i taj fenomenalni Dunav, od Batinske skele do Iloka to je 188 kilometara našeg Dunava, ali nitko, brate, ništa… Pazite, tamo su se događale značajne stvari. To je čudo, to je svjetska autocesta koja prolazi pored nas. Imao sam jednu dunavsku izložbu, u dvorcu Eltz u Vukovaru. Da se mene pita, u tom Vukovaru bi se trebale događati sve najvažnije stvari, na Dunavu i u Vukovaru – izložbe, koncerti, događanja, ali to, ne znam zašto, nije tako

 

Mi čekamo našeg Diega Riveru, ali našeg Diega Rivere nema. Pa onda imate ovo što se dogodilo od 1991. godine do danas. Masa slikara kao da nije čula za Dunav, kao da nisu sa ovoga svijeta. Jest da postoji prekrasni Jadran, ali postoji i taj fenomenalni Dunav, od Batinske skele do Iloka to je 188 kilometara našeg Dunava, ali nitko, brate, ništa… Pazite, tamo su se događale značajne stvari. To je čudo, to je svjetska autocesta koja prolazi pored nas. Imao sam jednu dunavsku izložbu, u dvorcu Eltz u Vukovaru. Da se mene pita, u tom Vukovaru bi se trebale događati sve najvažnije stvari, na Dunavu i u Vukovaru – izložbe, koncerti, događanja, ali to, ne znam zašto, nije tako.

 

Mostovi, poplave, izbjeglice, sve se vrti oko rijeka?

U glavi i danas nosim sliku Drave iz 1945. po kojoj se još svašta rojilo… Ima na izložbi i jedna slika iz tog doba gdje se vidi Drava. Često kažem, Drava, Dunav, Bosut i Orljava kod Požege, sve su to male i velike Drave koje plave i isušuju se. Slika Poplava je slavonski idiom, idiom jednog pejzaža.

 

Mi Slavonci jesmo, inače, malo opaki i zločesti, ali pogledajte ovo naše vrijeme – vidite da su ostali živi ne samo ljudi koji su imali sreće već i ljudi koji su imali neku čudnu hrabrost da ostanu živi. Pritom je važan i taj ravničarski mentalitet, ljudi stalno prevrću zemlju da ostanu živi i to im i uspijeva. Mentalitet čovjeka iz ravnice i čovjeka s kamena je različit. Oba su pošteni, ali u načinu na koji poimaju i proživljavaju život velika je razlika. Pogledajte, recimo, razlike Radauša i Kršnića. Zanimljivo je da je Radauš bio jako angažiran kao Slavonac u doba kad se to nitko nije usudio ni spomenuti, jer je to bilo drugo ime za hrvatstvo. Misliti ravničarski, to je jedna posebna dimenzija mišljenja. Slavonska vitalna misao, tako bih rekao.

 

Zlatko Bourek HOR 1 Foto Claudia Keller-Pilsel (1) (1)

Foto: Claudia Keller-Pilsel

Kako slikate slike? Mnogo ih je, to je veliki rad.

Moj je stil slikanja jako bedast. Slikam jako, jako dugo. Sliku naslikam, pa stavim sa strane. Onda je doslikavam. Uočavam njene detalje, greške, vrline, radim na tome da ove prve otklonim, a ove druge pojačam. Pojedine slike nastaju i pet godina. Nikud mi se ne žuri. Tu iz galerije su me ganjali, doslovce su mi otimali iz ruku neke slike koje su završile na izložbi, jer sam ih ja htio dorađivati. Vjerujte mi da se brojnih motiva, brojnih slika i ne sjećam. Zaboravio sam ih.

 

Prodajete li slike?

Ne, nisam imao, Bogu hvala, potrebe da ih prodajem. Ja sam filmski čovjek, kazališni čovjek, pa sam slike radio za sebe. Ako netko dođe i želi kupiti sliku, razmotrim prvo sviđa li mi se kupac. Ako mi se svidi, onda mu prodam, i ako mi je cijena dobra, ha ha ha… Ali nisam na tržištu. Često mi puta dođu u atelje ljudi, i kažu, sviđa mi se neka slika ili neki njen dio. Ja ih tada pitam – koji dio? Tada im naslikam samo fragment koji im se dopada. Citiram sam sebe.

 

(Prenosimo iz Tjednika Express, broj 223. od 10. listopada 2014.)

Filed Under: INTERVJU Tagged With: animator, autograf.hr, Boris Rašeta, Danilo Kiš, Dunav, dvorac, intervju, kultura, Moderna galerija, Osijek, povijest, rat, scenografija, slikar, tjednik Express, Vukovar, Zagreb, Židov, Zlatko Bourek

Zašto Liga antifašista RH?

Autor: autograf.hr / 12.05.2014. Leave a Comment

POVELJA ANTIFAŠISTIČKE LIGE REPUBLIKE HRVATSKE

 

Više od dva desetljeća svjedoci smo sustavnog poricanja, pa i demoniziranja antifašizma, njegovih tekovina i vrijednosti u Republici Hrvatskoj. Napori za njegovo reafirmiranje, koji su poduzimani u razdoblju od 2000. do 2010., unatoč uloženoj energiji, donijeli su ograničene učinke.

 

Djelovanja kojima se poriču tekovine i vrijednosti antifašizma suprotna su temeljima ujedinjenje Europe i ustavnim temeljima Republike Hrvatske. Unatoč tome takva se djelovanja kod nas toleriraju, a nerijetko javno zagovaraju i institucionalno podržavaju.

Više od dva desetljeća svjedoci smo sustavnog poricanja, pa i demoniziranja antifašizma, njegovih tekovina i vrijednosti u Republici Hrvatskoj. Napori za njegovo reafirmiranje, koji su poduzimani u razdoblju od 2000. do 2010., unatoč uloženoj energiji, donijeli su ograničene učinke

 

Antifašistički spomenici, spomen-obilježja i dokumenti vezani uz antifašizam najprije su sustavno uništavani, a potom prepušteni propadanju. U školskim udžbenicima i u nastavi povijesti vidljivo je kontinuirano i zabrinjavajuće odsustvo prezentacije sadržaja o historijskoj i o aktualnoj relevantnosti antifašizma za ujedinjenu Europu i samostalnu Hrvatsku.

 

Na žalost, slična se konstatacija može reći i za javne medije i njihov odnos prema antifašizmu.

 

Antifašizam se na razini države danas svodi na prigodničarsko obilježavanje obljetnica nekih datuma i događaja koje se ne može prešutjeti, ni zaobići, mada je i to praćeno sve agresivnijim poricanjem i postepenim relativiziranjem njihove važnosti. Pri tome se zaboravlja da je antifašizam sustav vrijednosti nastao u obrani osnovnih ljudskih prava, sloboda i jednakosti, kao takav se prometnuo u programsku osnovu historijskih pokreta otpora nacifašizmu, te spasio Europu i njezine narode poput hrvatskoga.

 

Antifašizam se zasniva na toleranciji i otvorenosti prema drugima i drugačijima te je kao takav opreka nacifašizmu, izraslom na netoleranciji i mržnji, na veličanju nasilja i militarizma, na kultu vođe, kultu nacije i dubokom preziru prema modernim političkim idejama i njihovim demokratskim sistemima. Posebno je zabrinjavajuće što se pokušava gurnuti u zaborav, negirati ili relativizirati užasne zločine počinjene od strane nacifašističkih pokreta i državnih tvorevina, te ideologija koje su te zločine osmislile i legitimirale.

Antifašizam se na razini države danas svodi na prigodničarsko obilježavanje obljetnica nekih datuma i događaja koje se ne može prešutjeti, ni zaobići, mada je i to praćeno sve agresivnijim poricanjem i postepenim relativiziranjem njihove važnosti

 

I dalje se nastoji osporiti notorna povijesna činjenica da su temelji današnje Republike Hrvatske položeni na III. zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH-a) i u vrijeme II svjetskog rata, kada je većina građana i građanki Hrvatske iz redova svih njezinih naroda, uz cijenu golemih ljudskih žrtava i razaranja, aktivno sudjelovala u borbi protiv nacifašističke okupacije i domaćih kvislinga.

 

Nema dvojbe da su i danas mnogi građani i građanke Hrvatske opredijeljeni humanistički i demokratski, dakle: antifašistički. No, oni nisu na adekvatan način organizirani, a to ima za posljedicu da na društvenoj sceni Hrvatske ne postoji dovoljno snažna i aktivna antifašistička snaga koja nam je toliko potrebna.

 

Stoga mi ovdje potpisani želimo stvoriti pretpostavke da se ta snaga razvije i pretvori u promotora antifašističkih vrijednosti, kritičara politika i ideologija koje ugrožavaju antifašističke vrijednosti. Pri tom smo svjesni da antifašizam danas valja prilagoditi novim društvenim uvjetima i proširiti ga novim akterima, novim idejama kako bi se djelotvorno mogao suprotstaviti akcijama i manifestacijama u kojima je nemoguće ne prepoznati prijeteće karakteristike fašizma.

Nema dvojbe da su i danas mnogi građani i građanke Hrvatske opredijeljeni humanistički i demokratski, dakle: antifašistički. No, oni nisu na adekvatan način organizirani, a to ima za posljedicu da na društvenoj sceni Hrvatske ne postoji dovoljno snažna i aktivna  antifašistička snaga koja nam je toliko potrebna

 

Stvaranjem zajedničke platforme i dijalogom različitih aktera i njihovih svjetonazora, antifašizam se treba konstituirati kao društveno i politički relevantan  subjekt, koji će – uz otpor neofašizmu – promicati i demokratske procese, dijalog, solidarnost i kritičko promišljanje realnosti.

 

U svrhu takvoga pozicioniranja i definiranja antifašizma u suvremenoj Hrvatskoj, osnivamo Antifašističku ligu Republike Hrvatske koja će:

 

– integrirati antifašizam u temelje hrvatskoga društva

– sustavno se suprotstavljati svim manifestacijama nacifašizma te javno zahtijevati da Republika Hrvatska dosljedno primjenjuje ustavne odredbe o pravnoj, demokratskoj, sekularnoj i socijalno osjetljivoj državi uz uvažavanje dostojanstva radnika/ca i ljudskog rada općenito

– širiti svijest građana i institucija države i lokalnih zajednica, u obrazovnim ustanovama i medijima, da vlast proizlazi iz naroda i da mu pripada, da je zagarantirano pravo svakog čovjeka na slobodan i dostojanstven život i rad, te da su ljudi ravnopravni bez obzira na rasne, vjerske, nacionalne, ideološke, spolne, seksualne i druge razlike;

Mi ovdje potpisani želimo stvoriti pretpostavke da se ta snaga razvije i pretvori u promotora antifašističkih vrijednosti, kritičara politika i ideologija koje ugrožavaju antifašističke vrijednosti (…) U svrhu takvoga pozicioniranja i definiranja antifašizma u suvremenoj Hrvatskoj, osnivamo Antifašističku ligu Republike Hrvatske

 

– zalagati se za znanstveno i stručno istraživanje povijesnih događaja, zločina rata i poraća utemeljeno na činjenicama, a protiv njihova falsificiranja i povijesnog revizionizma u svim njegovim oblicima posebice u javnim nastupima i školskim udžbenicima, otvarajući vrata dijalogu svjetonazora u stvaranju tolerantnijega društva

– zahtijevati od tijela državne i lokalne vlasti da u svojoj svakodnevnoj politici prakticiraju ostvarivanje antifašističkih vrijednosti i štite tekovine antifašizma;

– širiti i jačati suradnju Antifašističke lige Republike Hrvatske sa srodnim organizacijama u Hrvatskoj, regiji i svijetu.

 

B.a.b.e.

Centar za mirovne studije

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

Građanski odbor za ljudska prava

Kuća ljudskih prava Zagreb

Mlade antifašistkinje i antifašisti Zagreba

Romsko nacionalno vijeće

Savez antifašističkih boraca i antifašista RH

Savez društava Josip Broz Tito

Savez ratnih i vojnih invalida RH (2. svjetskog rata)

Srpski demokratski forum

Srpsko narodno vijeće

Vijeće romske nacionalne manjine Grada Zagreba

Židovska općina Zagreb / Šoah Akademija

Židovska vjerska zajednica “Bet Israel”

 

Te pojedinke i pojedinci:

 

Zlatko Bourek

Veljko Bulajić

Branko Čačuga

Slavko Goldstein

Tatjana Holjevac

Juraj Hrženjak

Danijel Ivin

Damir Jašarević

Hrvoje Klasić

Siniša Maričić

Vili Matula

Predrag Matvejević

Drago Pilsel

Slobodanka Poštić

Urša Raukar

Božo Rudež

Petar Strčić

Marko Šarić

Ivo Šlaus

Jagoda Milidrag Šmid

Ivo Štivičić

Mira Šuvar

Antun Tus

Vjera Zemljar

 

U Zagrebu, 9. svibnja 2014.

Filed Under: OSVRT Tagged With: antifašizam, autograf.hr, Branko Čačuga, Damir Jašarević, Danijel Ivin, Drago Pilsel, Hrvatska, Hrvoje Klasić, Juraj Hrženjak, osvrt, Slavko Goldstein, Tatjana Holjevac, Veljko Bulajić, ZAVNOH, Zlatko Bourek

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT