UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
novinarstvo s potpisom
Autor: Zoran Daskalović /
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Autor: Zoran Daskalović / Leave a Comment
Kad je početkom prošle godine ruski plin počeo teći drugom cijevi plinovoda Turski tok, turski predsjednik Erdogan organizirao je feštu na kojoj su bili i ruski predsjednik Putin, bugarski premijer Borisov i srpski predsjednik Vučić. [Read more…]
Autor: Zoran Daskalović / Leave a Comment
Koncem listopada ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov naprasno je prekinuo svoju balkansku turneju odmah na njezinom početku. Zbog kontakta s ruskim diplomatom iz ambasade u Ateni koji je bio zaražen koronavirusom, Lavrov je odgodio svoje uglavljene posjete BiH, Srbiji i Hrvatskoj. Ovoga tjedna je nastavio i završio svoje balkanske poslove. [Read more…]
Autor: Zoran Daskalović / Leave a Comment
Čekajući da Europska komisija objavi novi izvještaj o napretku Srbije u pristupnim pregovorima s Unijom srpski i ini medijski prognozeri najavljuju da će ocjene uglavnom biti srednje žalosne, ali i da će biti vraćanja na popravne ispite. [Read more…]
Autor: Zoran Daskalović / 1 Comment
Politolog i analitičar govori o tome kako se s polarizacijom događa i pluralizacija politike: Cijeli program HDZ-a, izuzmemo li klijentelističku dimenziju, svodi se na proizvodnju identiteta. Na zamjenu stvarnih sjećanja ”službenima”, ”kulturnu revoluciju”, radionicu za pisanje ”ispravne” interpretacije povijesti, agenciju za smišljanje zakona i politika koji bi spriječili ”nepoćudne” interpretacije što ”ruše temelje hrvatske države”. [Read more…]
Autor: Zoran Daskalović / Leave a Comment
Saborski zastupnik Hrvatskih laburista Jaroslav Pecnik među prvima se izjasnio za opoziv Karamarka: Mostov zahtjev za smjenom Karamarka rezultirao je homogenizacijom i daljnjom radikalizacijom HDZ-a, pa je najbolje da izlaz potražimo na izvanrednim izborima. [Read more…]
Autor: Drago Pilsel / Leave a Comment
”Ja sam ljevičar, ja sam ljevičar”, ponavljao je donedavni hrvatski premijer Zoran Milanović u izjavama koje je davao ove subote, kada su članovi Socijaldemokratske partije birali predsjednika između njega i izazivača, primorsko-goranskog župana Zlatka Komadine. [Read more…]
Autor: Predrag Lucić / Leave a Comment
Lustracija, lustracija, lustracija… Nije još ni započela, a već vas i sam spomen tog terminatorskog termina nagoni da na njega reagirate kao i na sve one medijsko-političke rabljenice – ili točnije kazano: izrabljenice – čijom su vas neumjerenom upotrebom maltretirali kroz život. Pa vam je lustracija danas isto što i nekoć stabilizacija, diferencijacija, demokratizacija…
Razumjet ću stoga ako ste već odustali od čitanja teksta koji vas je – i prije no što je započet – ugnjavio već samim spominjanjem lustracije, lustracije, lustracije… [Read more…]
Autor: Zoran Daskalović / Leave a Comment
Od kad je stao na čelo HDZ-a, Tomislav Karamarko kune se da će hrvatske demokratske zajedničare vratiti Tuđmanovim stranačkim korijenima. U najnovijoj epizodi sapunice o reinkarnaciji Tuđmanova HDZ-a – postizborno provođenje antikomunističke i antijugoslavenske lustracija – uz bok Karamarku stali su Ivan Zvonimir Čičak i Ivo Banac.
I nakon što protrljate oči, uštipnete se, zabijete iglu u butinu, zbilja je tako – Karamarko s Čičkom i Bancem oživljava Tuđmanov HDZ. Ljudi, zar je to moguće, uskliknuo bi Mladen Delić.
Moguće je jer je i u Tuđmanovoj Hrvatskoj sve bilo moguće. I Tuđman je pokušavao surađivati s Čičkom i Bancem, ali nakon višekratno neuspjelih pokušaja, političkim miljama su se udaljili i do Tuđmanove smrti kad god su i gdje god su mogli međusobno su se čerupali do gole kože.
Uostalom, i Karamarko je već u ranoj fazi tuđmanizma pao u Tuđmanovu nemilost, zbog čega se potucao po političkom prostoru uz rubove HDZ-ove politike. Sada kad se vratio u središte i na vrh HDZ-ove politike uvjerava javnost i birače da će reinkarnirati Tuđmanov HDZ, ali i svojom nadnaravnom medijacijom uspostaviti post mortem suradnju pokojnog Franje Tuđmana s Ivanom Zvonimirom Čičkom i Ivom Bancem. I to na lustraciji koju Tuđmanov HDZ, navodno, nije proveo kad je to trebalo učiniti – u osvit stvaranja višestranačke demokratske hrvatske države.
U troglasu s Karamarkom, Čičak i Banac danas tvrde da Tuđman nije proveo lustraciju i najavljuju njezino provođenje četvrt stoljeća kasnije jer komunistički i jugoslavenski zlodusi još vuku Hrvatsku u bezdan i beznađe. Kao čelnici Hrvatskog helsinškog odbora i niza drugih nevladinih inicijativa i udruga, Čičak i Banac su za Tuđmanova života dokazivali upravo suprotno – dokazivali su i prozivali Tuđmanov režim zbog masovnog izbacivanja politički, svjetonazorski, nacionalno i stranački nepodobnih ljudi iz pravosuđa, medija, poduzeća, stanova, vojske, policije, državnih i javnih institucija i poduzeća…
Prozivali su Tuđmanov HDZ zato što je sustavno provodio lustraciju, a da pritom nije zakonom i drugim propisima regulirao lustracijske procese. Zbog toga su i Čičak i Banac, pa i Karamarko bili “lustrirani” i prisiljeni na bavljenje politikom i javnim radom u alternativnom i nevladinom sektoru.
Ako su već toliko zapeli da provedu lustraciju, neka im bude, neka pobijede na izborima te u parlamentu zakonom propišu lustracijske procese i postupke. Ali zašto lažu biračima da i na taj način obnavljaju duh Tuđmanova HDZ-a? Zašto se Karamarko, Čičak i Banac danas skrivaju pod skute Franje Tuđmana kad nastoje ostvariti svoje političke ciljeve?
Revizionistički lažno javnosti prodaju svoja opredjeljenja i političku prošlost, ali i Tuđmanovu politiku i njezinu povijesnu ostavštinu.
Tuđmanov HDZ je lustrirao stotine i tisuće ljudi raznih fela koje je u državnim i javnim institucijama i poduzećima naslijedio od prethodnog režima, a mnoge je i preveo u svoje redove i upregao u provođenje Tuđmanove politike, pa Karamarko, Čičak i Banac i neće imati baš puno lustracijskog posla.
A ako doista uspiju oživjeti Tuđmanov HDZ, onda bi ih taj i takav HDZ mogao opet lustrirati kao što ih je lustrirao dok je njime vladao Tuđman.
(Prenosimo s portala Forum.tm).
Autor: Zoran Daskalović / Leave a Comment
Sudac Ivan Turudić opet se vinuo među medijske zvijezde. Zbog političkih i svjetonazorskih stavova koje je razgolitio u intervjuu Večernjem listu prvi sudac zagrebačkog Županijskog suda u dijelu javnosti dočekan je ovacijama i hvalospjevima, prijedlozima da sudačku odoru zamijeni nekom od najutjecajnijih državničkih uniformi, ali i prozivkama i optužbama da je, ponajprije zbog napada na premijera Zorana Milanovića i aktualnu Vladu, narušio trodiobu vlasti i da bi zbog toga kao sudac trebao biti sankcioniran.
Turudićevo političko ”skidanje do kraja“ u javnosti je neuobičajeno, malo se sudaca do sada odlučivalo na taj korak. Golema većina sudaca drži se ”običajnog prava“ koje im navodno propisuje zabranu javnog iznošenja svojih stavova o političkim i društvenim pitanjima da bi sačuvali svoju neovisnu i nepristranu sudačku poziciju i betonirali dojam u javnosti da sude isključivo po zakonskim paragrafima, a ne i po osobnim tumačenjima, kako kaznenih djela kojima presuđuju, tako i zakonskih odredbi koje primjenjuju u ”svojoj“ sudnici.
Od kada su većinskom političkom i zakonodavnom voljom u posttuđmanovskoj eri dobili pravo na stalnost sudačke dužnosti i pravo da suci odlučujuće utječu na sudačke karijere, dodatno su se u javnosti zakopčali gradeći imidž sudbene vlasti i sudaca koji sude mimo aktualnih političkih i društvenim stavova i procesa. Svako političko i društveno izjašnjavanje njima je navodno strano, gotovo gadljivo, jer oni su iznad toga, oni žive u svijetu prava i pravde, ne valjaju se u svakodnevnom ”političkom i društvenom blatu“ kao svi drugi obični smrtnici.
Sudac Ivan Turudić i u najnovijem intervjuu Večernjim listu dokazuje da nije tako, da su ispod javno proklamiranih sudačkih vrlina i suci ”politički krvavi ispod kože“. I to je dobro.
U demokratski razvijenim zemljama javnost uglavnom zna jesu li i suci, pogotovo oni na visokim sudačkim dužnostima, liberalno ili konzervativno opredijeljeni, jesu li skloniji ovim ili onim političko-ideološkim i društvenim konceptima. I javnost to treba znati jer u nizu sudskih procesa upravo svjetonazor i politička i druga opredjeljenja sudaca itekako mogu utjecati na presude koje donose, osobito u kaznenim djelima koja su fluidnije zakonski definirana i koja su češće podložna zakonskim promjenama ovisno o promjenama i razvoju društvenog okružja. Nije isto kao tužitelj ili optuženik ući u sudnici liberalnog ili konzervativnog suca, primjerice, u nizu kaznenih djela iz seta ljudskih prava i sloboda, pa čak i onih koja se tiču krvnih delikata.
I Turudić o tome svjedoči kad se javno protivi uvođenju doživotne kazne zatvora za razliku od sudaca koji su joj skloni, ali i kad javno zagovara da kao dragovoljac ima više prava govoriti i izjašnjavati se o ”Oluji“ i minulom ratu nego Zoran Milanović, koji ga je, umjesto u rovu, proveo u Bruxellesu.
Oni koji su optuženi za najteža kaznena djela radije će ući u Turudićevu sudnicu jer mogu s pravom očekivati blažu kaznu nego u sudnici suca koji zagovara doživotnu robiju ili smrtnu kaznu.
I dragovoljci Domovinskog rata radije bi da im sudi Turudić jer očito smatra da u mnogim pitanjima imaju prednost pred onima koji nisu poput njega dragovoljno uzeli pušku i otišli na ratište.
U jednom od ranijih intervjua nije krio da je kao ratni dragovoljac mogao iz svoje sudnice izbaciti naoružane ratnike koji su ga došli ”uvjeriti“ kakvu presudu mora donijeti, a istodobno si njegovi kolege koji nisu bili dragovoljci, a pogotovo ako su pritom bili i Srbi, takav ”luksuz“ nisu mogli dopustiti, nego su morali suditi pod paskom naoružanih ratnika.
Doduše, Turudića često nije moguće uhvatiti ni za glavu ni za rep jer mu stavovi nisu uvijek konzekventni, mijenjaju se od slučaja do slučaja. Kad osobno svjedoči da se kao sudac-bivši ratnik mogao lakše od svojih kolega oduprijeti ”naoružanim“ pritiscima svojih ratnih drugova kad je sudio optuženim hrvatskim vojnicima, nedvojbeno poručuje da ni svi suci nisu imali ista prava i uvjete u kojima su sudili, a istodobno se u intervjuu Večernjaku okomio na tvrdnju Milorada Pupovca da hrvatski suci drastičnije kažnjavaju optužene Srbe nego Hrvate za ista ili slična kaznena djela povezana s ratom i ratnim i poratnim zbivanjima.
Zar Turudić doista vjeruje da će sudac pod prijetnjom naoružanih ratnika dosuditi istu kaznu optuženom hrvatskom vojniku i optuženom vojniku pobunjene ”srbočetničke“ vojske? Pupovac, ali ne samo Pupovac, nego i niz domaćih i stranih pravnih i drugih stručnjaka i institucija u to ne vjeruju.
Sudeći po reakcijama na najnoviji Turudićev intervju, mnogi su iznenađeni i žestinom njegovih napada na predsjednika Josipovića, premijera Milanovića i SDP-ovu koalicijsku Vladu. Zašto su iznenađeni kad Turudić odavno ne skriva da su mu SDP-ovci i njihovi koalicijski partneri neprihvatljivi na vlasti, pogotovo u pravosudnom resoru?
Turudić se s ”nedopečenim sudačkim zanatom“ uspio probiti do mjesta pomoćnika ministra pravosuđa u vrijeme kad je u ime HDZ-a hrvatskim pravosuđem gospodario Vladimir Šeks i njegov političko-pravosudni lobi. ”Preživio“ je četiri HDZ-ova ministra pravosuđa, a petoga, Račanova ministra pravosuđa Stjepana Ivaniševića, morao je napustiti jer se u pivnici Zagrebačke pivovare žestoko dograbio s drugim Ivaniševićevim pomoćnikom oko toga treba li s novim SDP-ovim ministrom pravosuđa surađivati ili mu podmetati klipove.
Problem je nastao kad je supijana prepirka eskalirala tako da je morala intervenirati i policija, pa je tragom policijske prijave ministar Ivanišević morao od svojih pomoćnika zatražiti ostavke.
Ivanišević je dobronamjerno Turudiću preporučio vraćanje u virovitički sud kako bi nadogradio prekinutu sudačku karijeru, ali je ostao zatečen kad mu je ovaj odgovorio da se u Viroviticu ne vraća, nego će ostati na Županijskom sudu u Zagrebu. Na Ivaniševićevu primjedbu da nema uvjeta za suca na zagrebačkom Županijskom sudu, Turudić je samo odmahnuo rukom.
I doista, uskoro je zaposlen kao savjetnik na tom županijskom sudu, a kad je ispunio propisane godine staža, ekspresno je imenovan za suca istog suda, a već u prvom Sanaderovu mandatu gotovo je izabran i za predsjednika suda, što je unatoč Sanaderovom inzistiranju na ”našem dečku“, spriječila tadašnja ministrica Vesna Škare-Ožbolt. To ju je koštalo funkcije ministrice pravosuđa, a Turudićeva karijera se na HDZ-ov pogon nastavila kretati uzlaznom putanjom.
Je li se u mandatu sadašnje SDP-ove koalicijske vlade, prema Turudićevoj procjeni, neopravdano prestala kretati istim putem, ili je Milanovićeva vlast počela potkopavati njegove pozicije u sudbenoj vlasti, teško je otkriti bez insajderskih informacija.
Kako god bilo, Turudić je odlučio javno se politički svrstati protiv sadašnje vlasti, otvoreno se opredijelivši za politiku oporbenog HDZ-a. Donedavno je to činio daleko od očiju javnosti. Je li pritom u sudsku praksu, koju je kao jedan od najistaknutijih sudaca dulje od desetljeća sukreirao, unosio i svoje političke i druge stavove i kriterije?
Gdje god su mu zakonske odredbe i mogućnost njihova tumačenja to omogućavali, sasvim sigurno je to činio, jer živ čovjek u svako svoje djelo unosi i dio sebe, svoje stavove i opredjeljenja, pa to rade i Turudić i drugi suci. Zato je dobro da javnost zna kako barem dio sudaca, koji presudno utječu na kreiranje sudske prakse, i politički dišu jer se ni sudske odluke ne donose pod staklenim zvonom i u zrakopraznom prostoru, ma koliko nas u suprotno uvjeravali i političari i sudački prvaci.
Tekst je dio Forumova projekta “Javne politike s figom u džepu”, koji financijski podupire Agencija za elektroničke medije.
(Prenosimo s portala Forum.tm).