Tajnim suđenjem (privremeno) ukinuta psihotortura

Čitateljica Ana Marija Braim, umirovljena viša policijska inspektorica obratila se za pomoć javnosti (potpisanom novinaru), nemoćna da se zaštiti sama kao pojedinka i neravnopravna stranka u postupcima službi hrvatskih državnih uprava i pravosuđa.

Na zahtjev Ane Marije Braim u ovom tekstu odstupam od pravila da osobama izvrgnutim postupcina uprave i pravosuđa ne objavljujem imena, već samo imena službenika i dužnosnika uprave i pravosuđa. Ana Marija Braim se nada da će objavljivanje njezina punog imena probuditi javnost da pokuša onemogućiti to što joj rade.

Samo u proteklih devet mjeseci protiv Ane Marije Braim vodila su se tri sudska postupka, dva u Županijskom sudu u Zagrebu, sutkinja Ines Kovačević pod posl. br: 72 RI – 175/19 (taj postupak je okončan 17. lipnja 2019.), zatim drugi postupak koji vodi sudac istrage Milenko Đaković pod posl. br: Kir – 2038/2019, te paralelno i treći postupak u Općinskom sudu u Novom Zagrebu koji vodi sutkinja Sanela Horvat posl. br: 21 Kv – 347/19.

Sudac istrage Milenko Đaković, sudac Krešimir Devčić kao glasnogovornik Županijskog suda i Ivan Turudić kao predsjednik Županijskog suda u Zagrebu otezali su s odgovorima na novinarski zahtjev da se obavi razgovor s uhapšenicom, te napokon i spriječili informiranje javnosti zahvaljujući Ministarstvu pravosuđa

S obzirom na to da je sudac istrage Milenko Đaković 23. prosinca 2019., odredio istražni pritvor Ani Mariji Braim, kao novinar zatražio sam 14. siječnja 2020., da mi se omogući razgovor s ”osobom lišenom slobode” Anom Marijom Braim, jer, po mojem novinarskom mišljenju, javnost ima pravo na informacije o upitnim postupcima pravosuđa kojemu 70 posto građana ne vjeruje.

Jedino nadzor javnosti može zaustaviti pravosuđe u koje 70 posto građana nema povjerenja.

No sudac istrage Milenko Đaković, sudac Krešimir Devčić kao glasnogovornik Županijskog suda i Ivan Turudić kao predsjednik Županijskog suda u Zagrebu otezali su s odgovorima na novinarski zahtjev da se obavi razgovor s uhapšenicom, te napokon i spriječili informiranje javnosti zahvaljujući Ministarstvu pravosuđa.

Voljan sam dati javnosti na uvid proturječne e-poruke kojima se prvo ”kupovalo vrijeme”, da bi u petak 21. veljače 2020. godine napokon bilo odgovoreno iz Ministarstva pravosuđa: Sukladno odredbama članka 121. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora za vrijeme izdržavanja kazne zatvora zatvorenicima i zatvorenicama nije dopušteno istupanje u sredstvima javnog priopćavanja.

Ovakvo izbjegavanje javnosti učvrstilo je osnovanost sumnje da je Ana Marija Braim izvrgnuta psihotorturi kombiniranoj s pravosudnim terorom. Naizmjenice određuje se prisilno psihijatrijsko liječenje, a ako nakon provedenog liječenja uslijedi razdoblje smirivanja, pravosuđe određuje hapšenje i zatvor, čime se ”uspješno” smeta liječnike i ujedno provocira nove incidente.

Da podsjetim, Ani Mariji Braim kao ”osobi lišenoj slobode”, sudi se trenutno u dva paralelna sudska postupka (Županijskom sudu i Općinskom sudu u Novom Zagrebu) za praktično isto kazneno djelo, prema čl. 139., prijetnje ubojstvom socijalnoj radnici.

Ana Marija Braim je osumnjičena da je jednu prijetnju izrekla u prostorijama Službe socijalne skrbi, te istu prijetnju ponovila u prostorijama Općinskog državnog odvjetništva.

Zbog prijetnje izrečene u prostorijama Službe socijalne skrbi nije izrečen pritvor, ali zbog istovjetne prijetnje izrečene u prostorijama Državnog odvjetništva je 23. prosinca 2019., sudac Milenko Đaković izrekao istražni pritvor.

Od lipnja 2019., kada su izrečene ove obje prijetnje do ”munjevitog” reagiranja uhićenjem 23. prosinca 2019., međutim, prošlo je dosta vremena u kojemu je Ana Marija Braim, da je to zaista htjela, mogla pokušati počiniti kazneno djelo izrečeno prijetnjama.

Prema mišljenju medicinskog vještaka dr. Miroslava Hercega iz Zavoda za forenzičku psihijatriju, međutim, postoji opasnost da Ana Marija Braim počini kazneno djelo.

I na dio tog mišljenja se sudac istrage Đaković pozvao kod odlučivanja o hapšenju i određivanju istražnog zatvora (na opasnost od počinjenja kaznenog djela).

Sudac istrage je, međutim, potpuno zanemario činjenicu da je istim nalazom i mišljenjem medicinski vještak dr. Herceg predložio liječenje, a ne hapšenje i zatvor.

Odluku suca istrage Đakovića o hapšenju i zatvoru u ovom slučaju najviše upitnom čini prethodna pravomoćna odluka njegove kolegice iz istog Suda od 17. lipnja 2019., u postupku posl. br: 72 RI – 175/19.

Sutkinja Ines Kovačević, na osnovu mišljenja sudske psihijatrijske vještakinje mr. sc. Ivane Peko-Čović, u tajnom sudskom postupku posl. br: 72 RI – 175/19 odredila je povlačenje prijedloga za prisilnom hospitalizacijom Ane Marije Braim, obustavljanje tog sudskog postupka, a dotad prisilno hospitalizirana Ana Marija Braim odmah je otpuštena iz psihijatrijske bolnice

U tom je postupku sutkinja Ines Kovačević, na osnovu mišljenja sudske psihijatrijske vještakinje mr. sc. Ivane Peko-Čović, odredila povlačenje prijedloga za prisilnom hospitalizacijom Ane Marije Braim, obustavljanje tog sudskog postupka, a dotad prisilno hospitalizirana Ana Marija Braim odmah je otpuštena iz psihijatrijske bolnice.

Prema onome što mi je u telefonskom razgovoru rekao Zvonimir Hodak, donedavni odvjetnik Ane Marije Braim, na ročištu 23. prosinca 2019., na kojemu je određeno hapšenje Ane Marije Braim, sudac istrage Milenko Đaković je izjavio da ne zna za prethodnu oslobađajuću odluku sutkinje Ines Kovačević iz istog Županijskog suda.

Kasnije se pokazalo da je ta sudska odluka donijeta u tajnom sudskom postupku.

Neprihvatljivo je da je sudska odluka u korist Ane Marije Braim tajna, a da su odluke suca istrage iz istog suda na štetu Ane Marije Braim javne.

Neprihvatljivo je i da sudac istrage uvažava nalaz i mišljenje vještaka pribavljen u ”trećem” postupku Suda u Novom Zagrebu, samo u dijelu u kojemu se navodi da postoji opasnost od počinjenja kaznenog djela, a ignorira dio istog nalaza u kojemu se jasno predlaže liječenje, a nikako ne hapšenje i zatvor.

Na sjednici izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu održanoj 13. veljače 2020., s početkom zakazanim u 12 sati i 15 minuta, nakon što je odvjetnik Boris Vinčić, kao branitelj određen po službenoj dužnosti, predložio da se Anu Mariju Braim oslobodi iz zatvora i odredi ambulantno liječenje, uhapšenica je vidno iznervirana izjavila da i ovom odvjetniku otkazuje punomoć tvrdeći da joj liječenje nije potrebno.

Na to je iznenađenog odvjetnika sutkinja Natalija Glumičić Šćekić upitala: ”Pa, kolega, kako da mi sada odlučimo?”

I ovaj, novinarskim govorom rečeno, sudski ”štiklec” govori o tome da se sudske odluke u određenim slučajevima ne mogu donositi po osobnom uvjerenju bez uvažavanja ”nepravnih” struka ili znanosti, pa nerijetko i bez uvažavanja zakonskih propisa, odnosno za odlučivanje nije dovoljno samo to što je netko studirao na Pravnom fakultetu.

Ana Marija Braim ustrajno tvrdi da joj nije potrebno nikakvo liječenje.

Neovisno o potrebnom ili bespotrebnom (prisilnom?) psihijatrijskom liječenju, Ana Marija Braim nesporno je podvrgnuta psihotorturi i teroru upitnih postupaka hrvatskih službi uprave i pravosuđa, pri čemu je odluka o hapšenju i zatvaranju u raskoraku s mišljenjima i nalazima sudskih psihijatrijskih vještaka.

Premda se Ana Marija Braim trenutno nalazi u Bolnici za osobe lišene slobode u Zagrebu, Svetošimunska c. 107, nije (silom) izvrgnuta liječenju, jer kako mi je u telefonskom razgovoru osobno rekla, na njezin zahtjev terapija je obustavljena.

Podsjećam, do proskribiranog umirovljenja 2014., čitateljica Ana Marija Braim je bila viša policijska inspektorica u Odjelu analize (istraga završenih bez rezultata), i ”preko noći” bivšem poslodavcu (Ministarstvu unutarnjih poslova) postala ”neprihvatljiva osoba”.

Dojučerašnjoj policijskoj inspektorici ”odobreno” je oko dvije tisuće kuna invalidske mirovine. Za vrijeme prisilnog psihijatrijskog liječenja Služba socijalne skrbi pokrenula je postupak ograničavanja prava majci na (prisilnom) liječenju da viđa dvoje svoje djece na samo dva sata tjedno.

Po mojem novinarskom mišljenju javnost ima pravo na informacije o upitnim postupcima pravosuđa kojemu 70 posto građana ne vjeruje. Jedino nadzor javnosti može zaustaviti pravosuđe u koje 70 posto građana nema povjerenja

Revno kompromitirano sudstvo odmah je usporedno dosudilo da Ana Marija Braim mora plaćati tisuću šesto kuna alimentacije i bivša viša policijska inspektorica ostavljena je nakon toga da živi socijalno izolirana sama (bez djece) s oko 400 kuna prihoda mjesečno.

Obratio sam se i policijskim sindikatima i Ministarstvu unutarnjih poslova novinarskim pitanjem mogu li pomoći svojoj bivšoj kolegici i zaposlenici Ani Mariji Braim, koja je nakon određivanja invalidske mirovine izvrgnuta upravnim i pravosudnim postupcima, prisilnim psihijatrijskim liječenjima, hapšenjima i odvođenjem u zatvor.

Naivno sam mislio da s obzirom na to da većina zaposlenika MUP-a radi na stresnim poslovima, postoje i neki oblici pomoći bivšim zaposlenicima u invalidskoj mirovini.

Iz čak devet sindikata policijskih djelatnika, kao ni iz Ministarstva unutarnjih poslova kao bivšeg poslodavca Ane Marije Braim, nisam dobio niti jedan odgovor.

Pa i to da nema odgovora je informacija svim djelatnicima Ministarstva unutarnjih poslova što mogu očekivati od poslodavca i sindikata ako im se nešto dogodi i bude im potrebna pomoć.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Plenković i Obuljen Koržinek kao ”vlasnici informacija”
• Psihotortura za disidente iz javne uprave i pravosuđa
• Poreznici ”šutke pelješe” političke neistomišljenike
• DORH prijavljen EU zbog izbjegavanja istraga u pravosuđu
• Presude zbog neubrojivosti kao izgovor za zataškavanje
• Brisanje freelancera iz poreznog registra
• Krađa dokumenata iz zemljišnih knjiga u Zagrebu
• Primjena ”služinske” psihijatrije u sudskoj praksi
• Sutkinja Horvat provodi psihotorturu nad ex. MUP-ovkom
• Zašto nema javne rasprave o zaštiti narodnog zdravlja?

» Svi tekstovi ovog autora