Teško pametnome!

Teško pametnome!

Ne daju nam se družiti, ali sastanemo se mi na video-viber ili skype konferenciji. Kad može Hrvatska tako predsjedati Europskom unijom, što se mi ne bismo mogli družiti i nazdraviti pokoju?

A baš sam mislio udariti po elementarnoj, logičkoj i stilskoj nepismenosti tzv. stručnjaka na bh. medijima, počev od novinara do liječnika. Od političara ionako nitko ne očekuje čak ni elementarnu pismenost.

Da, ima nepismenih i među onima koji čitaju Dostojevskog, pa će tako jedna osoba rekavši za njega da je ”pravi klasičar”, pokazati da ne zna ni što je klasičar, ni što je klasik, ali i da su ga, bogme, kao i mnogo toga, badava čitali.

I džabe i badava, kako bi se u bosanskom vicu objasila razlika u značenju između te dvije riječi.

Da, ima nepismenih i među onima koji čitaju Dostojevskog, pa će tako jedna osoba rekavši za njega da je ”pravi klasičar”, pokazati da ne zna ni što je klasičar, ni što je klasik, ali i da su ga, bogme, kao i mnogo toga, badava čitali. I džabe i badava, kako bi se u bosanskom vicu objasila razlika u značenju između te dvije riječi.

I kako onda, dakle, odbiti biti tehnološki osviješten ili naprosto ne isprobati naš novi način video-viber ”izlaska na piće”?

– Dobro si ti! – počinje moj drug pokazujući čašu piva, a mi se pridružujemo. – Policijski sat je baš bez ikakve veze uveden. A za koga je i uveden? Oni preko 65. i oni do 18. ionako nisu smjeli izlaziti. A oni koji su imali slobodu kretanja, oni su se nahodali po danu, a i kud bi poslije kad nigdje ništa ne radi?! A i način na koji su ga ukinuli najbolje pokazuje sav njegov besmisao.

– Znao sam ja da će ga ukinuti – Mido će – čim počne ramazan. Valja njima hodati po iftarima. Tko je vama kriv – smije se – što za Uskrs drukčije postite? Mogli ste i vi po danu ne jesti, a navečer na dernek.

– Malo nam što živimo u Sarajevu, još bismo da budemo ravnopravni? Ne može, ne da politika! Čuli ste liječnike, ukidanje policijskog nije stvar struke, to je odlučila politika.

– Kažem Vam! – uporan je Mido. – Mora se po iftarima hodati!

– Ma imao je policijski sat svoju svrhu – kažem ja – ali nevezano za epidemiju. Nego za sve lopovluke. Noću se, primjerice, najbolje kradu auti. Kad si čuo da je pronađen ijedan ukraden auto, a meni su dva ukrali. Ali se zato policija hvali da je prekršajno kaznila 17 osoba uhvaćenih u kršenju policijskog sata. Tu su brzi, a one koji kradu aute, obijaju stanove i podrume, a i tu imam iskustvo s policijom kao i s autima, ne mogu stići… Nekako im kriminalci uteknu.

– Jest, vala! – Mido će. – U ovoj zemlji još samo odgovaraju babe koje u vrijeme policijskog sata uče engleski ili treniraju tenis, te studenti uhvaćeni bez karte u tramvaju. A ovi što autom ubiju koga ili ovi ukradu koji milijun, ovi što kupuju i prodaju diplome ili doktori koji ubiju za operacijskim stolovima…

– I šta se tu sve još radi – drug će. – Eno se po moru grade apartmani… I kod nas cvjeta nezakonita gradnja, dok oni uvode kojekakve zabrane, uvode ovo ili ono, i tobože uče svijet da pere ruke…

– Dva puta je ova zemlja temeljito dezinficirana – Mido se ruga. – Prvi put nakon 1878. kad je to radila Austrija, a drugi put nakon 1945. kad su to radili komunisti. Dva je puta učena higijeni i opet ti ovom našem peksinuluku, svakojakom peksinluku, ne možeš stati u kraj!

– Vidjeli ste da ni drugdje nije bolje! – uozbiljio mi se drug. – Eno i Trump uči Amerikance kako se liječiti od korona virusa. Malo uzmeš varikine, promućkaš u ustima ili ubrzizgaš u organizam i eto…

– Ja – Mido i tu ima što reći. – I ne znaš tko je gori, Trump ili oni Amerikanci koji su mu povjerovali… Eno u Illinoisu povećan broj trovanja od dezinficijenasa kojima je narod ispirao usta, grlo, sinuse… Još da se navuku na iglu s dezinficijensima i propade im biznis s drogom!

Dva puta je ova zemlja temeljito dezinficirana. Prvi put nakon 1878. kad je to radila Austrija, a drugi put nakon 1945. kad su to radili komunisti. Dva je puta učena higijeni i opet ti ovom našem peksinuluku, svakojakom peksinluku, ne možeš stati u kraj!

– Luda je to zemlja – pravim se pametan i ja. – Njima stvarno kad se nešto prikazuje na televiziji moraš reći: ”Ali, nemojte ovo pokušavati kod kuće!” Bio sam tamo i čudio se gluposti tog svijeta. Tamo ti u robnim kućama uz pokretne stepenice piše ”Stepenice za gore” ili ”Stepenice za dolje”. Majke mi – kunem se. – Ne karikiram. Sve im moraš nacrtati, a ako nešto kaže Trump ili televizija…

– Ovaj svijet je zreo za propast – Mido će. – Glupost je već toliko narasla da su nam premalo i tri Černobila i dvije Fukušime. Čitam neki dan jednu našu pametnicu, kaže ona: ”Ropstvo počinje onda kad se odreknemo zdrave pameti.” Znam je dobro i velim sebi vidi ti nje što je u zadnje vrijeme uznapredovala, a onda se, gle, ne može ona od sebe pobjeći, poziva na neki ajet koji govori da smo robovi Alahovi. Halo, ženska glavo?!

– Moj Mido – zgražam se i ja. – Sve ti je to u pet deka. Eno ti se poslije Uskrsa razboljeli popovi koji su služili uskršnju liturgiju… Istom to kašičicom uzima ono vino, badava medicinska struka. Ma, badava svaka struka. Još uvijek ti hodže i popovi, a onda i njihove ovčice, misle da je bog jači i od zaraznih bolesti? I hajde što to misle za boga, moraju, inače bi bili tehnološki višak, nego su to i sebi umislili.

– Jest, jest… – moj će drug. – Oni misle i da se bog time bavi. Eno napuhali neki balon u Međugorju i mole se da što prije prođe korona, a ona im uđe sazad, preko časne sestre u jedan samostan, preko fratra u drugi, preko Čovićeva prijatelja u bolnicu, među civile… I sad ti moli boga povazdan. Možda bi bog i mogao štogod protiv korone, ali ne može protiv gluposti. Ona je i od boga jača.

– Ja se samo molim bogu da ne zapadnem u stručne ruke direktorice našeg kliničkog centra i njezinih trabanata. Jer onda mi je dženaza – brza Mido. – A najslađi su mi – nastavlja odmah kao da se plaši da će mu netko oduzeti riječ – kad kažu da je to božje davanje. Pa što se onda boriš protiv toga, ako je božje davanje? Što se boriš? Pusti boga da radi svoj posao. Sve je to zatucano… Vjera, nacija, stranka, a ovi ih na svakom koraku uzimaju lopatom… I to isti blećci kao i oni, nekompetentni, neobrazovani, naši Trumpovi, ali, eto, znaju kako beskrupulozno krasti dok se narod bavi bogom, nacijom i svetom koronom.

– Dobro im reče neki dan jedan nezavisni zastupnik: ”Nacionalisti su obične budale, glupi su, a nisu toga svjesni” – moj će drug.

– Jesu oni budale, ali koga prave budalama?! Nas. I mene i tebe. Misliš da to rade samo gorima od sebe, glupom narodu – počnem ja sa svojim napadom pameti – ali gle nas. I mi se radujemo što su za nas starije od 65. i za one mlađe od 18, kao ono u Titin vakat uveli par – nepar, pa ćemo sad svaki drugi dan moći izaći u grad. Pustilo nas, a mi sretni i zahvalni za tu veliku milost. Pazi milost onih koji na press-konferenciji ne mogu sastaviti dvije proste rečenice, čak ni iz svoje struke. Da je barem neki od njih dobacio do pola pameti koju pokazuju Hrvati na svojim presicama. Teško nama pametnima, što bi rekla Ulicka.

– E, čuj Ulicka. Mora on opet o književnosti… Kad je ikad Bora Čorba i pjevao i osobno pokazivao: ”Kako je lijepo biti glup” – Mido će.

– Naši i Vučić. Odron pameti! – moj će drug. – Tolika pamet nije za dvije noge. Kakvi oni, takav narod. Slušate li vi taj naš svijet? Teorije zavjere, plaše se vakcine, a ni blizu nije da se nađe i još do nas dođe. Kažu prijeti nam i nekakvo čipovanje, svjetska zavjera, netko će im promijeniti pamet. Kao da su uopće ikad dosad i mislili svojom glavom?!

– Imaju oni koga slušati. Onu doktoricu što je grad oblijepila bilbordima: ”Moje riječi su ljekovite!” Čovječe, tako za sebe nisu govorili ni Jahve, ni Budha, ni Isus, ni Muhamed…

Meni je najbolja ona žena s maskom: ”Kad sam bila mlada, mater mi nije dala iz kuće, poslije mi muž nije dao, a sad kad sam udovica i kad bih mogla kud god hoću, ne da mi krizni štab…”

– Ma raja se zajebava… Šta ti je…

– Ili one čobane, što su se, otkad ne rade ove političke institucije, rasuli malo po svojim selima, pa im fino uz njihove ovčice… Em ništa ne rade, em liježe plaća, nadoknada za odvojen život, paušal, topli obrok… Ma sve!

– Uh, jeste ga uozbiljili – moj će drug. – Meni je najbolja ona žena s maskom: ”Kad sam bila mlada, mater mi nije dala iz kuće, poslije mi muž nije dao, a sad kad sam udovica i kad bih mogla kud god hoću, ne da mi krizni štab…”

– Nema nama spasa dok svi poput one Beograđanke ne shvatimo što nam rade i ne izađemo na ulice s transparentom: ”Da sam htela da me jebe predsednik glasala bih za Ričarda Gira” – Mido je negdje i to ulovio.

– I ne samo izađemo s transparentima – moj će drug. I ne samo izađemo! Samo što se to treba proširiti i na sve druge ublehaše: vjerske, nacionalne, političke… Do tada, što ti reče, teško nama pametnima.

Pustio bih ja da zadnju ovaj put ima moj drug, ali ne da Midi đavo mira. Glasno se šeretski smije:

– Ali, jarane, nema okupljanja više od pet osoba… Inače bi već bili formirani partizanski odredi…

 

AKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA O RAČUNU KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Biti (politički) Hrvat
• Patetika po sarajevski
• Sarajevo – svjetski prvak skandala
• Zaustavite Reuters
• Manjina – broj ili status
• U Mostaru je, od korone, umro SDP
• Naša Pepeljuga i Stockholmski sindrom
• Populizam dotiče dno?
• Ludi carevi
• Sramoćenje naroda

» Svi tekstovi ovog autora