Tko će Kolindi dati vritnjak?

Naravno da su izbori pred vratima, a predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović itekako bitna poluga u HDZ-ovoj izbornoj kampanji, no što je previše, previše je. Jer gospođa predsjednica ovih je dana radila nešto što nije samo nepristojno, nediplomatsko, već i – ako ćete – posve neprimjereno funkciji koju obnaša: opanjkavala je Vladu na tuđem gostujućem terenu te stala na stranu posve drugačiju od one za koju se zalaže službena (hrvatska) vanjska politika.

“Moguće slanje policajaca ili vojnika iz zemalja Višegradske skupine na mađarske granice ne treba gledati kao neprijateljski čin prema Hrvatskoj, nego kao zaštitu schengenskih granica i primjenu schengenskih načela koje Hrvatska, kao država koja želi ući u Schengen, ne primjenjuje”, kazala je, kako to prenosi Hina, predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović u mađarskom Balatonfueredu.

Tvrdnja da Hrvatska ne kontrolira svoje granice te da se ponaša neeuropski nije tek diplomatski faux pas, već otvorena uvreda vlastitoj zemlji izrečena s dvostrukim umišljajem.

Naravno da su izbori pred vratima, a predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović itekako bitna poluga u HDZ-ovoj izbornoj kampanji, no što je previše, previše je. Jer gospođa predsjednica ovih je dana radila nešto što nije samo nepristojno, nediplomatsko, već i – ako ćete – posve neprimjereno funkciji koju obnaša: opanjkavala je Vladu na tuđem gostujućem terenu te stala na stranu posve drugačiju od one za koju se zalaže službena (hrvatska) vanjska politika

Prvi je predizborno opanjkavanje Vlade, a drugi tragikomično dodvoravanje Višegradskoj skupini i Orbanu ne bi li se šlepanjem uz njih dohranila iluzija o povijesnom zaokretu u vanjskoj politici koji, eto, Hrvatsku s demoniziranog Balkana vodi u Europu.

Ne znam u čijem orkestru hrvatska predsjednica svira, no izjava, zbog koje bi zacijelo i Mesića i Josipovića kao izdajnike razapeli na onaj Kerumov marjanski križ, pokazuje da je, unatoč hvastanju i naporima hagiografa, gospođa za vanjsku politiku truba.

Mnogi, naime, vele da je očijukanje i dodvoravanje Višegradskoj skupini golem promašaj.

Ne samo stoga što se Višegradska družina nedavno skoro raspala u sukobu oko izbjegličkih kvota, već i zbog poziva Mađara “prikama” iz Višegradske skupine da na mađarsko-hrvatsku granicu pošalju svoju policiju i vojsku.

Baš kao da su i dalje članice Varšavskog pakta.

“U oba primjera radi se o presedanima. Nikad se dosad nije dogodilo da jedna zemlja članica EU-a (u ovom slučaju Mađarska) poziva u pomoć snage sigurnosti drugih zemalja članica EU-a (Češke, Slovačke i Poljske) kako bi čuvala svoju granicu od imaginarnih neprijatelja s druge strane, dakle iz smjera pete članice EU-a (u ovom slučaju Hrvatske)”, napisao je Tomislav Krasnec u Večernjem listu.

I Ivana Petrović u svom tjednom komentaru za televiziju “Nova” veli: “Što se Višegradske skupine tiče, ona je zapravo donijela jednu parapolitičku odluku, jer slati vojsku na granicu s jednom zemljom članicom nije u skladu ni s europskim vrijednostima, ni sa schengenskim propisima, a Schengen je jedan od nositelja EU vrijednosti, točnije, europskih sloboda.(…)

Mislim da odluka Višegradske skupine o slanju vojske na granicu s Hrvatskom neće dobro biti prihvaćena u Bruxellesu”.

Odabrao sam citirane navode jer oni ne dolaze iz medijskog prostora koji je – kako to vole kazati u HDZ-u – pod kontrolom SDP-a i “ljevičara”. Dapače. Riječ je o medijima koji su izrazito kritični prema Milanoviću i Vladi, no koji očito nisu mogli prešutjeti predsjedničin bjelodan diplomatski promašaj.

Tvrdnja da Hrvatska ne kontrolira svoje granice te da se ponaša neeuropski nije tek diplomatski faux pas, već otvorena uvreda vlastitoj zemlji izrečena s dvostrukim umišljajem

Koji se baš lijepo uklopio u recentne izjave mađarskog ministra vanjskih poslova Pétera Szijjártóa koji je žestoko uzvratio premijeru Milanoviću na njegove navode da je “Mađarska slijepo crijevo Europe u ovom trenutku zahvaljujući svom premijeru koji je bio aktivni komunist pa onda liberal, svašta nešto”.

Milanovićeva nimalo taktična i nediplomatska izjava protumačena je kao “nekulturna, necivilizirana i suprotna europskim vrijednostima”, no mnogo zanimljivija od toga je Szijjártóova, kao fol uzgredna, tvrdnja da je “hrvatski sustav za prihvat imigranata propao u danu”.

Spomenutu rečenicu, naime, službena Budimpešta stalno ponavlja. Baš kao i hrvatska predsjednica. Koja je to ponovila i za vikend posjeta Bunji, dajući tako dodatni argument mađarskoj strani da na granice s Hrvatskom koja nije u stanju čuvati svoje međe uputi vojsku i policiju.

Što u narednim tjednima možemo očekivati i od predsjednice koja se drži one “neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj”, ali i od Tomislava Karamarka, lijepo se vidjelo prošle nedjelje i na HDZ-ovu riječkom predizbornom skupu.

Ni pogleda u budućnost ni gospodarska renesansa… Ništa osim jeftinog politiziranja, najave osvetničke čistke i bizarne revizije povijesti.

Naime, poručio je čelnik HDZ-a, riječko kazalište HNK Ivana pl. Zajca u posljednje vrijeme svojim programom nije ni hrvatsko ni narodno, nego je postalo prostor “nove kulturne okupacije i izrugivanja hrvatskoj kulturi i narodu”. Ne bu dugo jer, veli, “bliži (se) čas kada će se to sigurno izmijeniti”.

Predsjednik HDZ-a je, eto, mrtav – ladan izrekao zastrašujuću prijetnju, odnosno obračun s nepoćudnom kulturom čim dođe na vlast. Doduše, nije spominjao ustanove za preodgoj, ali je bitno složio prioritete.

Što u narednim tjednima možemo očekivati i od predsjednice koja se drži one “neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj”, ali i od Tomislava Karamarka, lijepo se vidjelo prošle nedjelje i na HDZ-ovu riječkom predizbornom skupu.
Ni pogleda u budućnost ni gospodarska renesansa… Ništa osim jeftinog politiziranja, najave osvetničke čistke i bizarne revizije povijesti

Jer, ako se makne Frljića, a i sve druge nepoćudne likove u kulturi, znanosti, javnim poduzećima i ustanovama, valjda ćemo u trenu iz gospodarskoga gliba s takvim majmunarijama skočiti na zelenu granu.

Uzgred, pojma nemam tko je gospodinu Karamarku dao diplomu povjesničara, no mora biti da je dobivena preko veze.

Jer govoreći o slobodarskoj Rijeci, Istri i Kvarneru, u domoljubnoj je ognjici kazao da su se tamošnji domoljubi odupirali Danuncijevoj okupaciji, potom (valjda kao domobrani i “domovinska vojska”, a ne kao partizani) fašizmu, a onda se 1991. odlučno suprotstavili četništvu, skrivenom pod zvijezdom i Titom. Bravo, profesore.

Natrag u garažu!

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

Još tekstova ovog autora:

• Zašto je Hrvatska postala ”second hand” država
• Sipino crnilo, zvijezda i… još jedan dim
• Nakon Gospe od Kauflanda, Split će dobiti i Gospu od parkirališta
• Ni Tuđman ni Kuharić ne bi dozvolili ovakvu Hrvatsku
• Jesmo li neovisni ili samo – slobodni
• Verbalni delinkvent opasnih namjera
• Da li se sve svodi na križanje prije jedenja pizze?
• Kako otkriti tko je loš, a tko dobar Hrvat
• Duševnost i bezbožnost hrvatskog identiteta
• Hod za pravo na život Thompsona

» Svi tekstovi ovog autora