autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Tko to može slušati? Strah i stid suvremene teologije

Autor: Vladimir Vukašinović / 17.10.2019. 1 Comment

Vladimir Vukašinović

Vladimir Vukašinović

Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode, kome ćemo ići? Ti imaš reči večnoga života! (Jn. 6: 68)

Gospod Hristos je svojim učenicima i okupljenom narodu govorio mnogo puta i različitim povodima. Veliki deo tih reči ali i dela Gospodnjih ticao se etičkih pitanja: vrline i greha, pokajanja i promene života, postojanja u istini.

Iako su neki od tih postupaka Gospodnjih, poput ulaska u Zakhejevu kuću ili dopuštanja da mu žena grešnica umiva noge mirisima i briše svojom kosom, izazivali tajni ili javni revolt jednog dela okupljenih ljudi pa i samih apostola, oni nisu bili dovoljno ”neprihvatljivi” da bi za rezultat imali odlazak ”mnogih od učenika njegovih” (Jn 6, 66).

Dakle svaka, pa i najprovokativnija, etička tema nije mogla ostvariti tako razorno dejstvo na apostolsku zajednicu kao što je to, pokazalo se, učinila reč, recimo to prigodnom sintagmom, čiste teologije.

Dakle svaka, pa i najprovokativnija, etička tema nije mogla ostvariti tako razorno dejstvo na apostolsku zajednicu kao što je to, pokazalo se, učinila reč, recimo to prigodnom sintagmom, čiste teologije

Čitaoci već pogađaju da govorimo o reakciji Hristovih učenika na Gospodnju besedu u Kapernaumskoj sinagogi u kojoj je on izneo učenje o hlebu koji silazi sa neba i daje život svetu, koji je on sam, odnosno telo njegovo, koje će dati za život sveta; ko bude jeo od tog tela i pio od krvi Gospodnje imaće život večni i Gospod će ga vaskrsnuti u poslednji dan. (Jn 6: 24 – 59)

Teolozi stolećima iz ovog biblijskog odlomka crpu argumente za teološke traktate, studije, besede i predavanja iz trijadologije, eklisiologije, sakramentologije, sotiriologije, eshatologije i drugih grana i disciplina bogoslovske nauke. Njihov značaj je velik i neupitan, barem za teologe.

Međutim, kao što dobro znamo, mnoštvo Hristovih učenika je nakon ovih reči iste nazvalo ne samo tvrdom besedom koju je teško slušati (Jn 6, 60) nego su učinili nešto mnogo radikalnije – napustili su Gospoda (Jn 6, 66). Teološka reč Ovaploćenog Logosa nije lako pronalazila svoje slušaoce – što izgleda važi i za teološki govor Crkve, njegovog tela.

Ukoliko bismo na tragu ovakvih razmišljanja pokušali da sagledamo mesto i ulogu savremenog crkvenog govora u javnoj sferi, dakle teološke reči ad extra, upućene svetu a ne samoj Crkvi, primetili bismo zaprepašćujuće paralele.

Ovoga puta nećemo govoriti o tome da li je svet u kome živimo uopšte zainteresovan – a ako jeste u kojoj meri jeste i na kakav način jeste – da čuje reč bogoslovlja. Zadržaćemo se samo na tome kako teolozi vide i razumevaju svoju ulogu u tom istom svetu, teme o kojima treba da govore, sfere ljudskog života u kojima su pozvani, ne samo da daju svoje mišljenje nego i, da posvedoče svoju veru ukazujući na način postojanja koji nju oprisutnjava, čini vidljivom i dostupnom.

Podrazumeva se da je teško, ako je uopšte moguće, govoriti o nekom objedinjenom auditorijumu teološke reči. Različite društvene sredine, razne konfesionalne orijentacije, samorazumevanja, dodatno otežavaju takva nastojanja. To, međutim, ne čini pokušaj ovakvog govorenje unapred osuđenim na propast. Ta različitost jednostavno uslovljava neophodnost postojanja više teoloških pristupa stvari o kojoj se govori.

Zadržaćemo se samo na tome kako teolozi vide i razumevaju svoju ulogu u tom istom svetu, teme o kojima treba da govore, sfere ljudskog života u kojima su pozvani, ne samo da daju svoje mišljenje nego i, da posvedoče svoju veru ukazujući na način postojanja koji nju oprisutnjava, čini vidljivom i dostupnom

Šta se, u stvari, desilo sa teologijom? Njoj je prvo bilo ”oduzeto pravo” da govori o sebi samoj: doktrinarni temelji njenog postojanja bivali su sve manje dobrodošli u javnoj sferi.

Svedena na etičku problematiku, lišena prava da govori punim plućima, teologija je nastavila da gubi ne samo svoje teme nego i svoj stvarni značaj. Na kraju je izgubila samopouzdanje.

Bivajući zbunjeni, pa i uplašeni ovim stanjem stvari, teologe je obuzela identitetska zapitanost – počeli su da traže polja novih interesovanja ili manje-više uspešno nastojali da aktualizuju stare i poznate teme.

U nizu predloženih teoloških stremljenja, ne jednom i ne od jednog teologa, pojavilo se mišljenje da je jedna od najvažnijih sfera društvenog uticaja koji Crkva može imati njena proročka uloga. Crkva treba da govori društvu u lice sve ono što društvo skriva ne samo od drugih nego i samo od sebe. Da bude neka vrsta političkog (koje često manje ili više skriveno prerasta u partijsko) korektiva. Što lepše zvuči nego što u stvarnosti biva, može ili treba da bude.

Ne dešava se retko da su revnosni propovednici proročke uloge Crkve u društvu istovremeno društveno prihvatljivi teolozi, ispolitizovani majstori teološkog novogovora ili ”mekih beseda” koji imaju apsolutni sluh za poželjno i dobrodošlo u teološkim izrazima.

Teologija ovih pripitomljenih proroka virtuozno artikuliše ne samo ono što se od njih očekuje nego i ono što im se jedino dopušta.

Ma koliko se oni pozivali na to da, poput svojih velikih prethodnika, jezikom vremena odgovaraju na probleme epohe – oni, u stvari, govore isključivo o dozvoljenim temama epohe.

Svedena na etičku problematiku, lišena prava da govori punim plućima, teologija je nastavila da gubi ne samo svoje teme nego i svoj stvarni značaj. Na kraju je izgubila samopouzdanje

Bogoslovlje dvorskih teologa novoga doba ni na koji način ne ”ugrožava” svet kome se obraća, nego ga ostavlja neokrznutim pozivom na promenu, i za to biva nagrađeno od strane istog tog sveta medijskim tapšanjem po ramenu i davanjem ekskluzivne dozvole za postojanje.

Da li se ovo što je preostalo od punoće teološkog izraza na kraju može uopšte nazvati teologijom?

Ne samo neprihvatanje teologije nego i svojevrsni strah ili stid (možda i lično nepoznavanje i neznanje iste) od kazivanja autentičnog i punog teološkog iskaza u sekularnoj javnosti, neverovanje u smisao, svrhu i moć (u dobrom smislu te reči) bogoslovskih reči i jeste svojevrsno slaganje sa postupkom onih učenika Hristovih koji su ga nakon kapernaumske besede napustili iako, u najvećem broju slučajeva, za posledicu danas nema vidljivo napuštanje zajednice sa Njim.

Imajući sve to u vidu ne možemo a da se ne zapitamo da li reči Gospodnje upućene njegovim tadašnjim učenicima: Da nećete i vi da odete? (Jn 6, 67) nešto važno govore i nama kojima je danas povereno da bogoslovstvujemo i svedočimo reči večnoga života.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: ABRAHAMOVA DJECA Tagged With: Abrahamova djeca, Crkva, Hristos, teologija, Vladimir Vukašinović

Comments

  1. Ivan Žignić says

    26.10.2019. at 23:18

    Kritičar, reformator ili mali čovjek može poboljšati ili kritizirati svoju okolinu, a da ne bude član neke religije ili ovisan o specifičnom teološkom – mitološkom – jeziku dotične vjerske zajednice koja bi shvatila njegove simbole. Ne razumijem zašto tugovati za onemoćalim dokonim teolozima. Možda je zdravije kritizirati te mitove koja više ne pokreće emocije masa u željenom, moralnijem smijeru. Ako ćemo doslovno ponavljati nekadašnje (biblijske i slične) simbole, zapasti ćemo u sterilnu mitologiju. Ako neki teolog koji ne vjeruje u doslovno Isusovo uskrsnuće, nego će svoj optimizam izraziti nekim današnjim “interpretamentima” (“uskrsnuća”) – takvog će odbaciti crkvene zajednice zbog nevjere. Pri tom toj crkvi nije ni bitna stvarna povijest obožavanog lika, a na kojima su se stoljećima ionako gradile raznolike i suprotne teologije sa vrlo određenim političkim tendencijama. Čovjek jeste simboličko biće, ali što će mu nerazumljivi simboli koje ga više nisu u stanju pokrenuti?

    Log in to Reply

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Čas autonomije

    Čas autonomije

    zoran-daskalovic
  2. Posvađani blizanci

    Posvađani blizanci

    marinko-culic
  3. Emil Matešić: I Haški tribunal može biti umjetničko nadahnuće

    Emil Matešić: I Haški tribunal može biti...

    ana-grbac

Novosti | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT