Treba završiti s cirkusom i kantonizirati cijelu BiH

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić ispravno zaključuje da Hrvatska dolazi u sukob s NATO-om ”zbog forsiranja prevladanog etničkog koncepta konstitutivnosti naroda”. Tiče se to izjave hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića koji je, između dvaju gutljaja piva, rekao da neće prihvatiti završnu deklaraciju Saveza bez da se u njoj spominje Daytonski sporazum i tri konstitutivna naroda.

By the way, Hrvatska nema moć blokirati načela deklaracije, podsjeća Komšić i dodaje: ”Teško da jedna Hrvatska može zaustaviti ono što je interes NATO-a, k tome zalažući se za ono što nisu NATO i EU standardi”.

Pojašnjava da sadržaj presuda Europskog suda za ljudska prava u vezi izbornih reformi te dokument Nacionalni program reformi koji je BiH poslala u NATO savez preferira jednakopravnost svih građana. Ali se Komšić pita: ”U NATO-u trebaju odlučiti jesu li im važniji standardi i interesi Alijanse, ili antinato i antieuropski standardi dužnosnika iz Hrvatske” (čitaj: Milanovića).

Čelnici 30 članica NATO-a, među kojima i predsjednik Milanović, okupit će se ovaj ponedjeljak na summitu u Bruxellesu na kojem bi trebali donijeti odluke o reformama Saveza do 2030. godine, a Milanović je rekao, možda nije baš bilo između dvaju gutljaja piva, dok se zagrijavao za startni debakl Hrvatske na EURO-u, možda je bilo između trenutka kada je u usta ubacio šaku kikirikija i onda kikiriki zalio Coca-Colom, da neće ”dati suglasnost deklaraciji NATO-a”, tante vante.

Meni se čini da, ako pomnije ispitamo, ”vidjet ćemo da je glavni razlog svakog uznemirivanja u tome što nitko samoga sebe ne optužuje” (monah Dorotej). Svatko mora smatrati svoga bližnjega, ne izuzevši nikoga, kao drugoga samoga sebe, u prvom redu vodeći brigu o njegovu životu i o sredstvima koja su mu potrebna za dostojan život. Zašto se miješam? Umiješati se – jedino je realno (Heinrich Böll)

Podrignuo je Milanović, nakon Cole, ispričao se novinarima i pojasnio: ”Neke zemlje ne žele spominjanje Daytonskog sporazuma. Morat ću o tome na summitu razgovarati, inače nećemo dati suglasnost na završnu deklaraciju jer nas se tretira kao sitan kusur. Netko ima problem da se u završnoj deklaraciji NATO-a spominje Daytonski sporazum i tri konstitutivna naroda. Kao da je deklaraciju pisala neka nevladina udruga iz Sarajeva, ne mislim se vratiti u Zagreb s tim. To pokazuje kakve planove za BiH imaju neki međunarodni krugovi, to preko Hrvatske neće proći”.

Jesu li velike njuške NATO-a zabrinute možebitnom ”blokadom” Hrvatske, ja vam ne bih znao reći, ali nešto drugo pouzdano znam: Daytonski sporazum je prevladana stvar, a koliko sam ja pametan govori činjenica da su to još prije 16 godina kazali članovi Biskupske konferencije BiH. Ma, zafrkavam vas, to da sam pametan. Nisam, čim se bavim Milanovićem. Samo čitam i dobro pamtim.

Već 16 godina, najmanje, stojim na poziciji na kojoj je stajao pokojni fra Luka Markešić, posljednji bosanski Mohikanac (o tome kako je propala Bosna Srebrena, o kojoj sjetno još pišu samo posljednji bosanski pisac – Ivan Lovrenović i posljednji bosanski fratar – Drago Bojić, drugom prilikom), a to je da, kako i dalje tvrde u (fra Lukinom) Hrvatskom narodnom vijeću (HNV), Bosnu i Hercegovinu treba učiniti jednom izbornom jedinicom; Republici Srpskoj valja dati status federalne jedinice u federalno uređenoj državi BiH; pak, broj kantona/županija u Federaciji BiH smanjiti na pet te Distriktu Brčko dati status ”federalne jedinice u Federaciji BiH zajedno s cijelom regijom Bosanskom Posavinom”.

To je, naime, varijacija na prijedlog bh biskupa iz 2005. (usvojen je na 35. zasjedanju Biskupske konferencije BiH): da se zemlja kantonizira! Podsjetimo, BK BiH se založila da se u BiH uspostave četiri funkcionalna kantona, umjesto sadašnjih entiteta, i to: Sarajevski, Banjalučki, Mostarski i Tuzlanski. Granice kantona formirale bi se po ekonomskim, prometno-komunikacijskim, prirodnim, historijskim, geografskim i (više)nacionalnim kriterijima. To bi mogle biti granice regija kako ih je za potrebe svog djelovanja već formirala, recimo, Misija OSCE-a u BiH.

HNV, kako je nedavno na ovome portalu napisao naš kolumnist Ivan Markešić, iznova konstatira da je međunarodna zajednica, unatoč visokome predstavniku s velikim ovlastima, dopustila lokalnim političkim kaubojima da BiH zemlju dokrajče. Njima (Draganu Čoviću, na primjer), piše Markešić, ”smeta svatko tko govori o potrebi promjene postojećih uvjeta u kojima njihove nacionalističke političke stranke onemogućuju normalno odvijanje života građana”.

Eh, sad, hoće li, ako se dođe jednom do ideje BiH koju zagovaraju Željko Komšić i HNV, nestati bosanski i hercegovački Hrvati? Neće! Ali, taman i da nestanu, ja bih Hrvatsku poklonio Turskoj, ili Japanu, ako bi se ljudi u BiH osjećali Bosancima i Hercegovcima, prije svega.

To je iluzija, kazat ćete mi: tada će nad Hrvatima zagospodariti i Srbi i Bošnjaci! Bolje je, mislite vi (a još malo pa će i Milanović to izustiti), da Draganu Čoviću dadnemo taj toliko željeni ”treći entitet”, makar će Hrvati biti ”svoji na svome” u tom komadu Hercegovine. Neka vama korupcija vaša i HDZ-ova. Samo naprijed u ponor!

I nemojte mi kmečati, vi i Grlić Radman, da vam ne valja Željko Komšić jer je po tom istom izbornom zakonu izabran Dragan Čović i bili biste mirni da je opet izabran Čović, a ne Komšić, pak, na to se svodi cijelo to vaše nezadovoljstvo i vaša graja.

Danas ću pojasniti metafiziku onoga što je Željko Komšić izjavio kao odgovor Milanovićevom mudrijašenju: o njegovom (i HDZ-ovskom, dakle i Milanovićevom kao najboljem HDZ-ovcu) ”forsiranju prevladanog etničkog koncepta konstitutivnosti naroda”.

”Politički slučaj Bosne i Hercegovine potiče nas (govorio je fra Luka), i na mogućnost drugačijeg tumačenja. Nije li ona kao ”ostatak” prošlosti, negdje na margini moderne povijesti svijeta, upravo onaj ”sveti ostatak” (u biblijskom smislu), po kojemu Bog i ljudi spašavaju svijet od posvemašnje propasti? Možda je to onaj ”most spasa” između prošlosti i budućnosti, sačuvan i postavljen kao znak jednoga novog svijeta, upravo onoga koji ima model političkog pluralizma i jedinstva država? Kao znak nade u pojavama beznađa…” (fra Luka Markešić, ”Izlaz iz bespuća hrvatske politike u BiH”, HNV, Sarajevo, 2012., str 14.).

Čelnici 30 članica NATO-a, među kojima i predsjednik Milanović, okupit će se ovaj ponedjeljak na summitu u Bruxellesu na kojem bi trebali donijeti odluke o reformama Saveza do 2030. godine, a Milanović je rekao, možda nije baš bilo između dvaju gutljaja piva, dok se zagrijavao za startni debakl Hrvatske na EURO-u, možda je bilo između trenutka kada je u usta ubacio šaku kikirikija i onda kikiriki zalio Coca-Colom, da neće ”dati suglasnost deklaraciji NATO-a”, tante vante

Iz daytonske, Bosnu i Hercegovinu treba pripremiti da postane europska BiH. Politika podjele i uništenja BiH kao suverene, nezavisne i cjelovite države i dalje traje. I dok se ne zaustavi, odnosno ne porazi ta politika, nema ni trajnoga i pravednoga mira u BiH, pa ni u cijeloj regiji Balkana, svim Milanovićevim riganjima unatoč.

Novi model uređenja države mora biti zasnovan na pravdi, principima funkcionalnosti i racionalnosti. Regionalizacija ili kantonizacija cijele BiH, s najviše tri razine vlasti, može ukloniti nepovjerenje i političke napetosti, postojeću neravnopravnost naroda i građana i strah od asimilacije i nestanka.

Onim područjima BiH koja su tradicionalno prostorno, ekonomski i kulturno bila zasebne cjeline, a kojima je nanesena posebna nepravda protjerivanjem i raseljavanjem naroda (kao što je npr. Bosanska Posavina), mora se osigurati stvaranje zasebnih regionalnih ili lokalnih samoupravnih jedinica unutar BiH.

Ako vam je stalo do konstitutivnosti naroda, osigurajte ju u svakom četvornom centimetru BiH. Stvaranjem triju entiteta svi narodi bi u većem dijelu BiH bili diskriminirani i unutar svojeg nacionalnog korpusa, kao što su već sada diskriminirani dijelovi svih triju naroda u pojedinim područjima BiH i prisiljeni na dalje iseljavanje.

Ako su, pak, Šukovo i Bobanovo Selo, ili spaljena zemlja na potezu Brod-Derventa, ili ”bleiburške mise” u Stocu, vaš koncept uspješnosti, samo naprijed, zemljaci.

Meni se čini da, ako pomnije ispitamo, ”vidjet ćemo da je glavni razlog svakog uznemirivanja u tome što nitko samoga sebe ne optužuje” (monah Dorotej). Svatko mora smatrati svoga bližnjega, ne izuzevši nikoga, kao drugoga samoga sebe, u prvom redu vodeći brigu o njegovu životu i o sredstvima koja su mu potrebna za dostojan život.

Zašto se miješam? Umiješati se – jedino je realno (Heinrich Böll).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

 

Još tekstova ovog autora:

• Tko manipulira, umjesto da informira javnost, nije novinar
• Želi li HBK biti dionikom smrti ili života?
• Evo zašto je Porfirije molio za stradale u Vukovaru
• Čemu 30 godina mog novinarskog rada u Hrvatskoj?
• Tuđmanov haški profil – Udruženi zločinački poduhvat na BiH
• Potrebno nam je manje nacionalno kršćanstvo, a više osobno
• Poruka iz sela koji odumire i pamti mojega brata heroja
• Jedna mala, a ujedno i ogromna sarajevska Porfirijeva gesta
• Maja Lukač-Stier lupeta o ”bleiburškom genocidu”
• Porfirije smatra da se Crkva ne može poistovjetiti s narodom

» Svi tekstovi ovog autora