Aleksandar Maršavelski
Međunarodna organizacija rada je još 2014. godine objavila procjenu da je godišnja zarada od modernih oblika ropstva 150 milijarda dolara.
Prema posljednjim podacima od ove godine, gotovo 50 milijuna ljudi svakodnevno se nalazi u modernom obliku ropstva, što je otprilike svaki 150. čovjek na Zemlji. Od toga se 27.6 milijuna ljudi nalazi u nekom obliku eksploatacije, uključujući 6.3 milijuna ljudi koji su seksualno eksploatirani, a oko 22 milijuna ljudi se nalaze u prisilnom braku.
Ono što je poražavajuće je da je ovaj globalni fenomen u rapidnom porastu, ako uzmemo u obzir da je 2016. godine isto istraživanje pokazivalo 40.3 milijuna ljudi dnevno u modernom obliku ropstva – što je porast za gotovo četvrtinu u petogodišnjem razdoblju.
U Hrvatskoj ne postoje procjene o učestalosti trgovanja ljudima, ali se s obzirom na geografski položaj Hrvatska ocjenjuje kao primarno tranzitna zemlja. Žrtve najčešće prolaze kroz Hrvatsku tražeći obećane poslove u Zapadnoj Europi, a da nitko u Hrvatskoj to ni ne zna. Ono što se zna su slučajevi u kojima su identificirane žrtve trgovanja ljudima.
Nedavno sam proveo istraživanje tih predmeta iz razdoblja od 2016. do 2020., a koje će uskoro biti objavljeno u Hrvatskom ljetopisu za kaznene znanosti i praksu (br. 2/2022), gdje su prikupljeni zanimljivi podaci.
Podaci pokazuju da je u tom petogodišnjem razdoblju identificirano 177 žrtava trgovanja ljudima, što je prosječno svega oko 35 žrtava godišnje. Malo više od polovice identificiranih žrtava trgovanja ljudima (52 %) porijeklom je iz Hrvatske. Od žrtava porijeklom iz inozemstva (48 %) najbrojnije su bile žrtve s Dalekog istoka (35 %, najvećim dijelom zbog jednog predmeta iz 2018. godine u kojem je identificirano 59 žrtava iz Tajvana), zatim iz jugoistočne Europe (8 %) te Bliskog istoka (3 %).
U istraživanju je uočena podjednaka zastupljenost muškaraca (50.3 %) i žena (49.7 %). Pritom su oko dvije trećine identificiranih žrtava porijeklom iz Hrvatske žene (64.5 %), slično kao i u pogledu žrtava porijeklom iz drugih zemalja jugoistočne Europe (64.3 %).
S druge strane, gotovo tri četvrtine identificiranih žrtava s Dalekog istoka su muškarci (72.6 %), a s Bliskog istoka su isključivo identificirani muškarci (100 %) kao žrtve trgovanja ljudima.
To svakako ukazuje da se posebna pozornost treba posvetiti sveprisutnijim radnicima s Dalekog istoka te migrantima s Bliskog istoka, a koji su proteklih godina u ogromnom broju prošli kroz Hrvatsku.
Analiza podataka o dobi identificiranih žrtava trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2016. do 2020. ukazuje da su gotovo tri četvrtine žrtava (76.8 %) mlađe dobi. Pritom je udio žrtava do 18 godina starosti 28.8 %, što praktično znači da su oko četvrtina identificiranih žrtava trgovanja ljudima djeca.
Među djecom značajno je više djevojčica žrtava trgovanja ljudima (60.8 %) od dječaka (39.2 %). Osim toga, više od polovice identificiranih maloljetnih žrtava trgovanja ljudima (52 %) bile su namijenjene seksualnoj eksploataciji, od čega gotovo tri četvrtine djevojčice (73.1 %), a više od jedne četvrtine dječaci (26.9 %).
To svakako ukazuje da je nužno osvijestiti mlađu populaciju o prisutnosti trgovanja ljudima u našem okruženju, a prvenstveno u okviru kurikuluma osnovnih i srednjih škola.
Iako spisi ne otkrivaju etničku pripadnost žrtava, intervjui s pojedinim akterima koji se bave suzbijanjem trgovanju ljudima pokazuju značajnu prisutnost romske djece među žrtvama trgovanja ljudima. Zbog toga bi obrazovne aktivnosti o trgovanju ljudima trebalo osobito pojačati u područjima gdje žive Romi.
Gotovo polovica identificiranih žrtava trgovanja ljudima bilo je u svrhu činjenja protupravnih radnji (46.6 %), zatim slijedi seksualna eksploatacija (27.5 %) te radna eksploatacija (22.8 %). Za činjenje protupravnih radnji najvećim dijelom su eksploatirani muškarci (71.1 %), a isključivo se pojavljuju kao žrtve uspostave ropstva. U kontekstu počinjenih protupravnih radnji, nužno je da se osigura da žrtve neće biti kažnjene za prekršajna ili kaznena djela koja počine tijekom trgovanja ljudima.
Prošle godine je u presudi ”V.C.L. i A.N. protiv Ujedinjenog Kraljevstva”, Sud u Strasbourgu utvrdio povredu ljudskih prava u odnosu dva maloljetna Vijetnamca koji su bili dovedeni u Ujedinjeno Kraljevstvo gdje su radili na farmi kanabisa.
Iako je postojala sumnja da su oni ustvari bili žrtve trgovanja ljudima, ipak su bili osuđeni na temelju vlastitog priznanja zbog sudjelovanja u nezakonitoj proizvodnji droge na maloljetnički zatvor, a tek naknadno su bili identificirani kao žrtve trgovanja ljudima.
Sud je zaključio da je Ujedinjeno Kraljevstvo prekršilo članak 4. Konvencije (zabrana prisilnog rada) jer je propustilo poduzeti odgovarajuće mjere da im pruže zaštitu u trenutku kada su okolnosti ukazivale da se potencijalno radi o žrtvama trgovanja ljudima.
Osim toga Sud je utvrdio i povredu i članka 5. stavka 1. (pravo na pravično suđenje) Konvencije jer nisu bili svjesni svih potrebnih činjenica za priznanje kaznenog djela, imajući u vidu da nije obavljena procjena o tome radi li se o žrtvama trgovanja ljudima, što ih je onemogućilo u osiguravanju potencijalnih dokaza koji bi im pomogli u njihovoj obrani.
Sličnih slučajeva je bilo u Hrvatskoj – navest ću dva primjera za koje sam doznao tijekom ovog istraživanja.
U prvom slučaju od prije 10-ak godine dvije rumunjske državljanke bile su uhvaćene na granici s krivotvorenim dokumentima za koje su rekle da im je osigurao ”poslodavac” koji im je ugovorio posao u ugostiteljskom objektu u Milanu.
Naše državno odvjetništvo je pokušalo dobiti informacije od Rumunjske i Italije o tom ”poslodavcu”, ali kako nisu imali dovoljno precizne podatke o njemu, ništa se nije moglo utvrditi. Na kraju, rumunjske državljanke nisu bile identificirane kao žrtve trgovanja ljudima te su po kratkom postupku osuđene za krivotvorenje isprava i poslane natrag u Rumunjsku.
U drugom novijem slučaju radilo se o žrtvi trgovanja ljudima koja je bila prisiljavana na krađu te je po otkrivanju jedne od tih krađa uhvaćena, kao i osoba koja ju je navodno tjerala na to, te je bila identificirana kao žrtva trgovanja ljudima.
Međutim, u nedostatku dokaza, kazneni postupak nije bio na kraju pokrenut protiv druge osobe za trgovanje ljudima te je prvotno identificirana žrtva trgovanja ljudima na kraju procesuirana zbog počinjenih kaznenih djela krađe.
Da se vratimo pojedinim brojčanim pokazateljima iz ovog istraživanja. Muškarci su u relativno značajnom udjelu identificirani među žrtvama seksualne eksploatacije (15.1 %), premda su to i dalje očekivano najvećim dijelom žene (84.9 %), a u pogledu trgovanja ljudima radi sklapanja nedozvoljenog odnosno prisilnog braka žrtve su isključivo žene.
Ono što je posebno zabrinjavajuće jest da su oko dvije trećine prijavljenih počinitelja (67 %) od ranije poznate (47 %) ili bliske osobe (20 %) svojim žrtvama. To je bio slučaj i u predmetu ”S.M. protiv Hrvatske”, gdje je Europski sud za ljudska prava utvrdio povredu članka 4. Konvencije (zabrana ropstva i prisilnog rada).
U tom predmetu je bivši policajac kontaktirao S.M. putem Facebooka kao prijatelj njezinih roditelja, obećavajući joj da će joj pomoći da nađe posao. Međutim, na prvom sastanku odveo ju je u stan gdje ju je tjerao na pružanje seksualnih usluga, uvjeravajući je da je to privremeno dok joj ne pronađe posao.
To je trajalo nekoliko mjeseci i pritom mu je morala davati polovicu novca koji je zaradila pružanjem seksualnih usluga. Iskazivala je da joj je prijetio i kažnjavao ju ako se ne udovolji njegovim zahtjevima. Međutim, njezine izjave su bile nedosljedne, nesigurne i dane uz oklijevanje pa je sud primjenom pravila in dubio pro reo oslobodio okrivljenika.
Europski sud je utvrdio da nisu dovoljno ispitane sve okolnosti slučaja te je upozorio na olako odbacivanje žrtvina svjedočenja jer hrvatski sudovi nisu uzeli u obzir mogući učinak psihičke traume na podnositeljicu kao žrtvu i njezinu mogućnost da se koherentno i jasno izrazi o okolnostima seksualne eksploatacije kojoj je bila podvrgnuta.
U istraživanju je otkriven paradoks da je policija tek 38 % predmeta u kojima je identificirala žrtve trgovanja ljudima procesuirala kao trgovanje ljudima (37 %) ili ropstvo (1 %). Dakle, iako su u svim predmetima identificirane žrtve trgovanja ljudima, policija je u velikoj većini tih predmeta ipak zaključila da se ne radi o trgovanju ljudima, nego o nekom drugom kaznenom djelu.
Međutim, u značajnom broju navedenih predmeta nije uopće došlo do optuženja – u čak 42 % predmeta je državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu ili je obustavilo istragu, iako su u njima identificirane žrtve trgovanja ljudima. Do kraja 2021. godine tek je trećina pravomoćnih predmeta okončano osuđujućom presudom (34 %), a od toga u samo 16 % osuđujućih presuda se radilo o trgovanju ljudima.
Uglavnom, da ne opterećujem dalje čitatelje s brojevima, sve se svodi na to da se osuđeni počinitelji trgovanja ljudima na godišnjoj razini mogu u pravilu na prste izbrojati.
Osobito poražavajuće je da je samo jedna žrtva u petogodišnjem razdoblju uspjela ostvariti pravo na naknadu štete koju je pretrpjela zbog kaznenog djela trgovanja ljudima, i to ne u kaznenom postupku, nego u parničnom postupku koji je trajao čak šest godina. Ako počinitelj odmah nije platio presuđeni iznos, pitanje je kada će i hoće li se žrtva u ovršnom postupku uopće uspjeti naplatiti.
U tijeku je izrada novog Nacionalnog plana za suzbijanje trgovanja ljudima za razdoblje od 2022. do 2027. i to je prilika da se nešto poduzme i popravi ova loša slika.
Izdvojit ću četiri prioriteta:
- uvođenje nezavisnog nacionalnog izvjestitelja za trgovanje ljudima koji će pratiti provođenje zakona i javnih politika u području suzbijanja trgovanja ljudima
- osiguravanje žrtvama trgovanja ljudima naknadu pretrpljene štete u što kraćem roku po identifikaciji
- propisivanje odredbe o nekažnjavanju žrtava trgovanja ljudima, kako se ne bi događalo da ih se kažnjava za ono na što su u pravilu bili prisiljeni
- kontinuirane edukacije o trgovanju ljudima na svim razinama.
U konačnici, kao što je rekao Platon, dobra odluka temelji se na znanju, a ne na brojevima.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Curenje poruka iz pametnog ”telekrana”
- Posvojena djeca doktora Konga
- Lišeni osjećaja empatije prema žrtvama: pravosuđe bez duše
- Bizarni izazovi na TikToku za mnogu djecu su i smrtonosni
- Pravo na pobačaj na prekretnici
- Putin i stranka prevaranata i lopova su neprijatelji mira
- Trideset godina izgradnje sustava ljudskih prava u RH
- Pitanja prava na hrvatsko državljanstvo
- Što moramo naučiti iz smrti Madine Hosseini
- Odabir predsjednika Vrhovnog suda slika je našeg pravosuđa
