Ove godine su preseljenjem u vječnost javnu scenu napustila tri neosporno velika i silno utjecajna Amerikanca: Billy Graham, John McCain i George Bush stariji. Imao sam osobno čast susreti svu trojicu te im stoga dugujem ovaj kratki zajednički posmrtni osvrt.
O Billyju Grahamu, čuvenom evangelizatoru svjetskog glasa, smo na ovom mjestu već pisali neposredno poslije njegove smrti u veljači. Umro je u stotoj godini života, a pokopan je pored svoje voljene žene Ruth na prostoru ispred Billy Graham Library u Charlotte u Sjevernoj Karolini.
O Grahamovu ugledu svjedoči podatak da su na svečanom otvaranju njegove biblioteke kao svojevrsnog muzeja 2007. godine uz mnoge druge uglednike bili prisutni bivši predsjednici Jimmy Carter, George H. W. Bush i Bill Clinton.
U Grahama kao duhovnog velikana su imali povjerenja i njegov savjet tražili mnogobrojni lideri svijeta, od Winstona Churchilla, pape Ivana Pavla II. do Mihaela Gorbačova, da ne nabrajamo dalje jer bi lista bila predugačka.
Predsjednik Bush je imao viziju ujedinjene Njemačke te je odlučno radio na njezinu ostvarenju ruku pod ruku s kancelarom Kohlom. Nasuprot francuskom predsjedniku Mitterandu i engleskoj premijerki Thatcher on u ujedinjenoj Njemačkoj nije vidio opasnost nego normalizaciju Europe i strateškog partnera u vodstvu zapadnog svijeta
Graham se družio s dvanaest američkih predsjednika (svima od Trumana do Obame), a s nekima od njih, posebice s upravo preminulim Bushom i njegovom obitelji, osobno je prijateljevao te ih na političko-stranački neutralan način savjetovao po brojnim društvenim, kulturnim i duhovno-etičkim pitanjima.
John McCain, sin uglednog mornaričkog admirala, je u javni medijski i politički prostor usao 1960-ih kao narodni heroj pošto je kao vojni pilot srušen u Vijetnamu, uhićen i strahovito mučen tijekom više od pet godina zarobljeništva.
U to vrijeme Billy Graham je dva puta posjetio njegova oca u Honolulu gdje su se njih dvojica molila za ratnog zarobljenika Johna kako bi mu Bog pomogao da izdrži sve torture te da u doglednoj budućnosti bude oslobođen i vrati se svojoj obitelji. John mu je u nekoliko susreta poslije toga zahvalio na “očito uslišenim molitvama.”
Senator John McCain je posjetio Grahamove u njihovu ljetnikovcu 2008. godine dok je bio kandidat za predsjednika SAD-a. Grahamovi su se molili za njega i njegovu obitelj a poslije dužeg razgovora izjavili za medije kako su impresionirani McCainovom “osobnom vjerom i moralnom jasnočom pogleda na važne društvene izazove s kojima se Amerika danas susreće.”
McCain je bio obožavan u javnosti kao preživjeli mučenik čije je herojsko držanje svjedočilo o snazi karaktera i požrtvovnog patriotizma. Iako je kao jedan od vodećih senatora uz neke hrabre iskorake ipak uglavnom zastupao tradicionalna republikanska stajališta, bio je izuzetno visoko cijenjen u obje stranke zbog svoje etičke konzistentnosti, čestitosti, spremnosti na osobne žrtve te promicanja pristojnosti i razumnih kompromisa u eri stranačkog strančarenja u američkoj politici.
Bio je jedan od najoštrijih kritičara Donalda Trumpa zbog njegove arogancije, neodgovornog i neznalačkog vođenja vanjske politike i pragmatičnog kompromiserstva bez načela i moralnih uvjerenja. Trump mu je uzvraćao niskim uvredama i nedostojnim omalovažavanjem.
Nakon očekivane smrti (razorni rak mozga) u kolovozu, lijes 83-godišnjeg senatora je bio svečano prezentiran i izložen u zgradi Kongresa u Washingtonu, a zatim je ispraćen poput šefa države pogrebnim bogoslužjem u washingtonskoj Nacionalnoj katedrali.
Poput neke uvertire je sve to proceduralno i sadržajno bilo slično prošlotjednom ispraćaju Busha starijeg na politički i duhovno najznačajnijim mjestima glavnog grada.
O Billyju Grahamu, čuvenom evangelizatoru svjetskog glasa, smo na ovom mjestu već pisali neposredno poslije njegove smrti u veljači. Umro je u stotoj godini života, a pokopan je pored svoje voljene žene Ruth na prostoru ispred Billy Graham Library u Charlotte u Sjevernoj Karolini
Između ostalih slavnih govornika na McCainovom ispraćaju su se govorima posebno istakli bivši predsjednici Barack Obama i George W. Bush kao i bivši podpredsjednik Joe Biden. Suprotno tradiciji ali sasvim u skladu s moralnim uvjerenjima velikog McCaina, nepoželjni predsjednik Donald Trump nije bio pozvan na pogreb najslavnijeg američkog senatora.
Upravo je od Georga Busha mlađeg John McCain izgubio republikansku predsjedničku nominaciju 2000. godine. Osam godina kasnije postao je predsjednički kandidat svoje stranke ali je u intergeneracijskom srazu izbore izgubio od digitalno vještijeg demokratskog kandidata Obame koji je postao prvi afroamerički predsjednik SAD-a.
Obama je na ispraćaju odao priznanje McCainu s kojim je unatoč različitom podrijetlu i političkim razlikama dijelio uzvišenije ciljeve i “vjernost prema idealima za koje su se generacije Amerikanaca i imigranata borile, marširale i žrtvovale.” Obama je podcrtao kako su njih dvojica “vodili političke bitke podjednako, kao privilegiju, nešto plemenito, priliku da služimo kao nositelji tih visokih ideala kod kuće i da ih širimo diljem svijeta.”
McCainov ispraćaj je za kratko i očito samo prividno opet ujedinio Ameriku snažnim porukama o jedinstvenoj zemlji demokratskih ideala, slobodarske tradicije, kulturne komunikacije i međustranačke suradnje za opće dobro u domovini i inozemstvu. Sve to nasuprot podjelama, primitivizmu i izolacionizmu koji je sadašnjoj Americi nametnuo odsutni predsjednik Trump.
Bivšeg predsjednika (1989 – 1993) Georga Busha starijeg smo ispratili ovih dana i američki i svjetski mediji ga ne prestaju hvaliti kao jednog od međunarodno gledano najuspješnijih američkih predsjednika, ali i kao izuzetno čestitog, poniznog i uvijek dobrohotnog čovjeka. Umro je u 95. godini života, samo nekoliko mjeseci poslije njegove voljene Barbare s kojom je bio u sretnom braku čitave 73 godine.
Iako iz bogate obitelji i privilegirani senatorov sin, Bush se je kao osamnaestogodišnjak umjesto odlaska na studij na prestižno sveučilište Yale prijavio na odlazak u rat. Postao je jedan od najmlađih mornaričkih avijatičara u povijesti.
Poput McCaina i Bushov ratni zrakoplov je bio oboren od neprijateljskih (japanskih) projektila. Dvojica njegovih kolega su poginula, a on je čudom preživio dok ga nije iz oceana u kojem je plutao otkrila i spasila američka podmornica.
Bio je jedan od najoštrijih kritičara Donalda Trumpa zbog njegove arogancije, neodgovornog i neznalačkog vođenja vanjske politike i pragmatičnog kompromiserstva bez načela i moralnih uvjerenja. Trump mu je uzvraćao niskim uvredama i nedostojnim omalovažavanjem
Kako je osobno mnogo puta svjedočio od tog trenutka je znao da Bog ima poseban plan za njegov život. Kasnije je kao uspješan poslovni čovjek koji se obogatio eksploatacijom nafte u Teksasu shvatio da ga materijalna sigurnost i stabilnost obiteljskog života ne mogu zadovoljiti te da mora krenuti u javnu službu i rad za opće dobro.
Obavljao je razne javne funkcije, od kongresnika do uspješnog predstavnika SAD-a u NR Kini, šefa CIA-e i veleposlanika pri Ujedinjenim narodima.
U dva mandata je bio Reaganov podpredsjednik da bi zatim bio izabran za 41. predsjednika najmočnije države svijeta koja je u to turbulentno vrijeme velikih promjena postala i jedinom velesilom svijeta.
Njemački i švicarski mediji ovih dana ističu kako je Bush poput tri mjeseca ranije preminulog McCaina bio multilateralist koji je čvrsto vjerovao u strateški značaj transatlantskih asocijacija. Naslovnice najčitanijih dnevnih novina od Frankfurta do Berlina ističu kako su Nijemci izgubili najvjernijeg partnera i prijatelja, a Angela Merkel je u Washingtonu na ispračaju rekla kako žali za Bushom “kao Njemica koja bez učinaka njegove politike ne bi mogla biti ovdje.”
Predsjednik Bush je imao viziju ujedinjene Njemačke te je odlučno radio na njezinu ostvarenju ruku pod ruku s kancelarom Kohlom.
Nasuprot francuskom predsjedniku Mitterandu i engleskoj premijerki Thatcher on u ujedinjenoj Njemačkoj nije vidio opasnost nego normalizaciju Europe i strateškog partnera u vodstvu zapadnog svijeta.
Bush je znao strpljivo slušati druge i vještom diplomacijom nadilaziti razlike te u kriznim vremenima spriječiti potencijalni kaos i anarhiju. Budućnost je gradio na miru i povjerenju, a ne trijumfalizmu.
Stekao je povjerenje sovjetskog predsjednika Mihaela Gorbačova i njegovu privolu u svibnju 1990. da ujedinjena Njemačka postane članicom NATO-a. Tako je pripremio put za pristup DDR-a Saveznoj republici Njemačkoj glasovitog 3. listopada iste godine.
Analitičari i mediji ga ovih dana posebno hvale što je mudrom politikom u pristupu njemačkom pitanju u kontekstu potencijalno kaotične situacije izbjegao nepredvidive posljedice za stabilnost Njemačke i Europe.
Nasuprot upitnim geopolitičkim ambicijama nekih Bush je posložio temelje i definirao načela za zdrav razvoj jake Njemačke koja ne ugrožava nikoga na kontinentu nego je čvrsto vezana u transatlantski zapadni svijet mira i jedinstva pod americkim vodstvom.
Istovremeno je uz Gorbačova najzaslužniji svjetski državnik za mirnu demontažu Sovjetskog Saveza i otvaranje istočnoeuropskih zemalja te njihovo uključenje u svijet zapadnih demokracija. Ukratko: pod Bushovom dirigentskom palicom je mirno dovršen Hladni rat i položen temelj izgradnje novog svjetskog poretka.
George Bush stariji je bio poznat i po svom izvornom humoru. Poznata je njegova izreka da čovjek treba umrijeti mlad što kasnije u životu. Cijenio je karakter više od prestiža, nikada se nije hvalio svojim zaslugama i nikada nikoga nije mrzio
Veličanstveni prošlotjedni ispraćaj je u prvi plan stavio njegove osobne kvalitete skromnosti, poniznosti, duhovnosti i integriteta te nadasve spremnosti da se služi drugima, a ne sebi. Više puta je citirana njegova definicija uspješnog čovjeka koji to nije po novcu i slavi nego u služenju drugima. “Service above self” bila je njegova prepoznatljiva i autentično primjenjivana lozinka.
George Bush stariji je bio poznat i po svom izvornom humoru. Poznata je njegova izreka da čovjek treba umrijeti mlad što kasnije u životu. Cijenio je karakter više od prestiža, nikada se nije hvalio svojim zaslugama i nikada nikoga nije mrzio.
Amerika i svijet su bili zadivljeni njegovim prijateljstvom s Billom Clintonom, čovjekom koji mu je oduzeo četiri godine u Bijeloj kući. Njihovo druženje i sjajni zajednički humanitarni pothvati u siromašnim zemljama svijeta svjedoče o snazi praštanja koja se pretače u prijateljsko i strateško partnerstvo u službi poboljšanja svijeta.
Političar George H.W. Bush i propovjednik Billy Graham su prijateljevali godinama, igrali golf, skupa odlazili na obiteljske piknike, te zajedno molili i proučavali Bibliju. Obojici su vjera i obitelj bili prioritetni principi života. Baptist Graham i episkopalac Bush su dobar primjer duhovnog ekumenizma u promicanju općeg dobra.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Berlinski zid – nastavak željezne zavjese i pravo domoljublje
- Slaviti Dan reformacije znači tražiti horizonte milosrdnosti
- Crnačka teologija i duhovni velikani afroameričkog kršćanstva
- Globalni poziv na zaštitu vjerskih sloboda
- Zašto vjerujem u Boga? U što ja točno vjerujem?
- Smrću Franje Šanjeka HAZU ostao bez svećenika u svojim redovima
- Amerika: zemlja upitne slobode i nekontroliranog nasilja
- Kraljevstvo Božje – Isusova supermisao koju obnavlja papa Franjo
- Otišao je najznačajniji hrvatski strossmayerolog
- Borka i njezin veliki otac Vuko Pavićević
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.