Tri scene političkog igrokaza zvanog predsjednički izbori

Scena prva: Let iznad kukavičjeg povjerenstva

Prvi krug predsjedničkih izbora je za nama. Unatoč prilično raširenom pesimizmu na ljevici, Zoran Milanović je pobjednik prvog kruga. U utrci s još deset protukandidata, od kojih je bilo još dvoje jednako izglednih kao i on, oko 3 posto prednosti pred Grabar-Kitarović je vrlo dobar rezultat, za mnoge neočekivan. Zapravo, očekivalo se da će gro glasova rasporediti Milanović, Grabar-Kitarović i Škoro, i realno se moglo prognozirati sva tri rezultata koja jamče ulazak pojedinim kandidatima u drugi krug.

Potvrdilo se da je Milanović uzeo ono što se očekivalo na ljevici i centru, pa i nešto više, a da su Grabar-Kitarović i Škoro ”prelijevali” desne glasove.

Iako su ankete davale vrlo malo izgleda Škori da ugrozi Grabar-Kitarović, svega ga je nešto više od dva posto glasova dijelilo od toga da već u prvom krugu eliminira aktualnu predsjednicu. To je bilo moguće jer je Škoro, govorilo se po kuloarima, iako nominalno kandidat tvrde desnice, što zbog svoje glazbene popularnosti, što zbog nezadovoljstva dijela glasača centra i nešto ljevice Milanovićevom političkom prošlošću, imao šire simpatije. Tu je bio i dio glasača koji, po prirodi stvari, za Škoru ne bi glasali ni da je za slogan kampanje imao SFSN.

I tko zna što bi bilo da je Škoro bio barem malo bolji na sučeljavanju i da nije napravio fatalnu grešku izjavom da bi pomilovao ratnog zločinca ca Merčepa. Merčep i njegovi suzločinci su pobili Srbe u ratu, a Škoru su ubili na izborima. Malo tko, a da nije glasač desnice, nakon takve izjave imao je volju zaokružiti Škorino ime.

U drugom krugu, tvrdi većina analitičara koje smo mogli čuti na tri programa hrvatskih televizija, Grabar-Kitarović ima veće izglede, unatoč tek druge pozicije u prvom krugu. Posebno je u takvoj ocjeni uvjerljiv prof. Puhovski. Računica je jednostavna: Milanović svom saldu iz prvog kruga može dodati još nevelik broj glasova lijevih kandidata koji su otpali u prvom krugu, a većina iz prilično dubokog Škorinog bazena velikom će se većinom odliti sadašnjoj predsjednici.

Osobno, nisam takav pesimist, unatoč  logici kojoj se, na prvi pogled, ne može puno prigovoriti.

Prvo, u drugom krugu Milanović će sigurno iskoristiti nemjerljivo bolju retoriku te bolje političko i opće obrazovanje u odnosu na Grabar-Kitarović.

Drugo, opća je ocjena da je predsjednica imala katastrofalnu kampanju, mnogi smatraju i mandat, da se ozbiljno sramotila neartikuliranim nastupima i da je od utapanja u prvom krugu spasila samo moćna HDZ-ova mašinerija.

Bit će i na desnici ljudi koji će, osim o etiketama ”lijevo” i ”desno” voditi brigu i o dostojanstvu države. Bit će, dakle, vrlo neizvjesno i ne bih se previše iznenadio da nakon drugog kruga Hrvatska dobije predsjednika, a ne predsjednicu. Dapače, smatram da je takav scenarij vrlo vjerojatan.

Ali… Ovo ali odnosi se na činjenicu da HDZ možda nema uvijek dobre kandidate i dobru politiku, ali ima izvrsno uigranu mašineriju koja, osim svega, odlično ”broji” glasove.

Nije bilo nikakvog razloga, osim onoga koji opravdavaju tvrdnju o odličnom brojanju glasova, da HDZ odbije prijedlog SDP-a o tome da biračke odbore u drugom krugu ravnopravno tvore predstavnici oboje kandidata.

Je li slučajno da su tako lako odlučili zadržati sustav u kojem lokalna samouprava (u većini zemlje čitaj HDZ) imenuje članove biračkih odbora? A nadzor je bio lakši dok je bilo jedanaest kandidata pa je svatko dao svoj doprinos nadzoru. U varijanti jedan na jedan, čak ni velika stranka poput SDP-a nije u mogućnosti pokriti značajan broj biračkih mjesta. Uostalom, to smo već vidjeli.

Način određivanja izbornih povjerenstava zaista je kukavičje jaje koje je HDZ podmetnuo demokraciji. Izgovor da se par mjeseci pred izbore ne mogu mijenjati izborna pravila ne stoji. Nije riječ o suštinskoj izmjeni pravila gdje bi se uvodile nove procedure i postavljali novi ili drukčiji zahtjevi pred kandidate. Riječ je tek o tehničkoj izmjeni koja ne utječe suštinski na izborni proces, već samo doprinosi legitimitetu izabranog kandidata i povjerenju javnosti u izbore.

Zato, jedan od većih izazova za Milanovića biti će ”pokrivanje” što više biračkih mjesta, posebno tamo gdje HDZ suvereno vlada.

Milanović je prvi krug preletio iznad ”kukavičjeg izbornog povjerenstva”, valja mu se potruditi da preleti i drugi.

Scena druga: Njene pjesme, njeni snovi

Gotovo cijelu pretkampanju i kampanju, pa i dobar dio ostatka mandata, predsjednica je pjevala. Pjevala je grozno, prije urlala ili zavijala, nego pjevala. Ali, to samo po sebi nije osobito važno.

Predsjednički izbori nisu natječaj za Eurosong, čak ni za prvi glas neke župe. Međutim, važan je kontekst. Predsjednica je na možda najvažnijoj državnoj proslavi, onoj u Kninu govorila, pjevala i teturala, očito pod utjecajem čašice, nedostojno predsjedničke funkcije koju obnaša, uvredljivo za branitelje i svakog građanina koji drži do digniteta svoje domovine.

Pa je pjevala po rođendanima i proslavama osobama koje imaju optužnice za ozbiljna kaznena djela. Pa je u Slavoniji, posebno u Vukovaru, uz pjesmu, opet imala nadrealan govor dostojan bunjuelovskih grotesknih scena. Vrhunac je govor u kojemu ističe sreću poginulih branitelja.

Od njenih snova, onih koje je podijelila s Hrvatskom prilikom prvog izbora, o Hrvatskoj kao najbogatijoj zemlji, sretnim mladim generacijama, gospodarskim čudima i tri mora koja Hrvatskoj nose, i energetsku sigurnost, i gomilu para, nije ostalo ništa. Saldo njena mandata je nula.

Puno je putovala i sramotila, i sebe i državu. Sramotni je show prezentirala, od ograde Bijele kuće u Washingtonu, preko Knina, Vukovara, Zagreba, pa do Svjetskog prvenstva u nogometu.

Jeste li vidjeli ijednog predsjednika ili predsjednicu države ili vlade da onako cirkusira, da upada golim nogometašima u svlačionicu, da ljubi pola stadiona uključivši i pehar koji, na žalost, naši nogometaši-junaci nisu osvojili!? Sasvim sigurno niste vidjeli da, makar i slično, postupaju državnici bilo koje zemlje.

Zato, vidjeli ste podrugljiv, možda začuđen i sažaljiv pogled kolega predsjednika iz svećane lože, posebno Putina i Macrona koji su zablenuto gledali show primitivizma i populizma naše predsjednice.

Upravo zato, svatko tko drži do dostojanstva Hrvatske i ima iole ozbiljnije političke kriterije za predsjedničku funkciju, čak i ako nema osobita očekivanja od pomalo okljaštrene funkcije predsjednika, čak i ako je vrlo kritičan prema dosadašnjoj političkoj karijeri protukandidata, nužno mora zaključiti: Zoran Milanović je za Kolindu Grabar-Kitarović svemirski brod.

Po obrazovanju, po razumijevanju politike, po osobnom dostojanstvu i po svemu što bi predsjednika države trebalo resiti.

Zato, neka Grabar-Kitarović, ako želi, nastavi pjevati, nastavi sanjati, ali, nadam se, ne na Pantovčaku. Tamo Hrvatska treba artikuliranu osobu koje se neće sramiti.

Scena treća: Hop, Bajto! Hop!

I danas se sjećam svog prvog i jedinog odlaska u cirkus. Jedinog, jer me žalostio, činio sjetnim i poniženim. Bio sam osmoškolac. Pred mojim su očima prolazile slike mađioničara koji su pred oduševljenom publikom vadili bijele zečeve iz šešira. Atlete su skakale preko raznih prepreka, penjali se po užadi, dubili na glavi, izvodili nevjerojatne akrobacije. Pa su tu bile razne životinje koje su krotitelji tjerali na bravure, što batinom, što kakvim slasnim zalogajem.

A meni je sve to bilo tužno, ponižavajuće za klaune, dresere, životinje i publiku. Posebno, možda jer sam još bio dijete, ražalostio me mali psić.

Nalik na grudicu snijega, trčkarao je pod tim ogromnim šatorom a neki, čudno odjeveni čovjek tjerao ga je da skoči kroz zapaljeni kolut. Jedan pa drugi, pa opet i opet. Uplašeni bi psić, ponukan prijetnjom bića, motiviran komadićem slasnog mesa, ispunjavano želju svoga gospodara.

Hop, hop, vikao bi dreser prijeteći i miteći malog psića. Hop, psiću, hop! Mali, poslušni psić kao da je prestao biti živo biće. Sve je više bivao žalosna, mala krpica koju okrutni dreser pred očima mnogih mučio i ponižavao, tjerao da prestane biti mali, ljupki psić i da bude drhteća, uplašena igračka mnoštva.

U jednom je trenutku neko dijete zaplakalo, pa još jedno. I svi su jedva čekali da mučna i okrutna igra prestane, da mali psić ode iz arene i da ispred nas prestane igra ljudske i pseće bijede.

Upravo me neki dan tog jadnog psića podsjetio glavni urednik ”Novosti” Bajto. Kampanja po predsjednicu Grabar-Kitarović nije išla dobro. Sve je bilo više glasova kako bi je Škoro mogao izbaciti iz natječaja već u prvom krugu. Pa novinari, onako znatiželjni, pitali dva bivša predsjednika, Mesića i mene, kako vidimo kampanju i izglede kandidata.

I rekosmo slično: da će utakmica biti neizvjesna, i da novo lice visoke politike, Škoro, jest, kao i Milanović i Grabar-Kitarović, izgledan kandidat, da je sposoban, puno sposobniji od Grabar-Kitarović, da je za nju televizor u boji, i da bi mogao pomrsiti račune dvoje favorita.

Ja još i istakao da nekoliko dobrih stvari koje rekoh o Škorinim sposobnostima nikako ne znači da je on moj kandidat i moj izbor, da je njegova politika potpuno suprotna mojoj.  Da moja stranka, SDP, i ja skupa s njom, ima svog kandidata Milanovića i da bih htio da on pobijedi. Tako nekako reče i Mesić.

I kad su u HDZ-u vidjeli da je vrag odnio šalu i da je Škoro zaista ozbiljan kandidat koji bi Grabar-Kitarović mogao izbaciti već u prvom krugu, krenuše sa spinovima. Reče Jandrovković, glavni tajnik HDZ-a, partnera SDSS-a u etnobiznisu, da kakav je to Škoro kandidat kojeg podržavaju postkomunisti Mesić i Josipović, a i Bujanec i drugi notorni ustašofili i desničari.

Naravno, znajući da to nije istina, želeći spinom ogaditi Škoru desnim biračima. Jer ako ga podržavaju Mesić i Josipović, Škoro sigurno nije domoljubna desnica, već jugokomunistički projekt dva izdajnička predsjednika.

I onda, eto ti psića Bajte! Dao šef iz HDZ-a, sigurno i šef iz SDSS-a,  mig da se upale obruči, da mali psić Bajto skače kroz vatru, da uveseljava publiku. Rečeno, učinjeno! Psić Bajto ispljuje moj mandat (što mu je, naravno, pravo) i skačući kroz obruče HDZ-a sroči bajku kako ja, zapravo, podržavam Škoru za predsjednika, da se sadašnjoj predsjednici želim osvetiti jer me pobijedila, a Milanoviću jer me nije podržavao.

I ne vrijedi psiću Bajti što sam na tri televizije javno rekao koga podržavam, da se Mesićeva i moja analiza o Škori kao ozbiljnom kandidatu potvrdila, i kao dobra i istinita, i kao upozorenje našem kandidatu Milanoviću da kampanju prilagodi i toj činjenici.

Istina, Bajto je ispustio iz svoje filipike Mesića. Naravno, jer Mesić nije bogohulio o etnobiznisu i nije se onomad, kao ja, usprotivio promjeni odredbi Ustava o izboru zastupnika srpske zajednice koje bi skoro pa sadržavale sliku Njega, Bajtina šefa.

Da, to je onaj isti Bajto koji svog neposrednog političkog šefa nikada nije upitao: ”Šefe zašto koalirate s HDZ-om, onim istim koji nam brani ćirilicu u Vukovaru? Zašto, šefe, dižete u Saboru ruku s onima koji na dnevnoj bazi diskriminiraju Srbe?” Ili, ”zašto čuvate vlast onima koji su ploču s ustaškim znakovljem stavili u Jasenovac, pa onda, kao, premjestili tako pa su oskrnavili partizansko groblje?”

I jeste li šefe, kažete da ste antifašist, zaista sve učinili da se ne promijeni ime trgu nazvanom po velikanu antifašizma maršalu Titu? Ili, zar niste i vi Šesta lička?

Konačno, šefe, zašto niste javno ili bilo kako, podržali Milanovića, predsjedničkog kandidata koji je sve učinio da se i u Vukovaru uvede pravo na ćirilicu? I da li su naši, kao onomad na lokalnim izborima za župane, opet i u predsjedničkim izborima, dobili ceduljicu s uputom da glasaju za HDZ-ovog kandidata, sada za Grabar-Kitarović, onu istu koja je bila protiv ćirilice, srpskih čokoladica i pomirenja!?

E, to Bajto ne može. Psić Bajto skače samo kad mu ovaj ili onaj šef to kaže. Bajto je nepatvoreni primjer politički dirigiranog novinara, izdanak onog medijskog jada koji je u stanju, ako šef to traži,  čak i rečenicu ”Milanović je moj kandidat”, pročitati kao ”Škoro je moj kandidat”.

Izdanak je onog jada koji je u stanju previdjeti i tezu koju i ovdje ponavljam: ”Milanović je za Grabar-Kitarović svemirski brod”.

Bajto je izdanak novinarstva koje je isti onaj žalosni cirkus u kojem, bez obzira jeste li u areni ili u publici, imate osjećaj tuge i poniženja.  Hop, Bajto! Hop!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Hrvatska, Alisina zemlja čudesa
• Conflict for Dummies
• Je li za ružno lice pravosuđa krivo ogledalo, ne pravosuđe?
• Bilješka o nepravdi koju više nije moguće ispraviti
• Pisala mi ustaška zmija
• Esej o svjetskom poretku koji se mijenja
• Pernarov poučak
• Ustavni i Vrhovni sud crtaju opatijski kroki Nečastivog
• Čestitam Dan oslobođenja Zagreba, Dan pobjede i Dan Europe
• Snjeguljica s Pantovčaka i nekoliko patuljaka

» Svi tekstovi ovog autora