Trump pokraden? Što tek nas čeka?

– Izgleda će nas nakon izbora opet zatvoriti, policijski sat, progoni po ulicama… – ulazi Mido neraspoložen.

– Ma, već smo zatvoreni. Svuda je pustoš. Nitko nigdje i ništa ne radi – dobacuje moj drug. – A, oni ”gore” nisu radili ni prije, a kamoli sad. Čak ni na posao ne dolaze, nekad su barem to jednom, dva puta mjesečno činili. A traže nove aute!

– Ne traže svi. Neki su, tobože, svjesni krize. I odrekli se, kažu, premda im nešto ne vjerujem – ne pušta Midu neraspoloženje, iako to kod njega kratko traje. – To oni drugi odmah zovu populizmom… Sumnjam da neće popustiti pod pritiskom.

– Naša Borjanica se, bogme, ne odriče. Čovića i privilegija, a to je jedno te isto – nipošto! Njoj se vozika u novom autu – drug će.

Slušam i ne mogu, a da se ne uključim:

– E, neka si nju spomenuo…

– Red je. Svatko ispred svoga praga…. – dodade.

– Ovo sam htio za nju… Davno je meni jedan ugledni Livnjak, sveučilišni profesor u Sarajevu, u povodu nje rekao: ”I ja sam čuvao ovce. Ali, za razliku od nje, ja sam čuvao svoje”.

U cijeloj Regiji najviše se u nas umire, više nego u Hrvatskoj i Srbiji zajedno – drug će rezignirano. – Dobro si ti još proljetos rekao: ”Ne bojim se ja korone, nego našeg zdravstva”

Mido u nevjerici, trgnu se, gleda me, razvedrava mu se lice.

– Sjajno! To je rekao? Svaka čast! Kratko – jasno! Tu je sažeta sva istina o njima! E, toga ćemo odmah primiti u lambstafarijance!

– To smo ti mi, nažalost. Sve propada, rasulo političko, ekonomsko, zdravstveno, a oni za sebe kupuju nove automobile, namještaj, slike. Jučer je ono hodalo u opancima, uz ovce ćurlikalo, a danas…

– Čuj, slike? Ni u aute se ne razumiju, osim po cijeni, a kamoli u slike…

– Ma koga briga za to. Nitko se ni iza uha neće počešati. Kao i oko onih respiratora. U cijeloj Regiji najviše se u nas umire, više nego u Hrvatskoj i Srbiji zajedno – drug će rezignirano. – Dobro si ti još proljetos rekao: ”Ne bojim se ja korone, nego našeg zdravstva’. Što ne ubi korona po kućama, ubiše doktori neznanjem po bolnicama. Zamislite, respiratori im još ne rade, a već se bave mišlju o nabavci vakcina. Samo da ih isti ljudi ne nabavljaju i da ovaj put ne bude pogrešna vakcina… Opet nitko neće struku pitati i opet će, ko da gledam, polupismeni stranački potrčci kupovati vakcinu…

– Odavde treba u velikim skokovima bježati… – drug i ja pogledamo u Midu, jer sve osim ovoga se moglo od njega očekivati. – Bježati u planine – dodade šeretski. – Jeste li vidjeli da je jučer Sarajevska burza prometovala 960 KM. Ismijao sam se kao lud. Žena me u čudu gledala. Pa, više moj kiosk na Kovačićima prometuje od burze… Čuj, burza. Mi i burza!? Hahahaaaaaa… – najposlije se nasmija od uha do uha.

– Nego – drug će da okrene temu – gledate li vi Srbe, one Vučićeve? Kažu da je pismo koje je napisao Thaçi iz Haaga, u kojemu se nada da će biti proglašen nevinim i da je ponosan na sve što je uradio za slobodu Kosova, bezobrazno… Bezobrazno?! Užasno im, kao, to smeta. A ne smeta im što njihovi thaçiji, većina i deset puta gora od Thaçija, kao što su Mladić i slični zločinci, to svaki dan pišu. I to više od dvadeset godina!

– Da, kad se od Dodika traži da ukloni ploču (pazi, tek nakon četiri godine!) na studentskom domu na Palama, on i njegovi koriste iste riječi za Karadžića kao sad Thaçi za sebe, a ovaj je ipak neusporediv s Karadžićem i Mladićem.

– Da, ”Smrt je majstor iz Srbije”, u pravu je Marko Vešović!

– Opet su poludjeli! Jebe ih Joe Biden. Pazite, četiri im godine nije smetao Trump čija svaka rečenica vrijeđa zdrav razum. Ne smeta im ni Dodikovo neznalaštvo na svakom području kojega se dotakne… Čak taj Dodik ne zna ni srbovati, osim ako nema lošeg srbovanja i ako je svako srbovanje dobro srbovanje. Pa, bolje bih ja srbovao od njega i za mnogo manje love, a kunem se da ne bih ukrao ni stoti dio onoga što su on i njemu slični ukrali. E, baš je narod stoka!

– Sad će izbori, pa će se opet vidjeti!

– Jeste li primijetili koliko sličnosti, doduše površinski gledano, jer Trump je ipak za njih gospodin, ima između Trumpa, Vučića i Dodika? – gledamo u Midu, jer očito ima dobru elaboraciju. – Što god se ima reći u vezi s RS-om, kao da tamo nema (a očito je da nema!) ni predsjednika tog entiteta, ni vlade i premijera, ni ministara tog entiteta, govori Dodik, jedino Dodik, isključivo Dodik. Uvijek i samo Dodik. Kao i Vučić u Srbiji. Kad je bio ministar informacija, on je govorio; kad je bio premijer, on je govorio; kad je postao predsjednik, on govori. O svemu!

Kad se od Dodika traži da ukloni ploču (pazi, tek nakon četiri godine!) na studentskom domu na Palama, on i njegovi koriste iste riječi za Karadžića kao sad Thaçi za sebe, a ovaj je ipak neusporediv s Karadžićem i Mladićem

– Baš o svemu – drug će. – A najviše kako će prestići Hrvatsku. Gadan kompleks ima od Hrvatske otkako nije izbio na čuvenu Šešeljevu liniju: Kavlobag – Kavlovac – Vivovitica.

– Pa i Bakirova žena isto. Uvijek ona. U Hrvatskoj o koroni govori struka, epidemiolozi, imunolozi ili kako se to već zove, a ovdje ona, ginekolog. Sumnjivi ginekolog. K tomu još obučena kao da je krenula na Mjesec ili, gluho i ćoravo bilo, u Infektivnu kliniku, a ne da koroni ni blizu Kliničkog centra, a kamoli u Infektivnu, kao da joj ga je babo ostavio u amanet.

– Kao što je Bakirov babo Erdoganu ostavio Bosnu! – prasnusmo u smijeh.

– A jeste li vidjeli kako Vučić ruži svoj narod? Sram vas bilo, sram vas bilo, urla na svoj narod. Je li bila ono nekakva predratna knjiga – ”Ruženje naroda u dva dela”? Selenić? – pogledamo ga začuđeno, ali moj se drug ne da zbuniti. – Prodavao sam njegove knjige! – i odmah nastavlja: – Samo nisam shvatio je li to ovaj put Vučić radio kao predsjednik stranke, države, kriznog stožera, predsjednik srpskog svemira, srpske vaseljene…

– Misliš na ono što onaj glupi Vulin zove ”srpski svet”???

– Da, da, da… To.

– Ma, oni su samo nesretni ljudi ako ih jedan dan nema u medijima. A da se barem pet minuta nad sobom zamisle i sjete nekog ozbiljnog državnika, npr. Angele Merkel. Ne, oni su oboljeli od sindroma zvanog trampizam. Sjetite se samo, četiri godine u Bijeloj kući kod Trumpa je radni stol bio prazan. Ništa na njemu. Pustinja Sahara. Ali, čim nešto potpiše, pozove kamere, digne potpisano i pokazuje cijelom svijetu. Jače je to od njega. Isti je kao malo dijete kad napiše prva slova, pa pokazuje mami, tati, baki, djedu… I očekuje za to pohvalu, bombonu…

– Da, ne sjećam se nijednog od američkih ili svjetskih državnika koji su to radili? Ne, jer to je djetinjasto, bolesno… Čudna mi čuda – potpisati neki dokument?! Taman da si tristo puta američki predsjednik!

– I svud vidi urotu. Kao Slobo Milošević. Sjećate se: ”Ceo svet je protiv nas!” Eto, sad misli da je pokraden na izborima. Čak i od farmaceutske industrije! On u svojoj egomaniji ne vidi koliko je loš. Čuj, pokraden?! Da, istina, pokraden je od američkih građana koji su mu uskratili dati drugi mandat. Jedva se provukao i do kraja prvog.

– To da je pokraden počeli su govoriti i neki od ovih naših. Pa i Rusi čekaju dok, kao, ne bude zvanično. Oni, kao, poštuju proceduru?! A kad je bilo prije četiri godine požurili su Trumpu čestitati, premda se još nije znalo: on ili Hillary Clinton…

– Pa, ako itko zna da je Trump pokraden, znaju ovi naši. Oni znaju kako se to radi. Tko će, ako neće oni? Tri naša trumpa!?

– Da su iole kao Trump. Ma, uostalom, briga me za Ameriku – Mido će. – Šta ćemo mi s ovim našim luzerima? Eno, ona Brnabićka kaže da je Amerika podijeljeno društvo! Pa dokle to ide? A kao Srbija joj nije. A kod nas su sva društva podijeljena: srpsko, hrvatsko, crnogorsko, makedonsko, a da o ovom našem, ako je uopće društvo, i ne pričamo.

Što god se ima reći u vezi s RS-om, kao da tamo nema ni predsjednika tog entiteta, ni vlade i premijera, ni ministara tog entiteta, govori Dodik, jedino Dodik, isključivo Dodik. Uvijek i samo Dodik. Kao i Vučić u Srbiji. Kad je bio ministar informacija, on je govorio; kad je bio premijer, on je govorio; kad je postao predsjednik, on govori. O svemu

– Meni se sviđa to što je Brnadićka rekla da srpsko društvo nije podijeljeno – umiješam se. – To je ok. Super, čak! To znači da ona priznaje kako Kosovo nije Srbija, dakle nije ono što piše u njihovu ustavu. A pogotovu da nije ”srce Srbije”. Treba li jače priznanje od toga? Inače bi to, otkako je ukinut apartheid, bilo najpodjeljenije društvo na svijetu.

– A i onaj naš koronac i respiratorac, kako li se zove, da – Fadil Novalić, reče da je BiH daytonska država. Svi popizdili na njega… I on lupa ko Maksim po diviziji…

– Zašto? Ali, čovjek u pravu! Sto posto!

– Ma, jašta. Pa, ova BiH i jest daytonska. Kao što je prošla bila avnojska, u karađorđevićevskoj je Jugi nije ni bilo (bile banovine), prije toga bila austrougarska, prije toga osmanska. Možda nekad prije toga… A kako je ovi vode… daj bože da ikad pomakne od ove. A sudeći po svemu, napose sad po zdravstvu, vratili smo se iz avnojske u predaustrijsku Bosnu…

– Pa i po izborima… Vidite li vi da se kampanja za lokalne izbore vodi kao vjersko-plemenski rat u koji se čak uvlači i Amerika i njezini izbori? Rusi, Turci, Azerbajdžanci…

– Da, nene na čaršiji ne znaju za koga su u Starom Gradu, ali znaju da su za Bidena. Da, i to da Turska nije počinila genocid nad Armencima. Oni u Banjoj Luci, opet, ne znaju tko će im biti načelnik, ali znaju da su za Trumpa. Oni još znaju i da ne treba dirati ploču s Karadžićevim imenom. A oni luzeri iz Mostara, što se sad među se ubijaju, navijaju za Bidena, ”velikog prijatelja Hrvata”, ali ako im neće dirati u Ulicu Jure Francetića i ako im Inzko neće plaho ružiti Dragana.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Osmansko-feudalni software
• Mali podli psihopat! ŠČ!
• Povratak političkoj pornografiji
• Kurdi i druga siročad svijeta
• Oni vjeruju u Boga!?
• Kako zaštititi njihova veličanstva?
• Krivi navod, lažno predstavljanje
• Sveti Petar Brozu: ”Što imaš reći u svoju obranu?”
• Politika – sveopći vašar
• Loši đaci loših učitelja

» Svi tekstovi ovog autora