Boško Picula
Krilaticu o povijesti koja se ponavlja predsjednik SDP-a potvrdio je ove godine reprizirajući shemu svog izbornog poraza iz 2007. jer Andrej Plenković i HDZ nisu mogli imati poželjnijeg i autodestruktivnijeg suparnika…
Koja je ključna sličnost između dr. Franje Tuđmana i Zorana Milanovića? Obojica su osigurala najviše pobjeda HDZ-u. Prvi hrvatski predsjednik to je činio dok je bio na čelu vlastite stranke, a Zoran Milanović to čini dok je na čelu glavnoga HDZ-og suparnika SDP-a.
Pritom je od svih izbornih poraza koje je aktualni čelnik SDP-a upisao od 2007. naovamo ovogodišnji najteži i najapsurdniji.
I dok mu se poraz na parlamentarnim izborima 2007. na kojima se suprotstavio tada politički moćnom Ivi Sanaderu može pripisati neiskustvu i HDZ-ovu suverenom obnašanju vlasti tijekom prosperitetnih godina, za poraz 11. rujna 2016. Zoran Milanović ne može kriviti nikoga i ništa osim svog poimanja i prakticiranja politike.
Koja je ključna sličnost između dr. Franje Tuđmana i Zorana Milanovića? Obojica su osigurala najviše pobjeda HDZ-u. Prvi hrvatski predsjednik to je činio dok je bio na čelu vlastite stranke, a Zoran Milanović to čini dok je na čelu glavnoga HDZ-og suparnika SDP-a
Andrej Plenković odveo je HDZ u najmanje očekivanu pobjedu stranke od 1990. ne napravivši od svog stupanja na dužnost predsjednika HDZ-a nijednu grešku. Milanović je, naprotiv, nanizao niz kobnih grešaka te je aktualnim rezultatima podcrtao ne samo težak izborni pad SDP-a i koalicijskih partnera na izborima 2015., nego i dokazao da se uvijek može gore.
Paradoksalno, Zoran Milanović u svom je obraćanju javnosti nakon dolaska u stožer Narodne koalicije točno istaknuo najvažniju okolnost ovogodišnjih izbora. To je rekordno nizak odaziv hrvatskih birača na izborima za Hrvatski sabor koji je jedva veći od 50 posto.
Toliko malo hrvatskih građana s biračkim pravom nikada nije odlučivalo o sastavu zakonodavnog tijela vlasti još od prvih demokratskih višestranačkih izbora 1990.
Milanovićevo ponašanje tijekom izborne kampanje, osobito u njezinoj završnici, demotiviralo je mnoge birače od izlaska na izbore, a među njima zasigurno najviše onih koji su na ranijim izborima glasovali za SDP.
”Vojni lekar”, ”deda ustaša” i ”šaka jada” samo su verbalni folklor jedne promašene politike koja se ni na vlasti ni u oporbi nije znala postaviti prema stvarnim problemima i potrebama hrvatskih građana. A da se o političkoj strategiji i taktici ni ne govori.
Izgubiti izbore u situaciji fijaska kratkotrajne HDZ-ove i Mostove vlade mogu samo političar, stranka i koalicija koji o politici ne znaju ništa esencijalno.
To su u ovom slučaju Zoran Milanović, SDP i Narodna koalicija. Hrvatski birači to su zaključili već u studenom 2015., da bi ove godine povjerenje prije dali kolektivnim i individualnim akterima spomenutog fijaska nego li nastavku Milanovićeve vlade. Izgubivši presudan dio vlastitih birača i krajnje nezgrapno utrčavši u teren suparnika, a da o bitnim stvarima hrvatske stvarnosti nije rekao ništa bitno, SDP trpi zasluženi poraz.
Zato HDZ s faceliftom može mirno dočekati početak pregovora s budućim koalicijskim partnerima. Čak kada bi i ti pregovori propali, stranka je ostvarila dosad najslađu izbornu pobjedu jer se iz političke provalije u koju ju je gurnuo bivši predsjednik Tomislav Karamarko, ali i niz njegovih suradnika koji su u odnosu na njega uspješno premostili unutarnju tranziciju, vratila na pobjedničku poziciju.
I dok mu se poraz na parlamentarnim izborima 2007. na kojima se suprotstavio tada politički moćnom Ivi Sanaderu može pripisati neiskustvu i HDZ-ovu suverenom obnašanju vlasti tijekom prosperitetnih godina, za poraz 11. rujna 2016. Zoran Milanović ne može kriviti nikoga i ništa osim svog poimanja i prakticiranja politike
Na izvanrednim parlamentarnim izborima birači tako nisu kaznili ni HDZ ni Most. Naprotiv. HDZ će u konačnici imati više mandata nego li 2015., a Mostova je taktika obračuna s Karamarkom, ne i s HDZ-om, osigurala istu parlamentarnu snagu opciji Bože Petrova i u vrijeme raspuštanja Sabora.
Most na taj način opstaje na valu oponiranja svojim interesnim, ne i ideološkim suparnicima te će mu se prava snaga i dometi vidjeti tek u eventualnoj koaliciji s Plenkovićevom verzijom vođenja HDZ-a i Vlade.
Tu je potencijal za konflikte znatno manji nego prije te će i Most morati biti puno kreativniji želi li i dalje držati sadašnji utjecaj.
Stoga će buduća parlamentarna i vladina većina zapravo biti nastavak raspuštene uz jedino značajnije kadrovske promjene.
Ovogodišnji su parlamentarni izbori u tom smislu olakšali formiranje buduće vlade jer više nema ni de facto izjednačenog broja mandata dviju najjačih političkih blokova ni prejakoga trećeg aktera poslijeizbornih dogovora.
Stvari su jasne. HDZ je pobjednik izbora, Most njegov izgledni koalicijski partner, a manje stranke imaju manje dvojbi komu u konačnici dati podršku pri formiranju vlade.
K tome, HDZ je uz manji broj partnera dobio više vlastitih mandata te pobijedio u više izbornih jedinica nego li lani. Primjerice, preoteo je SDP-u VI. izbornu jedinicu u kojoj je HDZ zadnji put trijumfirao 2003. te zadržao prednost u II. izbornoj jedinici što znači da SDP-ovo koaliranje s HSS-om u jedinici u kojoj je HSS najjači nije donijelo nikakav pomak.
U nizu SDP-ovih koalicija od 2011. do danas ovogodišnja je rezultatski najslabija te će unutar nje i unutar pojedinih stranaka unutar nje vjerojatno doći do lomova zbog poraza.
Hoće li se to dogoditi i Jedinoj opciji kao koaliciji okupljenoj oko Živog zida? Prvi je test za takvo što skoro slaganje vladine većine u parlamentu.
Andrej Plenković odveo je HDZ u najmanje očekivanu pobjedu stranke od 1990. ne napravivši od svog stupanja na dužnost predsjednika HDZ-a nijednu grešku. Milanović je, naprotiv, nanizao niz kobnih grešaka te je aktualnim rezultatima podcrtao ne samo težak izborni pad SDP-a i koalicijskih partnera na izborima 2015., nego i dokazao da se uvijek može gore
Uz HDZ najveći je dobitnik izbora upravo stranka Ivana Vilibora Sinčića koja je dijelom preuzela prošlogodišnje glasove za Most, a dijelom neutralizirala nedostatak sreće s prošlih izbora ušavši u pragmatično složenu koaliciju.
Njezini su ih birači prepoznali kao vjerodostojnu oporbu postojećim odnosima snaga u hrvatskoj politici te će im ovaj izborni ciklus poslužiti za potvrđivanje takvog statusa. Cijena je toga ostanak u oporbi i sinkrono djelovanje svih članica koalicije.
Hrvatska nakon upravo završenih parlamentarnih izbora dobiva manje neuralgičnu političku situaciju pri čemu je došlo do manjih, ali stabilizirajućih promjena.
Koliko i učinkovitijih, vidjet će se već pri konstituiranju Hrvatskog sabora i njegovim prvim odlukama. Prva pak evaluacija rada nove vlade neće biti novi izvanredni parlamentarni izbori, makar ih ne treba isključiti, nego sljedeći lokalni izbori u svibnju 2017.
Oni će preuzeti ulogu skrivenih parlamentarnih izbora jer će birači na njima dobrim dijelom potvrditi ili ne svoju aktualnu odluku.
Hoće li na njima Zoran Milanović ponovno biti jedan od razloga HDZ-ove (ne)očekivane pobjede, o tome će uskoro ipak samostalno odlučiti članstvo SDP-a. Ali dileme nebi trebalo biti nakon jučerašnje najave Milanovića da se povlači s vodstva SDP-a.
Andrej Plenković do daljnjeg može biti miran, a i dr. Franjo Tuđman bio bi jako zadovoljan Milanovićevim doprinosom HDZ-u…
(Prenosimo s tportala).
Još tekstova ovog autora:
- Most je zapeo šefovati Saborom, ali mogli bi zažaliti
- Što mogu jednoproblemske stranke?
- Sjećate li se Koalicije narodnog sporazuma? Milanović se sjetio!
- Hoće li na kraju svi biti izborni gubitnici?
- Pet najvećih izbornih zabluda
- Pet najvećih izbornih zabluda
- Mogu li Holy i Josipović pomrsiti račune Milanoviću?
- Kakvu politiku prema Srbiji?
- Čačićeva nemoguća misija
- Cijena HDZ-ovskih koalicija
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.