Sjećate li se kako je, ima tome pet-šest godina, kardinal Josip Bozanić zatražio od Državnoga odvjetništva da provede istragu protiv Ivana Fumića koji je u Jasenovcu govorio o povezanosti Katoličke crkve u Hrvata s ustaštvom. Crkva, kazao je Fumić, “posljednji je bastion ustaštva”.
Izjava je izazvala snažne reakcije u javnosti – gotovo da nije bilo medija koji nisu nagađali kako će ovaj ostarjeli antifašist biti stavljen iza rešetaka zbog verbalnog delikta. Hoće li mu suditi za širenje lažnih i uznemirujućih glasina ili za kazneno djelo širenja mržnje, rasne i vjerske netrpeljivosti.
Fumićev radikalizam osudio je i tadašnji premijer, a sadašnji uznik Ivo Sanader okarakteriziravši ga apsolutno pretjeranim i neprimjerenim Spomen području Jasenovac. I za njega je bio u toj mjeri skandalozan da je našao za shodno pozvati institucije da odrade posao ako to kardinal zatraži…
Kad se već drznuo da s oltara određuje mjeru po kojoj bi građani trebali birati vlast, količinu domoljublja i privrženosti Hrvatskoj onih koji će ju voditi i predstavljati, trebao je, brate, ići hrabro do kraja i dati nam imena, prezimena, biografije očeva i djedova
Na godišnjem susretu novinara i glavnih urednika, što tradicionalno biva upriličen na Kaptolu za Dan medija, Josip Bozanić je, odgovarajući na pitanje nekog od kolega, kazao da u govoru Ivana Fumića ima dovoljno elemenata za kazneni progon.
I tko zna što bi bilo, bi li DORH potegao prijavu, da Fumić nije mrvu reterirao kazavši kako mu je jedina namjera bila dovesti vrh Katoličke crkve u Jasenovac. I, bogami, uspio je.
Nedugo iza tog nemilog incidenta kardinal Bozanić predvodio je hodočašće četiri stotine svećenika u Novu Gradišku, Jasenovac i Petrinju. U propovijedi u jasenovačkoj crkvi govorio je o logoru, ali i odbacio svaku krivicu Katoličke crkve za strašne zločine što su se u njemu zbili jasno kazavši da se ne dolazi pravdati i ispričavati, premda prepoznaje grijeh onih koji su nedostojno nosili katoličko ime. Usprkos jasnoj osudi ustaškoga režima nije ipak odolio izjednačavanju krivnje, pa je i tom prigodom potpuno nepotrebno spomenuo žrtve i nepravdu Bleiburga i Brozova sustava. Njegov posjet Jasenovcu za mnoge je bio veliko razočarenje.
Naravno da se kardinal Bozanić, rođen iza Drugog svjetskog rata daleko od Jasenovca i Gradiške Stare, ne osjeća i ne treba osjećati krivim za zločine što ih je dio katoličkih vjernika i klera bliskog Paveliću za NDH činio. Nitko to od njega nije ni očekivao. Od njega se očekivala dosljednost. Ono što od kardinala i danas očekuju vjernici, ali i svi drugi građani Hrvatske, jest minimum te dosljednosti.
Kao što je za ishitrenu i u Fumićevu govoru ničim argumentiranu etiketu “bastiona ustaštva” zatražio reakciju Državnoga odvjetništva, trebao se valjda slično ponijeti ili barem reagirati na istup sisačkoga biskupa Vlade Košića. On je, predvodeći misno slavlje za domovinu, opetovano prizivao lustraciju.
Morat ćemo čekati da kardinal Bozanić od DORH-a zatraži kazneni progon svog biskupa zbog govora mržnje, pa da iz Odvjetništva u medije iscuri na koga je Košić ciljao i da lijepo znamo što nam je na sljedećim izborima činiti. Koga zaokružiti , a da nas vrag ne odnese zbog krivog odabira. Ovako mi je to mlaćenje prazne slame – nigdje ni zrna konkretne, za carstvo nebesko korisne informacije
Košić je, između ostalih desničarskih tlapnji o petoj koloni, rekao i kako sinovi udbaša, najgorih zločinaca i nadalje vladaju zemljom… Ja već danima razmišljam tko su sinovi? Na koga se tako žestoko okomio? Zašto ovaj Varaždinec domovine sin (na službi u Sisku) ne imenuje djecu zločinaca?
Dok on tako uronjen u Boga snagom propovijedi otima naše politički zabludjele duše vragu, misli li možda na, meni benignog, saborskog zastupnika Miroslava Tuđmana. Ovaj profa je bio na čelu tajnih službi. Njemu je otac bio politički komesar Zagorskoga partizanskog odreda, pa potom i divizije, član Vrhovnog štaba Jugoslavenske armije. Tata Tuđman bio najmlađi poslijeratni general, sa samo 37 godina, a to se, znamo, ne postaje podrivanje sustava (Košić bi, pretpostavljam, rekao režima). Bio je i predsjednik “Partizana”. Obojica su, i tata i sin, bili članovi biskupima omražene Komunističke partije Jugoslavije. Nevjernici dakle…
Drugi mi nitko ne pada napamet!
Kad se već drznuo da s oltara određuje mjeru po kojoj bi građani trebali birati vlast, količinu domoljublja i privrženosti Hrvatskoj onih koji će ju voditi i predstavljati, trebao je, brate, ići hrabro do kraja – dati nam imena, prezimena, biografije očeva i djedova.
Morat ćemo čekati da kardinal Bozanić od DORH-a zatraži kazneni progon svog biskupa zbog govora mržnje, pa da iz Odvjetništva u medije iscuri na koga je Košić ciljao i da lijepo znamo što nam je na sljedećim izborima činiti. Koga zaokružiti, a da nas vrag ne odnese zbog krivih odabira. Ovako mu je to mlaćenje prazne slame – nigdje ni zrna konkretne, za carstvo nebesko korisne informacije.
Teatralno je zapitao: “Je li primjereno da svi isto misle, je li primjereno da svi u toj državi moraju isto trubiti? Jel’ se smije drugačije misliti i reći, je li tu vlada demokracija ili jednoumlje koje se nameće svima kao obrazac mišljenja!” Opet me je Košić zabrinuo i doveo u nedoumicu. Brine me tko mu to ne da drugačije misliti. Ne znam tko mu brani govoriti i istupati. Crkva i crkvene dogme? Aktualna vlast? Zar ga netko hapsi, proganja, prijeti mu. Tko? Rim, Kaptol, netko s Markova trga?
Šalu na stranu, mada ovaj istup biskupa nije drugo do burleska, vragolija u habit kostimiranog desničara koji se ne može odlučiti bi li propovijedao ili bi se bavio politikom i istupima pomogao “svojima”. Jedan je dan naš Varaždinec domovine sin svećenik zadužen za ekumenu i dijalog, a drugi dan umjesto lemozine prikuplja jeftine političke poene loveći utvare prošlosti tako zdušno da bi mu i politički neinventivni Karamarko pozavidio. Dok tako zaogrnut patriotizmom i mantijom riga mržnju i razdor u ionako podijeljenoj zemljici, ni svjestan nije koliko kao svećenik negira sam sebe. Istupa krajnje neodgovorno.
Ako ga je na svečanoj misi za domovinu, što bi rekao predsjednik HDZ-a ponijela atmosfera i Vukovarci u “publici”, čemu infantilno inzistiranje i nekoliko dana poslije? Svojim egocentričnim ponašanjem zbilja šteti.
Bacio je sjenu na inače dobru i aktualnu izjavu Komisije Hrvatske biskupske konferencije “Iustitia et pax” o Vladinim reformama. Biskupi su, naime, poručili da strukturne reforme pogoduju bogatima, a štete radništvu, ali je kod mnogih nelagodu i nepovjerenje izazvalo upravo Košićevo uporno inzistiranje na prošlotjednoj difamaciji vlasti. Ovaj puta žrtva nije domovina – u srijedu je žrtvu radio od sebe. Teatralno je zapitao: “Je li primjereno da svi isto misle, je li primjereno da svi u toj državi moraju isto trubiti? Jel’ se smije drugačije misliti i reći, je li tu vlada demokracija ili jednoumlje koje se nameće svima kao obrazac mišljenja!”
Opet me je Košić zabrinuo i doveo u nedoumicu. Brine me tko mu to ne da drugačije misliti. Ne znam tko mu brani govoriti i istupati. Crkva i crkvene dogme? Aktualna vlast? Zar ga netko hapsi, proganja, prijeti mu. Tko? Rim, Kaptol, netko s Markova trga?
Možda ga je preplašio zahtjev Đure Njavre upućen Vladi da se prestane s izazivanjem ideoloških i svjetonazorskih sporova – možda se prepoznao?
No maškare su prošle. Možda bi se i sisački biskup trebao odmaknuti od karnevalskog ludila, skinuti masku desničara i barem u ove korizmene dane biti tek svećenik, čovjek koji će svoju biskupiju pokušati pretvoriti u “bastion ekumenizma i dijaloga s različitima”… Koja pokora, a?
Još tekstova ovog autora:
- Koja je jačina udarca primjerena djetetu?
- Brutti, sporchi e cattivi kontra ”političkoga divljaka”
- Moralna poduka bjegunca Mamića i negativca Sesse
- Ministarske šume, najljepša vam hvala…
- Stručnjak za pobačaj “zalutao” u osnovnu školu?
- Prošlost te ni u smrti ne ostavlja, ali Bandiću neće nauditi
- Pismo nije oružje
- Žene nisu ambalaža za bebe
- Iz jednog sve, iz svega jedno, u jednom sve – Evo rimuje se s HDZ
- Koliko je na trenutke bio moćan taj prkos i ponos Riječana
Ništa se nije promijenilo. Crkvenjacima (nekim) su komunisti vječiti protivnici. Oličenje zla bezbozničkog. Mrze, a propovijedaju ljubav