Stvaranje i sistematsko širenje lažnih vijesti nije u Hrvatskoj teorijski problem, već otkriće industrijske zone proizvodnje lažnih vijesti. Postoji izgleda unosni hobi proizvodnje lažnih SMS-ova.
Taj lukrativni posao radi bivši obavještajac, piše da je bio policajac. Ne zanima me njegova sudbina koliko njegovi klijenti i korisnici. Još se ne zna tko je organizator, koje su sve operacije izvedene na taj način, tko kome pakira, ali je sasvim jasno da je tehnologija proizvodnje lažnih vijesti dio načina vladanja u Hrvatskoj.
Može se primijetiti da glavni akteri spadaju u istu skupinu zemljaka i prijatelja, poznanika s ručka u separeu meni drage ”Trnjanke”, iz počasne lože Dinama, sa hodočašća, mimohoda i proštenja u svetištima. A to onda otvara pitanje o kakvoj se zavjeri radi.
Odvjetnici koji se bave kaznenim pravom ingeniozno su shvatili da je rasprava u sudnici samo predstava, ali da odluku donosi javnost i da nekog koga optužuje ulica jedino puk možda može i osuditi.
Može se primijetiti da glavni akteri spadaju u istu skupinu zemljaka i prijatelja, poznanika s ručka u separeu meni drage ”Trnjanke”, iz počasne lože Dinama, sa hodočašća, mimohoda i proštenja u svetištima. A to onda otvara pitanje o kakvoj se zavjeri radi
Važno je izbacivati glasine, slikati optužene sa štakama, s podočnjacima i uz cviljenje da im se život pretvorio u pakao, da ih optužuju smrtni neprijatelji, a ne hladne istražne institucije.
Rade se spektakli, izmišljaju problemi, prešućuju procesna pravila. Dok se još lukavi Bajić s tim mogao nositi puštajući svoje vijesti i dokumente, ozbiljni i predani Dinko Cvitan već je protiv sebe imao moćnu organizaciju stvaranja lažnih vijesti, spregu kriminala, medija i političke moći.
Toga nije pošteđena politika, a nije ni biznis trgovanja rezultatima i igračima. Ništa nije pošteđeno, nitko nije siguran. Industrija lažnih vijesti zagadila je javni prostor, desničari su od ljevice preuzeli govore o slobodi izražavanja i civilnom društvu, ljevica je počela govori o grijehu struktura i spasenju, vlasti vraga i moralnom potopu.
Reklo bi se: vječito isto i vidljivo svima.
Ogovaranja, glasine, izmišljene priče, laži stare su koliko i društva. Glasine i lažne vijesti kolale su među robovima koji su gradili piramide, grčki mitovi su mitovi, prepričavani uz pretjerivanja. Branitelje Jeruzalema ohrabrila je vijest o dolasku anđela koji će pobiti Saracene. Napad na Bastillu potaknula je vijest o stradanjima političkih zatvorenika. Lažna vijest, jer je zatvorenika bilo 18 i bili su obični zločinci.
Ludovanje za kupnjom tulipana, dionica američkih kompanija ili karata za svjetsko prvenstvo pokazuju da su lažne vijesti laka i potrošna roba. Lude, kad im treba čudo i vjera, kad očekuju nešto, čak i kad ne znaju što (besoin de faire quelque chose, Pareto), lako je zaluditi čudima, mitovima i praznim obećanjima.
Taj lukrativni posao radi bivši obavještajac, piše da je bio policajac. Ne zanima me njegova sudbina koliko njegovi klijenti i korisnici. Još se ne zna tko je organizator, koje su sve operacije izvedene na taj način, tko kome pakira, ali je sasvim jasno da je tehnologija proizvodnje lažnih vijesti dio načina vladanja u Hrvatskoj
Međutim, sad nije isto usprkos svih sličnosti. Današnje izmišljanje lažnih vijesti nije jednostavno skretanje pažnje, zlobna glasina i podvala. Današnje izmišljanje vijesti uništava demokraciju i pretvara je u nepotreban ukras stručnjaka za psihološki rat, internetske upade.
To je proračunata djelatnost koja je dio neke strategija, novi oblik rata. Ponekad se radi o nadmetanju svjetskih sila, ali mi imamo naše lokalne tvorce kaosa (da posudim jedan izraz). Nije to više stvaranje zabune u jadnim vojnicima u blatnim rovovima. To je stvaranje masovnih iluzija, slike svijeta oblikovane s namjerom.
Kaže se da u modernim ratovima ginu više civili no vojnici, no u ovom ratu se otišlo korak dalje. Žrtve smo svi ubijeni u pojam. Hoćete primjere: Plenković kao vođa liberala, posvećuju se i posjećuju (iz osobnih razloga) grobovi ustaša, uz punu pompu medija i Vladin protokol, da bi se relativizirala i prekrajala povijest. Svaki dan reklamira se revizionistička knjiga o Vukovaru s podsmjehom prema svakome tko ne voli pridodane reklamne poruke. (”Nije ovo ustaška knjiga kao što nije ni četnička”). Nije Pavelić budala i marioneta, već kapetan koji zadnji napušta brod.
Kakva gomila lažnih vijesti o Uljaniku! Treba dati plaće jadnim ljudima jer djeca idu u školu, a sve je zapravo njihovo i treba ih samo umirene poslati u stečaj.
Porezni utajivač i opskurni glazbeni pedagog koji usput dvostruko naplaćuje prodaju nogometnog roblja treba se prikazati kao žrtva progona mračnih sila i skrušeni vjernik.
Veliki hohštapler koji je isisao državne potpore, koncesije, zadužio se bez šanse da vrati dugove prikazuje se kao skrušeni propali džentlmen u predgrađu Londona. Jadni bivši premijer od svoje penzije pomaže karijere svojih potomaka, odvjetnike pretvara u zvijezde modnih priloga.
Rade se spektakli, izmišljaju problemi, prešućuju procesna pravila. Dok se još lukavi Bajić s tim mogao nositi puštajući svoje vijesti i dokumente, ozbiljni i predani Dinko Cvitan već je protiv sebe imao moćnu organizaciju stvaranja lažnih vijesti, spregu kriminala, medija i političke moći
A čak ni izbori nisu raspisani. O sve su to samo znakovi rata za simpatije masa. Za vlast i prikrivanje stvarnih motiva pljačke. Nekim slučajem danas je ta mreža i takva namjera postala prozirna na detalju da bivši policijski dužnosnici (kao da je to privilegija ražalovanih špijuna) znaju prije policije da se izdaje nalog za pretres. Takvim curenjem i upozorenjima već su probijene i uništene istrage, no čak ni to nije najvažnije.
Najvažnije je otkriće da se izborni postupci kompromitiraju (mi smo Slovencima predbacili da kontaminiraju arbitražu). Takvo korištenje masovnog zaglupljivanja internetskim smećem je davalo rezultate. Odlučivalo izbore.
Članci o čudesnim izlječenjima, amajlijama, zavjerama i zemlji kao ravnoj ploči (počinjem sumnjati da te knjige sponzorira Knauf), priče o posjeti svemiraca i zagonetnim bolestima ne mogu se razumjeti izdvojeno. Njihov smisao je da i druge ordinarne bedastoće dobiju privid razumnosti.
To nisu naizgled nepovezane vijesti, već smišljena poplava laži koja moć dobiva samom kvantitetom. Takvih vijesti treba bili toliko da se ni o jednoj ne može razmišljati.
Ne radi se direktno o sadržaju, već o općem zaglupljivanju i širenju defetizma.
S tom gomilom lažnih vijesti ne može se nositi demantijima, jer kad te uzmu na zub, plima laži prekrije tvoja racionalna objašnjenja i činjenice. Ispravljanje krivoga samo pogoršava stvar. To sve posebno se odnosi na komentare ispod teksta.
Poruke su namjerno dramatizirane (”Nećete vjerovati kad saznate”, ”Bit ćete šokirani kad pročitate”). Koriste se jake riječi (tragedija, panika, svijet u opasnosti), izrazi, čak prostote koje vrijeđaju ili diskvalificiraju pojedinca.
Industrija lažnih vijesti zagadila je javni prostor, desničari su od ljevice preuzeli govore o slobodi izražavanja i civilnom društvu, ljevica je počela govori o grijehu struktura i spasenju, vlasti vraga i moralnom potopu
Moj omiljeni primjer je banalna sportska vijest koja počinje naslovom ”Leftardi na aparatima”. Jezik lažnih riječi je skovan od bombastičnih fraza lišenih sadržaja, gdje je najvažniji naslov. Prostote i vulgarnosti su česte kao i izmišljanje pogrdnih imena (Pupi, Lignja, Suzana).
Budući da se radi o smišljenim operacijama koje slijede imitatori, javni prostor postaje zagađen, a publika sve bedastija i sve manje sposobna kritički procijeniti vijest.
Takve poruke se pojave na marginalnim sajtovima (poskok, narod, kamenjar.hr), ali se užurbano prenesu u drugim vijestima (Index, Google News Republic, čak i HINA) te dobiju privid provjerene i profesionalne vijesti. Time čitanost raste stotinama puta.
Razmišljam o tome da su u svijetu u kojem iza svega stoje zavjere vodeći ljudi iluminati. Neki su i masoni. Ima nešto u tome. Ima. Danas mijenjam žarulje. Valjda sam iluminat.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Jesu li političari niža vrsta, nedostojna poštovanja?
- Politički događaj u Kninu je odmicanje od populizma
- Često osjetim trulež kad se nešto proglasi svetinjom
- Pitanje što da se radi je zapravo pitanje kako da se radi
- Hrvatska je talac crnih bilježnica
- Hrvatska boluje od viška egoizma. Tako je i u strankama
- SDP-u trebaju nova lica i ideje, ali i ostavke zbog poraza
- SDP je bio film bez glavnog glumca, jasnog scenarija i promidžbe
- Politička alkemija sastavljanja vlade
- Žene nisu nasmiješeni ukras, one biraju i odlučit će izbore
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.