U novoj enciklici papa Franjo promovira novu kulturu

Kršćanima, i ne samo njima, ne bi trebala biti strana misao da smo, mi ljudi, ma koliko da nas je, uzajamno povezani kao članovi jedne obitelji te da se od zdrave obitelji očekuje uzajamno uvažavanje, briga i odgovornost svih članova jednih za druge. Gotovo da se čini neobičnim da o tome uopće treba govoriti. Međutim, naša ljudska obitelj nije zdrava, disfunkcionalna je i mnogi od nas nisu iskusili vlastitu ljudskost do mjere da ju prepoznaju u drugim ljudima, bili oni daleko ili blizu, ove ili one kulture.

U svojoj novoj enciklici Fratelli tutti, o bratstvu i društvenom prijateljstvu objavljenoj na blagdan sv. Franje Asiškog (4. listopada) – koji je i autor naslova ”Svi smo braća” (pojam bratstva, naravno, nadilazi značenje koje on ima u rodbinskim vezama te uključuje i muškarce i žene i djecu) – papa Franjo, u osmoj godini svojega pontifikata, upravo o tomu piše. Kao što to, uostalom, trajno govori i pokazuje u svojim nagovorima, razgovorima, susretima.

On je čovjek kojemu je Zemlja dom, a ljude doživljava kao braću te to svjedoči cijelim svojim bićem pozivajući osobe, društva, institucije, religije, države da to isto žive u svojoj svakodnevici, u ophođenju sa strancima, u donošenju i provođenju zakona. Nadati se da će činjenica da obnaša funkciju pape pridonijeti tomu da ga što više ljudi doista posluša i čuje. Našem vremenu, tj. našoj civilizaciji, društvima i samoj Crkvi to treba možda više no ikad.

Enciklika obaseže oko 140 kartica i strukturirana je u osam poglavlja u kojima Papa suprotstavlja ”zatvoren” i ”otvoren svijet”, zatvoren, prema drugim ljudima, s čvrsto postavljenim granicama, te svijet bez granica, otvoren u srcima ljudi koji čine sve što im je moguće i nemoguće da bismo živjeli kao braća, što jesmo.

Franjo je čovjek kojemu je Zemlja dom, a ljude doživljava kao braću te to svjedoči cijelim svojim bićem pozivajući osobe, društva, institucije, religije, države da to isto žive u svojoj svakodnevici, u ophođenju sa strancima, u donošenju i provođenju zakona. Nadati se da će činjenica da obnaša funkciju pape pridonijeti tomu da ga što više ljudi doista posluša i čuje. Našem vremenu, tj. našoj civilizaciji, društvima i samoj Crkvi to treba možda više no ikad

Enciklika sadrži čak 288 bilježaka (navoda iz dokumenata i knjiga) iz kojih se može vidjeti misaoni itinerer iza same enciklike. Ponajviše referencija se odnose na same Papine navode prigodom putovanja ili susreta s najrazličitijim skupinama ljudi diljem svijeta te, naravno, na njegove prethodne enciklike i apostolske pobudnice.

Ovi navodi su upućuju na povijest ključnih tema i naglasaka Papina pontifikata te posebice na povezanost s Dokumentom o ljudskom bratstvu za svjetski mir i zajednički život što su ga papa Franjo i veliki imam Al-Azhara Ahmad Al-Tayyib potpisali 4. veljače 2019. u Abu Dhabiju.

Kad je riječi o filozofskim pretpostavkama promišljanja o suživotu ljudi, papa Franjo spominje imenom trojicu: Georga Simmela, Jaimea Hoyosa-Vásqueza i Paula Ricœura. Teolozi koje bilježi su ponajprije Toma Akvinski, potom Gabriel Marcel i Karl Rahner.

Papa Franjo svoju encikliku, naravno, smješta i unutar tradicije promišljanja o bratskoj ljubavi i socijalnim pitanjima u Crkvi, pa se poziva na Drugi vatikanski koncil (Gaudium et Spes i Nostra aetate) i na socijalni nauk Crkve, kao i na pojedine enciklike i dokumente prethodnih papa: Pija XI. (Quadragesimo Anno), Pavla VI. (Ecclesiam Suam, Populorum Progressio), Ivana Pavla II. (Redemptor Hominis, Laborem Exercens, Sollicitudo Rei Socialis, Centesimus Annus, Evangelium Vitae) i Benedikta XVI. (Deus Caritas Est, Caritas in Veritate).

U svojoj enciklici papa Franjo uključuje i reference na dokumente biskupskih konferencija diljem svijeta (Australije, Francuske, Indije, Južne Afrike, Kolumbije, Konga, Koreje, Meksika, Portugala, Sjedinjenih država). Za nas je posebice zanimljivo da se poziva i na Pismo Hrvatske biskupske konferencije o 50. obljetnici završetka Drugoga svjetskog rata iz 1995, tj. na rečenicu o kojoj bi se i danas itekako trebalo ne samo razmišljati nego i pokazati da je mišljena: ”Svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje”.

Dubrovački biskup Uzinić prvi je komentirao objavljivanje enciklike.

Hoće li to učiniti i drugi biskupi i župnici? Hoće li njihov komentar ostati na lijepim riječima o ljubavi prema bližnjima ili biti prigoda za ozbiljan ispit savjesti kada je riječi o odnosu prema prošlosti, isključivosti prema pojedinim skupinama u društvu ili o odnosu prema emigrantima? Bratstvo, ljubav, praštanje, solidarnost političke su (u izvornom smislu te riječi) kategorije, ili jednom riječju: Evanđelje jest politički program!

U prvom poglavlju enciklike, ”Tamni oblaci nad zatvorenim svijetom” papa Franjo nabraja ”oblake”. To su: sukobi, ratovi i strahovi, pandemija i druge nevolje, nedostatak povijesne svijesti, izostanak zakonski artikuliranih ljudskih prava koji bi vrijedili za sve, globalizacija i napredak bez putokaza, iluzija komunikacije, razmjena informacija bez mudrosti, traženje rezultata a ne kreativnosti.

Drugo poglavlje ”Stranac na putu” osvećeno je tumačenju Isusove prispodobe o milosrdnom Samarijancu. Papa Franjo ju čita ne tek na osobnoj, nego i na globalnoj razini. Ranjenik potreban pomoći jest sam svijet.

Prema papi Franji, Isusova prispodoba nas poziva da priznamo da smo, ”uz sav napredak koji smo postigli, još uvijek nepismeni kada je riječ o praćenju, brizi i podršci najslabijih i najugroženijih članova naših društava” te da ”ponovno otkrijemo svoj poziv kao građani svojih naroda i čitavog svijeta, graditelji nove društvene povezanosti”.

Dubrovački biskup Uzinić prvi je komentirao objavljivanje enciklike. Hoće li to učiniti i drugi biskupi i župnici? Hoće li njihov komentar ostati na lijepim riječima o ljubavi prema bližnjima ili biti prigoda za ozbiljan ispit savjesti kada je riječi o odnosu prema prošlosti, isključivosti prema pojedinim skupinama u društvu ili o odnosu prema emigrantima? Bratstvo, ljubav, praštanje, solidarnost političke su (u izvornom smislu te riječi) kategorije, ili jednom riječju: Evanđelje jest politički program!

Prema papi Franji, Isusu nas ne poziva da odlučujemo tko nam je dovoljno blizu da nam bude bližnji, nego da sami postanemo bližnji svima.

U trećem poglavlju papa Franjo poziva na promišljanje i planiranje moguće dobre budućnosti utemeljene na nadilaženju samih sebe u ljubavi prema drugima, na otvorenim, uključivim društvima, na uzajamnoj povezanosti slobode, jednakosti i bratstva, promoviranju dostojanstva osobe, općem moralnom dobru, reviziji društvene uloge imovine.

Četvrto poglavlje, ”Srce tvoreno cijelom svijetu” popisuje konkretna mjesta stvaranja promjene: nadilaženje granica (metaforičkih i političkih), velikodušnost prihvaćanja i uzajamnost darivanja, povezivanje lokalnog i globalnog (”lokalna aroma i globalni horizont”). Početi je, dakako, u vlastitom dvorištu.

Papa primjećuje da su mnoge bolesti koje dijele i tlače svijet danas, iako su pogoršane globalizacijom, proizvod ”uskih oblika nacionalizma”. Oni imaju drevne korijene u ”sklonosti sebičnosti, koja je dio onoga što kršćanska tradicija naziva pohotom, koja se može prevladati samo uz Božju pomoć”. Naravno, Papa ne predlaže ”autoritarni i apstraktni univerzalizam” kao alternativu jer prepoznaje da su naše najdublje vezanosti lokalne. Potiče nas da ih prigrlimo svjesni da je ”nemoguće  na zdrav način pripadati lokalnom bez iskrene otvorenosti univerzalnom”.

U petom poglavlju papa Franjo nudi rješenja za bolje politike onkraj podijeljenosti na svjetonazorske i političke tabore, rješenja kakva nalazimo u društvenoj i političkoj ljubavi kako u pluralističkim društvima, tako i na međunarodnoj razini.

”Globalno društvo pati od ozbiljnih strukturnih nedostataka koji se ne mogu riješiti pojedinačnim ili brzim rješenjima. Mnogo se toga mora promijeniti temeljnom reformom i dubokom obnovom. Samo je zdrava politika koja uključuje najrazličitije sektore i vještine kadra nadgledati ovaj proces. Ekonomija, kao sastavni dio političkog, socijalnog, kulturnog programa usmjerenog na opće dobro, može utrti put različitim mogućnostima koje ne uključuju gušenje ljudske kreativnosti i njezinih ideala napretka, već usmjeravanje te energije kroz nove kanale”.

Očito valja nanovo i ozbiljno artikulirati dijalog i ”prijateljstvo u društvu”.

U šestom poglavlju papa Franjo dijalog, među ostalim, definira i kao ”pronalaženje zajedničkog jezika”. Piše o nužnosti društvenog dijaloga u stvaranju nove kulture (kulture susreta i dobrote) kakav se temelji na odluci o zajedničkoj izgradnji te kulture, na konsenzusu među različitim argumentima, perspektivama te doprinosu različitih polja znanja i gledišta. Riječi je o dugotrajnom procesu i ozbiljnom radu koji uključuje i rad na iscjeljivanju rana iz prošlosti.

Ne zaboraviti najdublje rane čovječanstva: porobljavanje naroda i trgovinu robovima, Šoa, atomska bomba bačena na japanski narod, genocidi i ”etnička čišćenja” diljem svijeta – sve nam to neprestance vraća naš vlastiti odraz, tj. sliku onoga što je ljudsko biće kadro učiniti drugom ljudskom biću. Da bi se počinjalo iz početka valja tražiti istinu neodvojivu od pravednosti i milosrđa, posvetiti se mukotrpnoj i dugotrajnoj izgradnji mira te praštanje i pomirenje učiniti političkim programom.

”Postoje oni koji radije ne govore o pomirenju, jer misle da su sukob i nasilje dio normalnog funkcioniranja društva. U svakoj ljudskoj skupini uvijek će postojati više ili manje suptilne borbe za moć između različitih strana. Jedni misle da promicanje opraštanja znači ustupanje tla i utjecaja drugima. Iz tog razloga smatraju da je bolje zadržati stvari kakve jesu, održavajući ravnotežu snaga između različitih skupina. Drugi, pak, vjeruju da je pomirenje znak slabosti; nesposobni za istinski ozbiljan dijalog, odlučuju izbjegavati probleme ignorirajući nepravde. Nesposobni nositi se s problemima, odlučuju se za prividni mir. Autentično pomirenje ne bježi od sukoba, već se postiže u sukobu, rješavajući ga dijalogom i otvorenim, iskrenim i strpljivim pregovaranjem. Sukob između različitih skupina ako se suzdrži od neprijateljstva i uzajamne mržnje, postupno se pretvara u iskrenu raspravu o razlikama utemeljenu na želji za pravdom”.

Papa primjećuje da su mnoge bolesti koje dijele i tlače svijet danas, iako su pogoršane globalizacijom, proizvod ”uskih oblika nacionalizma”. Oni imaju drevne korijene u ”sklonosti sebičnosti, koja je dio onoga što kršćanska tradicija naziva pohotom, koja se može prevladati samo uz Božju pomoć”

Osmo, završno poglavlje naslovljeno je: ”Religije u službi bratstva u našem svijetu”. Različite religije, temeljene na njihovom poštivanju svake ljudske osobe kao stvorenja pozvanog biti ”dijete Božje”, znatno pridonose izgradnji bratstva i obrani pravde u društvu.

Dijalog među sljedbenicima različitih religija ne odvija se samo radi diplomacije, obzirnosti ili tolerancije. Prema riječima indijskih biskupa, ”Cilj dijaloga je uspostaviti prijateljstvo, mir i sklad te dijeliti duhovne i moralne vrijednosti i iskustva u duhu istine i ljubavi”.

Zalaganje religija za dobrobit čovječanstva počinje zalaganjem za uzajamnim uvažavanjem i skladom, a onda buđenjem potisnutoga i zakopanoga potencijala koji je svima zajednički.

Papa Franjo neprestance priziva načelo jedinstva ponad sukoba, što je tijesno povezano s načelom primata cjeline nad dijelovima: dijaloga ponad identiteta, čovječanstva prije nacije, ljubavi povrh odijeljenosti.

Zanimljivo je da u svojoj enciklici dva puta citira riječi Wima Wendersa iz filma Pope Francis: A Man of His Word (2018): prvi puta je riječi o važnosti slušanja na koju upozorava sveti Franjo Asiški, a drugi put o Wendersovom isticanju da su ”razlike kreativne: doduše, stvaraju napetost, ali nude i njezino razrješenje”.

Papa Franjo u svojoj enciklici daje dijagnozu disfunkcionalnosti ljudske obitelji i potiče na konkretne i kreativne putove traženja političkog razrješenja napetosti u društvima, razrješenja nužna ako želimo opstati i kao ljudska vrsta i kao ljudi.

Dakako, i kao Crkva.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Bi li papa Franjo ikome uskratio pričest?
• Borba pape Franje za nasljeđe Drugoga vatikanskoga koncila
• O povjerenju u rast
• O preuranjenom sudu
• Prigodom Vaskrsa sjećanje na arhimandrita Kirila
• Put do uskrsnuća prolazi kroz smrt
• Papa Franjo u Iraku: ”Dolazim kao hodočasnik pokajnik”
• Međunarodni dan ljudskoga bratstva: za dobrobit čovječanstva
• Papa Franjo nastavlja ”borbu protiv kulture ravnodušnosti”
• Prispodoba za naše vrijeme: da svima bude dobro

» Svi tekstovi ovog autora