Mišo Milun
Grupa dječaka iz Splita koja je došla igrati nogomet u Sarajevo skandirala je ”Ubij, ubij Srbina!”.
To sasvim plastično prikazuje dosta rašireni odnos prema srpskoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj. A ja mrzim izraz ”srpska nacionalna manjina” jer on skriva činjenicu da se ona sastoji od pojedinačnih ljudi, njihovih života, želja, strahova, ljubavi, profesija, grijehova… baš kao i kod ”hrvatske nacionalne većine”.
Ti dječaci su to vikali vjerujući da će pobrati velike simpatije, onakve kakve dobiju u Splitu odakle su došli u Sarajevo. Nekada radničko-težački Split stubokom se promijenio i postao grad u kojem rastu djeca koja vjeruju da je mrziti vrlina, pa makar mrzili ljude koje nikada nisu sreli.
No nije Split iznimka. Takva netrpeljivost se njeguje umjesto da se radi na građenju društva u kojem se ljudi cijene prema onome što rade i kakve moralne vrijednosti zastupaju, a ne prema nacionalnom ili vjerskom opredjeljenju.
Svi se trebamo zapitati koliko smo daleko od društva slobode i u kojoj smo mjeri zarobljenici prošlosti.
Da smo u velikoj mjeri okrenuti prošlosti ili bolje rečeno da jedan dio društva želi da smo neprekidno okrenuti prošlosti najbolje oslikavaju dominantni mediji, prije svega televizije, koje gotovo svakodnevno veliki dio prostora daju raznim obljetnicama vojnih postrojbi iz Domovinskog rata, zločinima učinjenim od strane agresora i našim vojnim uspjesima. Stječe se dojam kao da smo tek izašli iz rata, kao da nije prošlo dvadeset sedam godina od Oluje.
Krajnje je vrijeme da se okrenemo prema izazovima koji su već tu pred nama i koji će biti sve ozbiljniji u budućnosti. Za to su nam potrebna djeca usmjerena na obrazovanje, razvijanje vještina, i tehničkih i socijalnih, i sposobna da žive i rade u brzo mijenjajućem svijetu u kojem se isprepliću i stvaraju društva svih boja kože, nacionalnosti i vjerskih uvjerenja.
Takva društva već postoje u Evropi u koju smo se prije nekoliko dana potpuno integrirali. Francuska, Engleska i Njemačka se već desetljećima mijenjaju uključujući veliki broj ljudi iz drugih dijelova svijeta u svoja društva. Njihova pozitivna iskustva i njihove greške mogu sigurno pomoći i nama da se nosimo s promjenama koje nezaustavljivo dolaze.
Hrvatsko društvo je tek počelo stjecati neka, za sada vrlo skromna iskustva sa stranim radnicima. Najveći dio tih radnika je lako prepoznati jer dolaze iz područja u kojima dominira tamnija boja kože. U donedavno sasvim ”bijeloj” Hrvatskoj to će dovesti do oživljavanja predrasuda, stvaranja strahova i netrpeljivosti ako ne počnemo s ozbiljnom edukacijom svih nas, a posebno djece o toleranciji i o suživotu, onom koji vodi u bolju budućnost za sve.
Čini mi se da je od svega najvažnije da shvatimo da se problemi vezani uz promjenu klime i sve većih potreba za novim izvorima energije više ne mogu rješavati unutar jedne zajednice i samo za jednu zajednicu. To su problemi za koje se moraju tražiti planetarna rješenje i bez fige u džepu.
Stvara se svijet u kojem ćemo ili svi zajedno surađivati ili nas neće biti. Pa se zapitajmo, hoće li djeca odgojena da mrze biti u stanju postati dio rješenja. To je odgovornost nas roditelja, djedova i baka, nastavnika, svećenika, sportskih radnika i svih drugih koji formiraju mlade ljude.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Djeca se pitaju čemu sve to, a jasnog odgovora nema
- O izgubljenom vremenu
- Nekoliko značajnih postignuća u fizici u 2022. godini
- Domoljub daruje trosjed, noću: ostavi ga uz cestu
- Imamo razloga i za strah i za nadu
- Opstanak čovječanstva na Zemlji je velik izazov
- Biti il’ ne biti, je li to uopće još pitanje?
- Stvarnost? Postoji li takvo što?
- Ne čudite se ako sretnete Ostapa Bendera kao menadžera
- Govor Milanovića i Plenkovića nedostojan njihovih funkcija
