Boris Labar
Dug od preko 6 milijardi kuna samo za lijekove u zdravstvenom sustavu. Dug koji se stalno iz godine u godinu povećava, a onda interventnim mjerama manji dio sanira. I nakon toga opet po starom.
U sustavu se ništa ne mijenja, pa je sasvim logično da će dugovi rasti, a ne smanjivati se. U zdravstvu kada postaviš pitanje zašto se ništa ne mijenja, odgovor je uvijek isti, takvo je stanje od kada se Hrvatska odvojila od bivše države.
Gotovo da povjeruješ da je bivša država kriva za dug. Ili dug nije nastao sada, za njega se zna godinama i postupno se godinama nagomilava. Ili ovaj dug smo zatekli od prethodne administracije. Kao da je prethodna administracija bila iz neke druge države.
Mi u Hrvatskoj odlično funkcioniramo u izvanrednim stanjima. A u zdravstvu je dogorjelo, situacija je izvanredna. Pa stoga uz konsenzus možda pokrenemo promjene
Usto nemušto izvlačenje vodećih stranaka da je za dug kriva ona druga samo je bijeg od problema. Neznanje ili još gore politička igra (čitaj ignorancija) da se zadiranjem u suštinu promjena u zdravstvu ne izgubi povjerenje birača onemogućuju bilo kakav učinkovit način njegova rješavanja.
Krilatica svi smo odgovorni i nitko nije odgovoran najbolje odgovara ovakvom stanju nečinjenja.
Svi smo odgovorni i nitko nije odgovoran?! Je li to baš tako? E, nije!
Nitko me ne može uvjeriti da se nakon mjesec ili dva ne prepoznaju temeljni problemi vlastitog resora, da se žurno pokrene plan kako i na koji način početi rješavati nagomilane probleme.
Ministar je morao reagirati i predložiti rješenje. Morao je, kako sam već naveo, prepoznati da to nije samo njegov (njihov) problem, već svih nas.
Morao je prepoznati da to nije politički problem. Ministar zdravstva ne može biti samo poslušnik svoje stranke, pogotovo u stanju kada mu se cijeli resor raspada.
S druge strane svaliti krivnju na jednog čovjeka za enormni dug veledrogerijama i dug bolnica zbog nakaradnog sustava limita nije primjereno, jednostavno jer nije jedini krivac. Ali prozivati ga za nečinjenje i za odlaganje rješavanja čini mi se veći grijeh nego sami dug.
U sadašnjem trenutku, okolnost koja značajno utječe na funkcioniranje zdravstva jest teško razdoblje pandemije COVID-19, kojoj se ne nazire kraj. Većina aktivnosti usmjerena je na suzbijanje pandemije, što dijelom može opravdati manji interes za svakodnevno funkcioniranje zdravstva.
Ali, s druge strane da nije pandemije, na površinu ne bi isplivali svi nagomilani problemi. Javnost i struka ne bi bila tako odlučna da su promjene u zdravstvu neminovne.
Vratimo se aktualnoj političkoj igri oko zdravstva. S jedne strane imamo vladajuće koji bi još malo odgodili promjene, do iza lokalnih izbora, a s druge strane je oporba koja traži smjenu ministra.
Uskoro nastupa teatar u Saboru, duge rasprave, argumenti za i protiv smjene, a promjene će ponovno na čekanje: Bit će u fokusu samo načelno.
Ne, gospodo vladajući i gospodo u oporbi, dosta je vaših sterilnih prepucavanja, pokušaja da zaradite koji politički poen na zanemarenom sustavu zdravstva. I jedni i drugi ste odgovorni što je zdravstvo nakon 30 godina na koljenima.
Možemo s odgovornošću na kantar, da vidimo tko je više, a tko manje odgovoran. Ali ako opet nakon bure, zatišje donese nečinjenje hoćemo li na kraju godine ili sljedeće godine ponovno aktualizirati promjene u zdravstvu, zbog još jednom rasta duga.
Je li moguće u ovoj zemlji usmjeriti sve aktivnosti, uvažavajući struku i pamet, na promjene u zdravstvu? Otvoriti Pandorinu kutiju konsenzusom svih političkih stranaka, za sve građane Hrvatske.
Nitko me ne može uvjeriti da se nakon mjesec ili dva ne prepoznaju temeljni problemi vlastitog resora, da se žurno pokrene plan kako i na koji način početi rješavati nagomilane probleme
Možda sam veliki naivac i u poznom životnom razdoblju, ali bez takvog pristupa nema pravih promjena.
Svi do sada pokušaji promjena, uredno spremljeni u arhivi ministarstva, mogu poslužiti kao predložak. No iza svakog takvog prijedloga stajala je jedna politika, nikad svi. I zato, siguran sam ako krenemo tim putem neće proći!
Treba nam novi prijedlog promjene iza kojeg stoje svi. Jeste li spremni na konsenzus i zajednički rad vladajući i oporba?! Ili i dalje mislite da je zdravstvo vaša privilegija ili moneta za potkusurivanje.
Pokažite političku zrelost jer vaša zajednička rješenja još uvijek nisu i garancija provedbe promjena. To je najteži dio posla. Ali ako i u tom dijelu budemo svi ”zajedno” možda i uspijemo.
Slušam Stipu Oreškovića koji šalje poruku da je Danska vrlo učinkovito provela reformu zdravstvenog sustava. Može se. No znajući Stipu, znam i da nije naivan i da je itekako svjestan da Hrvatska nije Danska.
Ne želim dalje analizirati što Danci imaju, a Hrvati ne. Bojim se da bi rezultat bio porazan. Ali nešto drugo mi pada na pamet i čini se važnim za uspjeh promjena.
Mi u Hrvatskoj odlično funkcioniramo u izvanrednim stanjima. A u zdravstvu je dogorjelo, situacija je izvanredna. Pa stoga uz konsenzus možda pokrenemo promjene.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Genijalni Milivoj Boranić i njegova borba protiv leukemije
- HDZ je nečinjenjem doveo zdravstvo u teško stanje
- AstraZeneca cijepiti se ili ne? Odgovor je svakako da
- Cjepivo protiv Covida malo ”čudo” koje će spasiti mnoge
- Težak prekršaj nevjerodostojne dr. Alemke Markotić
- Makinacije i taktike kod recenzija znanstvenih projekata
- Metodu edukacije ne određuje nacionalnost već kvaliteta
- Od profesora do opasnog kretena
- Zdravstvo ”u zagrljaju” Covida
- Neprihvatljive pretpostavke akademika Miroslava Radmana
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.