Milan Rakovac
Svi kao nešto sve ruše, a nitko ne zna tko koga ni zašto, važno je da se ruši. Naslov je izrekao Unamuno, neki njegovi slobodari drže skup u Madridu, dok falangisti ubijaju republiku. Kaže mu prijatelj: ”Uđimo!” ”Uđimo, ja sam protiv!” veli Unamuno.
Ča je novega u svitu bilen? Štijen đornale, foje, naše i druge, i – ne kapin un tubo! ”Ča se štupiš kako i pura dreku”, se reče u Istri, stvar gotovo kulturalnog čina. Pura (tuka) vidi drek, pa onda čudeći se filozofski obilazi ga i raspravlja, sama sa sobom. I drekom.
Tako se poput tuke zapadnjačka demokracija ne može načuditi samoj sebi. Dobijesa, veli ona, Zid je pao, tranzicija je tu, plus demokratizacija, plus faktična lustracija, pa zašto se onda po parlamentima i trgovima nadmeno šepire populisti?! Dobro, logično je da se šire Istokom, ali evo ih i po cijelom Zapadu?!
Zašto senatori na trgovima okupljeni čekaju, zašto zakone ne donose?
Zato što barbari dolaze, a barbari kada dođu zakone će donositi – navodim po sjećanju stih Konstantina Kavafisa otprije stotinjak godina. Ali, okončava pjesmu Kavafis: ”Avaj, barbari doći neće, a barbari su bili rješenje”.
Kolosalna slutnja o strahu od barbara, međutim, odbija vidjeti nove barbare, a evo ih tu među nama, s nama, u nama. Jer nisu to ovi jadni izbjeglice, radišni, ponizni Kurdi, Sirijci i Afrikanci, koji dolaze na Zapad po koru kruha.
Novi barbari su djeca Europe, nezaposlena, očajna mladež okuplja se po trgovima velegradova i po haubama automobila guta extasy i zalijeva ga pivom, dok sa zvučnika trešti balkan-sound s jasnim pozivom na rješenja. Dragačevske trube paraju nebo nad katedralama i palačama, a muški zbor ”pjeva” jednu jedinu riječ nemuštog i primamljivog refrena: ”KALAŠNJIKOV! KALAŠNJIKOV! KALAŠNJIKOV!”
Ča je novega u svitu bilen? Štijen đornale, foje, naše i druge, i – ne kapin un tubo! ”Ča se štupiš kako i pura dreku”, se reče u Istri, stvar gotovo kulturalnog čina. Pura (tuka) vidi drek, pa onda čudeći se filozofski obilazi ga i raspravlja, sama sa sobom. I drekom
Slušao sam tu muziku na privatnoj fešti u tršćanskom slovenskom kazalištu, među lokalnim Slovencima, Talijanima, pokojim Hrvatom i Srbinom. Guštamo svi ka prajci – premda intelektulaci i artisti – sami sebi rižemo pršut kraški i zalivamo ga još boljim kraškim teranom, i postaje mi jasno kako je zapravo Balkan ishodište ove novodobne kriptonacifašističke ”post”-ideologije.
Naoružaš tisuću ljudi kalašnjikovima i zoljama, okitiš ih zastavama (povijesnim ili novokomponovanim), oni armbrustima probiju trezore balkanskih banaka, skupe lovu, i prave sve što hoćeš – države, stranke, banke.
I onda stižu killer clowns na čelo vlada, država i banaka i crkava i nogometa i udruga: akcija NOW! I europski trg postaje parlament, a onda parlament postaje trg. Tko to može zaustaviti? Nitko!
Dvije posestrime zapadnjačke demokracije, demokršćanstvo i socijaldemokracija, su samo dvije ostarjele dame, koje se, doduše, održavaju na maskenbalu – piling, lifting, liposukcija, mideri i korzeti, kreme i puderi i masaže i saune i gombanje (kako su se nekad nazivale sve te gimnastike). I onda se te dvije dame otimaju o naklonost liberalglobalističkog managera, mladog i tutto-boss-ferrari itd. big brothera, a on s visoka tumači rješenje.
Ovi novi fundamentalisti su energični i dinamični akcijaši koji imaju rješenje za sve. Hoćeš metalni otok pored Izole, evo ga. Hoćeš most Ancona-Zadar, evo ga. Miami Lake city na Čiovu? No problem! Manhattan u Zagrebu – zofort! Hoćeš izbaciti prljave barbare koji oduzimaju koru kruha tvojoj djeci – stranci Kusch und Platz und Marsch Rauss!
Cijeli se bijeli i blaženi euro-partizan nabija u desni ”centar”. Ali, nešto se giba. Ordinarna budalaština o ”postideološkom” dobu, koje je, biva, već tu u nama, pomalo popušta, jer UR-FAŠIZAM, vječni, besmrtni fašizam, rekao bi Umberto Eco, nezaustavljivo grabi naprijed.
Blairov ”Treći put” odveo ga u propast, ali i europsku ljevicu skupa s njime. Nije ni neka šteta, doduše. Ali taj put završava i u bespuću kineske ekonomske zbiljnosti, pa se na kraju puta zaplićemo u dantesknu draču i ex-proletarijat mahom je pervertiran u lumpenproletarijat ili novu nižu srednju klasu; ali sapliće se i vasceli kapitalizam.
Slijedi tresak globalne civilizacije kakav se još nije dogodio. Ali hoće!
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Ruka za ruku, delo za delon
- Boris Pahor nepomirljivi čovjek svijeta, čovjek stoljeće
- Ex-Yu buja prijetećim izazovima kao i prije triju desetljeća
- Vi sužnji koje mori glad
- Hoće li biti kruha? Kruh??? Brioche!!!
- Orbania: autokratori wannabe basileusi
- Njegova ogromna malenkost (poslije smrti Igora Mandića)
- Lepa, o, lepa bo smrt Evrope
- Ukrajinska farsa buja, Zapad zaboravio Napoleona i Hitlera
- Slobodnjakari
