6.11. Važnost za turizam i razvoj
Valjalo bi zapamtiti da smo slabo opremljeni za jedini, ali permanentni “rat” koji nam ostaje, onaj koji će se, kako bi prije 30-tak godina rekao McLuhan, odvijati u infosferi.
Danas bi bilo prikladnije to okruženje ispunjeno umjetno proizvedenim električnim impulsima i digitalnom realnošću, s posve novom kulturom stvarnosti koja nam se stvara pred očima, tu pulsirajuću koru ogromnog, primitivnog, univerzalnog mozga, nazvati mnemosferom.
Bogate zemlje osim ostalih uobičajenih bogatstava imaju i više prošlosti: računa se postojećom ona koja je u optjecaju, baš kako se događa i s novcem.
Od 80 milijuna eura, koliko Hrvatska otprilike godišnje izdvaja za kulturu, za umjetnost i muzeje ostaje tek oko 8 milijuna; naprosto premalo! Tako će teško biti doseći razmjere koji bi bili primjereni bogatstvu baštine kojom raspolažemo.
Njemačka ima, srazmjerno, skoro dvostruko više muzeja, a prije dvije-tri godine imala je i rekordan broj posjeta, 120 milijuna (na 82 milijuna stanovnika), u čemu smo, kao i u broju muzeja, gotovo dvostruko slabiji.
Nepovoljna nam je i struktura muzeja: 35 % ih se odnosi na umjetnost, 13 % na etnografiju, 8 % na arheologiju, isto toliko na povijest, samo 4% na prirodoslovlje, a tek 3 % na tehniku i ono što bi se zvalo industrijskom arheologijom.[i]
Za razliku od nas, svi naši susjedi, s iznimkom BiH, (tek primjera radi) imaju povijesnu željeznicu ili više njih (i) u turističkoj funkciji.
Turizam je postao vodeća industrija nekih, tradicionalno industrijskih zemalja. Muzeji su nadograđeni industrijom baštine te industrijom zabave i slobodnog vremena, tako da je kultura u tom širokom smislu postala osnova rastućeg kulturnog turizma.
Nove ekonometrijske metode mjere posredne učinke kulturnih investicija i dokazuju da brojni gradovi i regije zahvaljuju svoju revitalizaciju i povratak na geografske karte isključivo ulaganju u kulturne projekte.
Suvremena demokracija zagovara državu kao okvir socijalne pravde i prava te kao okvir zdravog poduzetništva i u kuturi.
Da bi kultura postala pokretač razvoja, trebaju nam veliki i prestižni projekti na jednoj strani te temeljita kulturna akcija na drugoj; država u kojoj ne funkcionira pravni sustav ne može zaštititi vrijednosi svoje baštine od agresije sumnjivog poduzetništva. Zaštita baštine je strateško pitanje razvoja, a počinje obrazovanjem za kulturu i senzibilizacijom građana.
Hrvatskom turizmu hitno treba barem 50 malih muzeja, mikromuzeja, interpretacijskih centara, centara za posjetitelje … Mali muzeji i sitni, lokalno vitalni projekti imat će lako uporište u novoj strategiji kulture.
Hrvatska odavno ima pristup europskim sredstvima, ali, za razliku od mnogih zemalja, za muzeje nije privukla spomena vrijedna sredstva. Riječ je o trudu, ali i zadatku da se prođu europski kriteriji.
S baštinom koja je apriorno europska naše su načelne šanse velike, ali je potrebno potom angažirati i vlastita sredstva.
Nebrojeno je mjesta gdje kulturne i prirodne specifičnosti zahtijevaju interpretaciju i prezentaciju, koliko za lokalno stanovništvo, toliko i za ostale korisnike.
Odavno je bio gotov idejni plan obnove Tehničkog muzeja u Zagrebu (primjera radi: jedini u Hrvatskoj, a, opet primjera radi, Poljska ih ima 17), ali muzej i dalje ostaje pri minimalnim promjenama koje svjedoče da Hrvatska, kao i u primjeru Prirodoslovnog muzeja, nema baštinsku strategiju u kulturi.
Da bi se projekti vodili na najbolji način, bez lokalnih preferenci, na najučinkovitiji način, potrebno je osnovati nepristranu i posve stručnu, nebirokratičnu, direkciju velikih radova pri Ministarstvu kulture (kako to ima Francuska), ili je, vjerojatno, kriza učinila izlišnim svaku strategiju osim one za preživljavanje.
Ipak, krizno je planiranje jos odgovornije pa takav desetljetni strateški plan treba zasnovati na postojećim planskim dokumentima, na osnovi najbolje teorijske podloge i s jeftinim, inovativnim projektima.
(6. poglavlje – u nastavcima – knjige prof. Tomislava Šole, ”Javno pamćenje – Čuvanje različitosti i mogući projekti”, Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, veljača 2014.).
(Kraj feljtona).
__________________________
[i] http://www.mdc.hr/UserFiles/File/statistika/Statistika%20grafovi%20za%20web,%202008.pdf
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Nepostojeći čuvari iskustva u ugroženom svijetu
- Profit je iskušenje, zarazno i razorno za baštinu
- Razjedinjena vojska bez zapovjednika i strategije
- Pledoaje za nepostojeću profesiju
- Savršen primjer temeljite strukovne i građanske kulture
- Vrijednost inovacije – ”Zagreb dok ga još nije bilo”
- Prošlost je koristan pratilac, ali zlokoban vođa
- Javna memorija uči nas o građenju i razaranju, ratu i miru
- Poružnjivanje Hrvatske je uzelo toliko maha da zaprepašćujuće
- Javna memorija bi trebala biti okosnica razvojne strategije
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.