Uloga baštine u građenju nacionalnog identiteta (11)

6.11. Važnost za turizam i razvoj

Valjalo bi zapamtiti da smo slabo opremljeni za jedini, ali permanentni “rat” koji nam ostaje, onaj koji će se, kako bi prije 30-tak godina rekao McLuhan, odvijati u infosferi.

Danas bi bilo prikladnije to okruženje ispunjeno umjetno proizvedenim električnim impulsima i digitalnom realnošću, s posve novom kulturom stvarnosti koja nam se stvara pred očima, tu pulsirajuću koru og­romnog, primitivnog, univerzalnog mozga, nazvati mnemosferom.

Bogate zem­lje osim ostalih uobičajenih bogatstava imaju i više prošlosti: računa se po­stoje­ćom ona koja je u optjecaju, baš kako se događa i s novcem.

Od 80 milijuna eura, koliko Hrvatska otprilike godišnje izdvaja za kulturu, za umjetnost i mu­zeje ostaje tek oko 8 milijuna; naprosto premalo! Tako će teško biti doseći ra­zmjere koji bi bili primjereni bogatstvu baštine kojom raspolažemo.

Njemačka ima, sra­zmjerno, skoro dvostruko više muzeja, a prije dvije-tri godine imala je i rekor­dan broj posjeta, 120 milijuna (na 82 milijuna stanovnika), u čemu smo, kao i u broju muzeja, gotovo dvostruko slabiji.

Nepovoljna nam je i struktura muzeja: 35 % ih se odnosi na umjetnost, 13 % na etnografiju, 8 % na arheologiju, isto to­liko na povijest, samo 4% na prirodoslovlje, a tek 3 % na tehniku i ono što bi se zvalo industrijskom arheologijom.^[i]

Za razliku od nas, svi naši susjedi, s iz­nimkom BiH, (tek primjera radi) imaju povijesnu željeznicu ili više njih (i) u tu­rističkoj funkciji.

Turizam je postao vodeća industrija nekih, tradicionalno industrijskih zema­lja. Muzeji su nadograđeni industrijom baštine te industrijom zabave i slobod­nog vremena, tako da je kultura u tom širokom smislu postala osnova rastućeg kulturnog turizma.

Nove ekonometrijske metode mjere posredne učinke kul­turnih investicija i dokazuju da brojni gradovi i regije zahvaljuju svoju revitali­zaciju i povratak na geografske karte isključivo ulaganju u kulturne projekte.

Suvremena demokracija zagovara državu kao okvir socijalne pravde i prava te kao okvir zdravog poduzetništva i u kuturi.

Da bi kultura postala pokretač razvoja, trebaju nam veliki i prestižni projekti na jednoj strani te temeljita kulturna akcija na drugoj; država u kojoj ne funkci­onira pravni sustav ne može zaštititi vrijednosi svoje baštine od agresije sum­njivog poduzetništva. Zaštita baštine je strateško pitanje razvoja, a počinje obra­zovanjem za kulturu i senzibilizacijom građana.

Hrvatskom turizmu hitno treba barem 50 malih muzeja, mikromuzeja, inter­pretacijskih centara, centara za posjetitelje … Mali muzeji i sitni, lokalno vitalni projekti imat će lako uporište u novoj strategiji kulture.

Hrvatska odavno ima pristup europskim sredstvima, ali, za razliku od mnogih zemalja, za muzeje nije privukla spomena vrijedna sredstva. Riječ je o trudu, ali i zadatku da se prođu europski kriteriji.

S baštinom koja je apriorno europska naše su načelne šanse velike, ali je potrebno potom angažirati i vlastita sredstva.

Nebrojeno je mjesta gdje kulturne i prirodne specifičnosti zahtijevaju interpretaciju i prezen­taciju, koliko za lokalno stanovništvo, toliko i za ostale korisnike.

Odavno je bio gotov idejni plan obnove Tehničkog muzeja u Zagrebu (primjera radi: jedini u Hrvatskoj, a, opet primjera radi, Poljska ih ima 17), ali muzej i dalje ostaje pri minimalnim promjenama koje svjedoče da Hrvatska, kao i u primjeru Prirodo­slovnog muzeja, nema baštinsku strategiju u kulturi.

Da bi se projekti vodili na najbolji način, bez lokalnih preferenci, na najučinko­vitiji način, potrebno je osnovati nepristranu i posve stručnu, nebiro­kratičnu, direkciju velikih radova pri Ministarstvu kulture (kako to ima Francuska), ili je, vjerojatno, kriza učinila izlišnim svaku strategiju osim one za preživljavanje.

Ipak, krizno je planiranje jos odgovornije pa takav desetljetni strateški plan treba zasnovati na postojećim planskim dokumentima, na osnovi najbolje teorijske podloge i s jeftinim, inovativnim projektima.

(6. poglavlje – u nastavcima – knjige prof. Tomislava Šole, ”Javno pamćenje – Čuvanje različitosti i mogući projekti”, Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, veljača 2014.).

(Kraj feljtona).

__________________________

 

[i] http://www.mdc.hr/UserFiles/File/statistika/Statistika%20grafovi%20za%20web,%202008.pdf

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Pledoaje za nepostojeću profesiju
• Savršen primjer temeljite strukovne i građanske kulture
• Vrijednost inovacije – ”Zagreb dok ga još nije bilo”
• Prošlost je koristan pratilac, ali zlokoban vođa
• Javna memorija uči nas o građenju i razaranju, ratu i miru
• Poružnjivanje Hrvatske je uzelo toliko maha da zaprepašćujuće
• Javna memorija bi trebala biti okosnica razvojne strategije
• Kao da smo odlučili svemu spustiti vrijednost
• Muzeji su tu da nas sačuvaju od bijesa i mržnje
• Živimo u carstvu mitomana, managera, mediokriteta i amatera

» Svi tekstovi ovog autora