autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Uloga jogurta u povijesti Kolinde Grabar-Kitarović

Autor: Miljenko Jergović / 23.09.2018. Leave a Comment

Miljenko Jergović Foto: Ivan Posavec

Miljenko Jergović
Foto: Ivan Posavec

Gospođa Kolinda Grabar-Kitarović u ulozi je predsjednice Republike Hrvatske dala intervju štajerskim lokalnim novinama Kleine Zeitung. U tom je intervjuu pored ostaloga progovorila o svojim sjećanjima i uspomenama na prehrambenu svakodnevicu u vrijeme socijalizma.

Rekla je: “Odrasla sam u komunizmu, i nisam htjela ništa drugo nego da izađem iz toga. Htjela sam biti slobodna. Htjela sam imati mogućnost u dućanu birati između raznih vrsta jogurta, i da ne moram vlastima priopćavati koliko ću kruha trebati idućeg tjedna”.

Dvije sam godine stariji od gospođe predsjednice, a odrastao sam u socijalističkoj republici okruženoj Jugoslavijom, u njezinom glavnom gradu koji se nalazio skoro u geometrijskom središtu jugoslavenske federacije. Režim je tu bio tvrđi nego u Zagrebu ili Beogradu, dok su samoposluge i dućani bili jednoličniji nego u ta dva iz naše perspektive velika grada.

Ali, možda se gospođi dogodio neki sitni defekt u sjećanju. Naime, sasvim je moguće da se ona sjeća oskudice jogurta u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je, kako saznajemo iz lajfstajl magazina, godinu dana boravila kao srednjoškolka

Razlozi za ovo drugo i nisu bili ideološki, nego su se ticali prometne i ekonomske logike. Zagreb i Beograd su, kao i Ljubljana, naprosto bili bogatiji, te su bogatije bile i njihove samoposluge.

Ali evo kako je to u Sarajevu bilo s jogurtom.

Godine 1973, kada su me definitivno iz Drvenika kod Makarske – gdje je u jedinom dućanu postajala samo jedna vrsta jogurta – preselili na Sepetarevac, u hladnjaku samoposluge na Mejtašu svakodnevno se moglo birati između četiri vrste jogurta.

Sarajevski UPI (Udružena poljoprivredna industrija) nudio je punomasni jogurt u čašicama od dva decilitra, te jogurt od obranog mlijeka u čašicama od pola litre (taj je, govorilo se u našoj kući, “rijedak ko sraćka).

Iz Mostara je stizao Hepokov punomasni jogurt u crveno-plavim čašicama od dva decilitra, koje su imale svjetlucajući plavi staniolski poklopac, što je podsjećao na božićne ukrase. Njegovu ambalažu najbolje pamtim, jer je to bio, a čini mi se i ostao, jogurt mog života.

Uzalud danas tragam za njegovim okusom, tražeći ga u svim tim bezličnim jogurtima novoga doba.

Četvrti jogurt je, čini mi se, proizvodila nekakva vogošćanska ili visočka lokalna mljekara. Nisam ga htio jesti jer je čudno izgledao: u sivkastoj vodici u ambalaži od dva decilitra plivao je fino oblikovani komad jogurta.

A bila je u istom hladnjaku i peta čašica, koja je te sezone bila apsolutni sarajevski hit: UPI-jev kefir. Naravno, kefir nije jogurt, ali je za cijeli život mnogim mojim sugrađanima zamijenio jogurt.

Rekla je: “Odrasla sam u komunizmu, i nisam htjela ništa drugo nego da izađem iz toga. Htjela sam biti slobodna. Htjela sam imati mogućnost u dućanu birati između raznih vrsta jogurta, i da ne moram vlastima priopćavati koliko ću kruha trebati idućeg tjedna”

Na televiziji je svake večeri prije dnevnika išla reklama: “Kefir, piće stogodišnjaka sa Kavkaza!”

Godinu-dvije kasnije je u jednoj uličici pokraj gradske tržnice otvoren dućan Ljubljanskih mlekarni. Roba iz Slovenije stizala je dvaput tjedno, ponedjeljkom i četvrtkom, i tada se ispred dućana stvarao red, ali ne za jogurt, nego za skutu.

Iako su prethodno živjeli na jednom od onih rajskih jestiva – mladome kravljem siru seljanki iz Ilijaša – za kojim će doživotno čeznuti u budućim svojim američkim, kanadskim, zagrebačkim ili beogradskim egzilima i dijasporama, ljubljanska skuta sarajevskim je građankama i građanima donosila okus slobode, okus bijeloga svijeta, a možda i kapitalizma u kojem će, zamišljalo se tako, hrana biti raznovrsnija, bogatija, nekako svjetskija.

Skuta Ljubljanskih mlekarni bila je okus svijeta. Ali o jogurtu kada je riječ, Ljubljanske mlekarne donijele su revolucionarni preokret.

Osim dvije vrste jogurta, punomasnog i onog koji je rijedak ko sraćka, stigao je i ovčji jogurt, a za njim i neka ne baš jako ukusna imitacija kiselog mlijeka, te fascinantan repertoar voćnih jogurata (da, gramatički ispravno bi bilo i u množini reći voćnog jogurta, ali svakodnevni govor se baš i ne drži gramatike).

Tada je, sredinom sedamdesetih, i UPI morao odgovoriti na taj svojevrsni gospodarski udar Ljubljanskih mlekarni, pa su se pojavili i njihovi voćni i ovčji jogurti, a isti su proizvod, po ugledu na Slovence, počeli pakirati u različite formate i pakiranja.

U to je vrijeme, međutim, iz sarajevskih dućana nestalo Hepokovog jogurta. Ili nisu bili u stanju pratiti tržišnu utakmicu ili je tada Hepok već prestao biti klasična socijalistička prehrambena industrija – kakva će u sljedećem, antisocijalističkom režimu biti i Todorićev Agrokor.

U osamdesetima tržište jogurta se, sudeći po sarajevskim samoposlugama, granapima i specijaliziranim dućanima, do kraja globaliziralo. Nakon Ljubljanskih mlekarni stigli su hrvatski, vojvođanski i srbijanski proizvođači, dok je dobri stari UPI ostajao konkurentan sa svojim kefirom.

Gospođa Grabar-Kitarović zazire od migranata, ali da nije bilo tog migranta koji je 1919. pred susjedskom mržnjom i ratnim logikama velikih sila bježao iz Soluna u Barcelonu, ona danas možda ne bi uživala u raznolikoj ponudi jogurta u slobodnoj, neovisnoj, bijeloj i kršćanskoj Hrvatskoj

Iz nekog neobjašnjivog razloga, svi drugi pokušaji proizvodnje kefira su propadali i svaki je drugi kefir mimo UPI-jevog bio nejestiv. Inače, od nekih su doba svi koji drže do sebe već uzgajali vlastiti kefir, tako što bi od nekog u komadiću gaze dobili nešto što se u lokalnom govoru nazivalo: kefirske gljivice.

Jedno je, međutim, izvjesno, te lako dokazivo: u godinama pred raspad Jugoslavije u hladnjacima sarajevskih dućana i samoposluga bilo je značajno više vrsta jogurta nego što ga danas ima, ali ne samo u Sarajevu, nego i u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, te ostalim gradovima čijim se ulicama kreće gospođa Grabar-Kitarović.

Ali, možda se gospođi dogodio neki sitni defekt u sjećanju. Naime, sasvim je moguće da se ona sjeća oskudice jogurta u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je, kako saznajemo iz lajfstajl magazina, godinu dana boravila kao srednjoškolka.

Naime, jogurt će kao izvorno balkanski i europski proizvod zahvaljujući jednom Turčinu stvarno osvajati Ameriku tek u dvadeset prvom stoljeću, pa je stvarno moguće da u vrijeme kada je jedna srednjoškolka iz socijalističke Jugoslavije išla u Ameriku u američkim samopuslugama baš i nije bilo raznovrsnog jogurta.

Oko prava na jogurt svađaju se, naime, Bugari, Grci i Turci. U pravu su, vjerojatno, Turci, ne samo zato što je yoğurt turska riječ, nego i zato što je, zahvaljujući velikom i višenacionalnom otomanskom imperiju, svako lokalno čudo prirodno zadobivalo širi globalni, višenacionalni značaj.

Bakterijska fermentacija mlijeka navodno se pod čovjekovim nadzorom prvi put odvila još prije pet tisuća godina u Mezopotamiji, ali je masovna proizvodnja jogurta pomoću Lactobacillus delbrueckii subsp. bulgaricus i Streptococcus thermophilus nešto što je dio kulture dvadesetog stoljeća.

Jogurtne bakterije prvi je izolirao bugarski student medicine u Ženevi Stamen Grigorov, ali najznačajnije ime u povijesti jogurta ono je solunskog Sefarda Isaaca Carassa.

Gospođa Grabar-Kitarović zazire od migranata, ali da nije bilo tog migranta koji je 1919. pred susjedskom mržnjom i ratnim logikama velikih sila bježao iz Soluna u Barcelonu, ona danas možda ne bi uživala u raznolikoj ponudi jogurta u slobodnoj, neovisnoj, bijeloj i kršćanskoj Hrvatskoj.

Isaac Carasso, čovjek čija je biografija doista vrijedna romana, i sam je bio liječnik, te se i u Barceloni, kao potpuni siromah, nastavio baviti liječničkim poslom. Zapazio je da velik broj njegovih pacijenata, naročito djece, ima problema sa stomačnim tegobama. I onda se dosjetio kako su solunski Bugari liječili stomak. Počeo je proizvoditi jogurt, koji je kao lijek prodavao u apotekama

Isaac Carasso, čovjek čija je biografija doista vrijedna romana, i sam je bio liječnik, te se i u Barceloni, kao potpuni siromah, nastavio baviti liječničkim poslom. Zapazio je da velik broj njegovih pacijenata, naročito djece, ima problema sa stomačnim tegobama. I onda se dosjetio kako su solunski Bugari liječili stomak. Počeo je proizvoditi jogurt, koji je kao lijek prodavao u apotekama.

Lijek je međutim bio ukusan, te se, za razliku od drugih lijekova, njime nije moglo predozirati. Uskoro je poduzetni doktor Isaac osnovao tvrtku, koju je prema katalonskom nadimku svoga sina Daniela nazvao Danone, te se 1929. preselio u Pariz.

Danas je Danone prisutan u 130 zemalja svijeta, u 2016. je ostvario ukupan promet od 25,7 milijardi dolara, a svježi mliječni proizvodi, uključujući i jogurt, predstavljaju 50 posto prometa ove goleme tvrtke.

Okus Danone jogurta, koji se može naći i u pojedinim zagrebačkim dućanima, naravno nije dostojan priče o Isaacu Carassu. Hepokov jogurt jednom je davno bio neusporedivo bolji, autentičniji, bliži Carassovoj biografiji, ali odavno više ne postoji, valjda i zato što nije imao svoju priču.

(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Kako je Hrvatska radiotelevizija prešutjela ime Isusovo
  • Baniji ćemo pomoći u ime vlastite slobode od bijede i straha
  • Majske Poljane, kratka povijest jednoga sela u Hrvatskoj
  • Rizik bolesti neusporedivo je veći od rizika cijepljenja
  • Alis Marić ili hrvatski put k sreći
  • Capak i njegovi vjeruju da virusa nema na svetoj misi
  • Anonimnim komentatorima oduzeti pravo na riječ nije cenzura
  • Veran Matić, susjedovo ljudsko lice
  • Kako Stožer određuje događaje koji su važniji od života?
  • Već je Lincoln izabran glasovima koji su stigli poštom

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print
  • Email

Filed Under: OSVRT Tagged With: Agrokor, Beograd, Isaac Carasso, Kleine Zeitung, Kolinda Grabar Kitarović, Ljubljana, Miljenko Jergović, Sepetarevac, Stamen Grigorov, Zagreb

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

OBAVEZNA LEKTIRA

200 godina Friedricha Engelsa ili pravo na revoluciju

200 godina Friedricha Engelsa ili pravo na revoluciju

Piše: Srećko Pulig

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Država će financirati obnovu i onima bez novca

    Država će financirati obnovu i onima bez novca

    anja-kozul
  2. Slučajna Hrvatska

    Slučajna Hrvatska

    marinko-culic
  3. Božje Novosti

    Božje Novosti

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Beogradski umirovljenici i SNV pomogli sisačku udrugu slijepih

    Beogradski umirovljenici i SNV pomogli sisačku...

    goran-borkovic
  2. Matić: Hrvatska se treba ponositi Srbima koji u njoj žive

    Matić: Hrvatska se treba ponositi Srbima koji u...

    novosti
  3. Pupovac: Za stradale moramo imati poseban senzibilitet

    Pupovac: Za stradale moramo imati poseban...

    anja-kozul

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  2. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.
  3. SNV sakuplja pomoć za stradale

    SNV sakuplja pomoć za stradale

    30.12.2020.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se
loading Cancel
Post was not sent - check your email addresses!
Email check failed, please try again
Sorry, your blog cannot share posts by email.