Zlatko Crnković umro je u subotu, a pokopan je u srijedu, kada se i proširila ta tužna vijest. Javnost je tako za njegovu smrt doznala tek kada je već sve bilo gotovo. A sve je prošlo tiho, bez pompoznih naslova i bez udarnih vijesti. Zlatko Crnković pokopan je onako kako je i živio: mirno i u tišini.
Nema u Hrvatskoj obitelji koja nema barem jednu knjigu u kojoj ne piše ”uredio Zlatko Crnković” ili ”preveo Zlatko Crnković”. Neprimjetan poput kakva dobrog duha, birao je naslove (njih više od šest stotina!), koji su nas obogatili, uzburkali nam misli i pobudili emocije, koji su oblikovali ne samo cijelu naciju nego i duh epohe. Možemo zato glasno i jasno reći: umro je najbolji hrvatski urednik i jedan od naših najboljih prevoditelja.
Gotovo pet desetljeća uredničke, prevoditeljske i književničke karijere stvorilo je niz čitateljskih generacija. Vidjeti ime Zlatka Crnkovića na koricama knjige jednostavno je značilo da smo – u sigurnim rukama. Od samih početaka u nakladničkoj kući Znanje, gdje je četvrt stoljeća uređivao biblioteke Hit, Evergrin i ITD, do suradnje s Algoritmom, gdje je tijekom deset godina uredio više od šezdeset naslova, a preveo ih desetak, Zlatko Crnković objavljivao je svjetske književne hitove, djela poznatih i manje poznatih, stranih i domaćih autora te dobitnike svjetskih književnih nagrada, ispunjavajući police naših biblioteka kvalitetnim naslovima, lijepom književnom riječju koja nam je u srcima odzvanjala i nakon što bismo pročitali posljednju stranicu.
”Nikada nisam bio sputan ograničenjima kao što su prodaja, marketing ili top-ljestvice. Imao sam potpunu slobodu i nisam se puno obazirao na razloge koji možda drugim urednicima diktiraju koje će knjige odabrati i uvrstiti u svoju biblioteku. Doista sam imao sreće, odnosno slobodan odabir. Prednost mi je bilo i znanje stranih jezika – prevodio sam s četiri jezika pa sam mogao pročitati te knjige u originalu prije nego što bih se odlučio za njih”, rekao je Crnković u jednom intervjuu, a prevodio je s njemačkoga, engleskoga, ruskoga i francuskoga jezika.
Zlatko Crnković je uvijek govorio kako svaki urednik kojemu je stalo do toga da mu se knjiga dobro prodaje mora voditi računa o tome što publika voli. To nije značilo da se mora dodvoravati publici i njezinu ukusu ili objaviti svaku knjigu koja mu se nametne po komercijalnoj uspješnosti, već uspostaviti ravnotežu između literarne i komercijalne vrijednosti, a Crnković je u tome zaista uspijevao.
Njegov recept za prevođenje bio je naizgled jednostavan. Smatrao je da su za to potrebna tri preduvjeta: talent, dobro poznavanje jezika s kojega se prevodi, ali još važnijim smatrao je dobro poznavanje materinskoga jezika.
Kada je tek počeo prevoditi, često bi žestoko raspravljao sa svojim mentorom Jakšom Kušanom, koji je vjerovao da prijevod mora biti jasan, razumljiv i stilski dotjeran. Crnković je kao početnik smatrao da treba biti strogo vjeran originalu, pa čak i ako ne zvuči najbolje. Teško je prihvaćao Kušanovu kritiku i trebalo mu je vremena da shvati o čemu on zapravo govori. Kaže da je poanta bila u tome da se ne iznevjeri original, ali se nije smjelo postati ni robom izvornika.
”Dvije godine razgovora s Kušanom, kada sam prevodio ‘Rat i mir’, bile su mi najbolja škola. Naučio sam zanat i shvatio da se o ljepoti prijevoda može govoriti tek ako se on čita s lakoćom kao i original. I danas sam skloniji ljepoti prijevoda nego 100-postotnoj vjernosti originalu. Najviše sam uživao kada sam prevodio velike stiliste, kada mi je zadatak bio uvjeriti čitatelje u ljepotu njihove rečenice”, rekao je Crnković u jednom razgovoru.
I mi smo uživali u njegovim knjigama i prijevodima. Bio je veliki majstor koji nas je zaista uvjerio u ljepotu čitanja.
Još tekstova ovog autora:
- Osmi povjerenik stigao u Gavellu
- Tom Gotovac dobit će spomen-ploču u centru Zagreba
- Teatar.hr objavio nominacije za kazališne nagrade
- Zajednička borba protiv moći kulture brendova
- Najvažniji bend new wavea nastupa u Močvari
- Jabuka, klub koji punih 45 godina nije razočarao
- Andrea Zlatar: Kultura je najpolitičniji prostor
- Život beskućnika s fotoaparatom u ruci
- Posmrtna maska za majstora Loua Reeda
- Frankfurtski sajam: kako smo razjedinjeni u knjizi
Saucesce porodici i hrvatskom narodu, prof prev Miro Lukic