Vladimir Matijanić (Privatna arhiva)
Dragi Vladimire, nadam se da mi nećeš zamjeriti što ću oproštaj od tebe započeti tvojim riječima. Početkom ove godine na svom facebook profilu napisao si ove riječi: ”da sam katolik, zamolio bih fra Dragu da me isprati na onaj svijet.” Smijao sam se tada tvojim riječima.
Od tebe sam preko dopisivanja posljednjih godina, između ostalog, saznao i za tvoje zdravstvene muke. Nadao sam se da će sve to izaći na dobro i da će se ostvariti naša zajednička želja da se susretnemo. Žao mi je što do tog susreta nije došlo na ovom svijetu. Zato se nadam da su neki susreti predviđeni, kako ti kažeš, ”za onaj svijet”.
Tvoj život je doista kratko trajao. Odlaziš s ovog svijeta u naponu životne snage. Ali tvoj život je bio iznimno plodan i dragocjeno čemu svjedoče tvoji tekstovi i ljudi koji su s tobom radili i koji su te poznavali.
Još davno sam negdje pročitao da čovjek svoj život treba promatrati s njegovog kraja. Tko drži do sebe i do svog dostojanstva, čak i ako ne vjeruje u život na ”onom svijetu”, zna da nije i ne može biti nevažno kako se živi.
Ti si svoj život proživio časno, boreći se u svom novinarskom zvanju neustrašivo i neumorno za istinu. Ni u bolesti, ni u času smrti, nisi odustao od svojih uvjerenja i ideala. Odlučio su ići težim putem, onom ”uskom stazom života” o kojoj govori Isus iz Nazareta. Ta ”uska staza života” vodi u Kraljevstvo Božje, pa se nadam da si tamo i prispio i da si britkošću svoga uma i svojim istraživačkim duhom već zapazio da i u Kraljevstvu Božjem nije sve onako kako bi trebalo biti i da o tomu treba kritički, ”feralovski” progovoriti.
Čitajući tvoje tekstove u kojima si razotkrivao zlo struktura i zloću ljudi, ukazivao na ljudske gluposti i zablude, divio sam se tvojoj čestitosti i hrabrosti. Takav odnos prema životu imaju samo slobodni i odgovorni ljudi. Nema većeg blaga i veće vrednote od slobode koja ne uzmiče ni pred kim i odgovornosti koja se ne da ničim kompromitirati.
Zato mislim da neću pogriješiti ako kažem da si bio iznimno slobodan i odgovoran čovjek. Više od toga se ne može i ne treba željeti, jer je sve ono uzvišeno ljudsko u tome.
Oni koji čovjekov život gledaju prvenstveno na pragmatičan i utilitaristički način, a takvi su većina u našem društvu i među tvojim kolegicama i kolegama novinarima, vjerojatno smatraju da je sve to što si kao čovjek i novinar radio bilo uzaludno. No, to naprosto nije tako. Upravo su ljudi kao ti nasušno potrebni ovom svijetu.
Zato je važno da čuvamo sjećanje na tebe i na tvoje djelo. Ti si zagovarao i praktično živio novi društveni moral koji se sastojao u preuzimanju odgovornosti za druge i javno dobro.
Tvoj život je svjedočanstvo konkretne zauzetosti za temeljne ljudske vrednote, neumorno inzistiranje na preobrazbi društva i oživljavanju društvene nade.
Dragi Vladimire, nadam se da, unatoč tvojim sumnjama s kojima se i sam mučim, ovaj zemaljski život nije sve što čovjek ima na raspolaganju.
Tvojim odlaskom izgubio je puno ovaj naš ”prvi svijet”, ali mislim da bi i onaj ”drugi svijet” puno izgubio ako ti ne bi bio u njemu. Zato se nadam da i taj drugi svijet postoji upravo radi ljudi kao što si ti.
Možda će ti ove riječi zazvučati patetično i nesuvislo, jer si imao drugačiji pogled na tajnu ljudskog života, ali se nadam da postoji i taj drugi, tajanstveni Božji svijet, i zato ću ti poželjeti spokoj duše i život vječni.
Živio, druže Vladimire!
(Govor fra Drage Bojića na sahrani novinara Vladimira Matijanića, groblje Lovrinac u Splitu, 11. kolovoza 2022. Prenosimo s portala Prometej).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Marko Vešović: Džaba znaš!
- Suočavanje sa samim sobom
- Sedam krugova iluzije
- Od ksenofobije do mizantropije
- Bože, čuvaj heretike!
- Koliko Isus smije biti čovjek? (4)
- Koliko Isus smije biti čovjek? (3)
- Koliko Isus smije biti čovjek? (2)
- Koliko Isus smije biti čovjek? (1)