Uvoz Tijela Kristova

– Imate nešto za prijaviti? – pukao bi carinik da ne zapita.

 

– Sve vam piše u papirima. Evo tu je dispozicija za uvoz, tu je i komercijalna faktura… – pukao bi i vozač da mu ne spusti.

 

– Ne pitam vas za papire. Ne zanima mene ono što piše nego ono što vozite.

 

– Pa vidite da vozim Scaniju. Treba vozačka, prometna?

Objavljen je podatak da se u Hrvatsku iz Poljske i Nizozemske godišnje uveze hostija u vrijednosti od oko 32 tisuće dolara. Je li to znak da Crkva i njezini krupni poslovni partneri, klanjajući se zlatnom teletu slobodnog tržišta, rade na uništenju domaćih malih proizvođača Tijela Kristova?

 

– Vi to mene pravite budalom? Dobro… Parkirajte onda Scaniju tu sa strane, pa da vidimo kakvog sve blaga ima u njoj!

 

– Ma kakvo blago… Samo Tijelo Kristovo.

 

– Sve ima svoju vrijednost. Hajde, parkirajte!

 

– Niste valjda boljševik pa da ćete me sad tu gnjavit zbog Tijela Kristova?

 

– Vi stvarno mislite da sam ja kreten? Toliki kamion, a u njemu, kažete, samo jedno tijelo? Hajde, parkirajte sa strane i sačekajte!

 

– Bojim se da se nismo razumjeli. Nije unutra samo jedno Tijelo. Ima ih koliko vam Bog hoće. Pun kamion.

 

– A koliko tijela točno ima?

 

– Ne znam ni ja. Piše vam u papirima.

 

– U kakvom su stanju tijela? Zaleđenom?

”Gospon carinik, pa jeste li vi kršteni? Tko je još vidio zaleđene hostije?! Hostija, to jest Tijelo Kristovo se dobiva pečenjem tijesta miješenog od pšeničnog brašna i bistre vode, ali vi ste očito stari komunistički kadar kad to ne znate… Eh, žalibože tko nam radi u državnim službama!”

 

– Gospon carinik, pa jeste li vi kršteni? Tko je još vidio zaleđene hostije?! Hostija, to jest Tijelo Kristovo se dobiva pečenjem tijesta miješenog od pšeničnog brašna i bistre vode, ali vi ste očito stari komunistički kadar kad to ne znate… Eh, žalibože tko nam radi u državnim službama!

 

– A vi ste toliki katolik da ne razlikujete hostiju od Tijela Kristova! Hostija, koliko ja znam, postaje Tijelo Kristovo tek činom posvećenja, a ne činom pečenja… Eh, žalibože tko nam prevozi sakralne artikle! I žalibože što sve uvozimo!

 

– Ipak ste vi komunjara. Samo komunjarama smeta Tijelo Kristovo!

 

– Vi to mene hoćete zavaditi s Kristom, Gospodinom našim? Pa znate li vi da je Isus bio prijatelj carinika, iako su mu to mnogi zamjerali?

 

– Nije ni čudo da su mu zamjerali. On prema vama prijateljski, a vi prema njemu ovako…

 

– Kako?

 

– Boljševički. Smeta vam što ga vozim. Vi biste Hrvatsku bez Tijela Kristova…

 

– Ma ne smeta mi što ga vozite, već mi nije jasno zašto ga uvozimo.

”A vi ste toliki katolik da ne razlikujete hostiju od Tijela Kristova! Hostija, koliko ja znam, postaje Tijelo Kristovo tek činom posvećenja, a ne činom pečenja… Eh, žalibože tko nam prevozi sakralne artikle! I žalibože što sve uvozimo!”

 

– Smeta vama sloboda tržišta! I to zato što ste komunist! Ne možete mene prevariti… A ne možete, sve i da hoćete, ni zaustaviti uvoz Tijela Kristovog! Prošla su vaša vremena kad ste religiju mogli proglašavati opijumom za mase i kad ste prijevoz ovakve robe mogli tretirati kao šverc narkotika!

 

– A došla su, vidim, vaša vremena kad je uvoz hostija postao uhodan posao… Hajde, ovjerite te papire kod kolege i sretan vam put!

 

– Šta je: nećete pregledati kamion? Toliko vam smeta Tijelo Kristovo da ga ne možete ni očima vidjeti? Hoćete jednu vrećicu, da vam se nađe?

 

– Rekao sam: sretan put!

 

Ako vam ovakav dijalog na nekom hrvatskom graničnom prijelazu zvuči nevjerojatnije od nedavno objavljenog podatka da Vjerna Naša godišnje uveze hostija u vrijednosti od 32 tisuće dolara, onda je krajnje vrijeme da pođete po svetu pričest. I da hostiju po propisu držite na jeziku, a jezik po mogućnosti za zubima. I da vas, dok se Tijelo Kristovo polako rastapa pod vašim nepcem, mine želja da župnika zapitate je li hostija naša domaća ili je uvezena iz turbokatoličke Poljske ili iz niti trećinski katoličke Nizozemske.

 

U crkvi ste, zaboga, a ne na tržnici. I hranite se mističnim Tijelom Kristovim, a ne jedva odmrznutim voćkama koje vam je netko uvalio kao domaće, jutros ubrane. Ne bojte se, neće vam se od holandske hostije skiseliti lice kao da ste zagrizli kajsiju kojoj su majstori uzgajivači pogodili i boju i oblik, ali su, za nevolju, promašili okus. Jer hostija se, znate i sami, ne grize.

Računa se da pristojan vjernik neće zabadati nos u crkvene poslove, pa iskapati podatke o malim domaćim proizvođačima čija hostija košta četiri lipe i o velikim trgovcima koji Tijelo Kristovo dilaju na vreće, i to po skoro dvostruko većoj cijeni. I da mu zbog tih nekoliko pišljivih lipa po komadu neće zazvučati licemjerno sva ona popovanja kaptolskih tumača crkvenog socijalnog nauka o bezdušnom krupnom kapitalu koji uništava male proizvođače i sitne trgovce

 

Računa se stoga da će čestit vjernik radije pregristi jezik nego postavljati nepotrebna pitanja o trgovini hostijama za koju je sve do sada nije ni znao da postoji. I da će i nakon objavljivanja podatka u uvozu hostija živjeti u uvjerenju kako ono što prima kao Tijelo Kristovo potječe iz samostanske radinosti časnih sestara, a ne iz neke velepekare Bogu za Karpatima ili negdje ispod razine Sjevernog mora.

 

Računa se da vjernika ne kopka đavlija znatiželja i da neće krenuti u internetsku potragu za trgovcima duhovnom hranom, da neće pretvarati zlote u kune i uspoređivati cijene paketa hostija u poljskim i hrvatskim veletrgovinama koje posluju ”isključivo sa župnim uredima, svetištima i ostalim katoličkim crkvenim ustanovama“, te da nakon nekoliko jednostavnih računskih operacija neće doći do brojke od oko 6 milijuna uvezenih hostija koja odgovara onoj objavljenoj sumi od 32 tisuće dolara.

 

Računa se da pristojan vjernik neće zabadati nos u crkvene poslove, pa iskapati podatke o malim domaćim proizvođačima čija hostija košta četiri lipe i o velikim trgovcima koji Tijelo Kristovo dilaju na vreće, i to po skoro dvostruko većoj cijeni. I da mu zbog tih nekoliko pišljivih lipa po komadu neće zazvučati licemjerno sva ona popovanja kaptolskih tumača crkvenog socijalnog nauka o bezdušnom krupnom kapitalu koji uništava male proizvođače i sitne trgovce.

 

Računa se s tim da istinskoga kršćanina u njegovoj iskrenoj vjeri neće poljuljati nikakvi sumnjivi poslovi, kako oni s hostijama, tako ni oni s oniksom.

 

Jer vjera je ionako u vama, a ne u onome što vam prodaju. Ili podvaljuju.

 

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora:

• Jasenovački notturno i druge pjesme
• Da nestali ne bi ponestali
• Melodije Rijeke i Šušaka
• Uskrs i strah od straha
• Don Ivan, čovjek malog čovjeka
• ”Greatest shits” 2016: KGK puše za vrat Glasnoviću
• Protjerivanje antifašista iz Jasenovca
• Istina o stvarnoj naravi Tuđmanove politike komadanja BiH
• Biskupsko slovo o “jasenovačkim logorima”
• Kako izabrati Vladu Košića

» Svi tekstovi ovog autora