Uz odlazak pisca kojega neizostavno valja čitati: Amos Oz

Amos Oz
Foto: Wikiedija

Tko god je uzeo u ruke ma koji tekst izraelskoga pisca Amosa Oza (1939-2018), kad je 28. prosinca čuo vijest o njegovoj smrti što ju je na društvenim mrežama objavila kćer mu Fania Oz-Salzberger, zacijelo se osjećao kao netko tko je izgubio prijatelja.

Tako su osjećali brojni njegovi čitatelji u više od četrdeset svjetskih jezika na koje su prevedeni njegovi romani, kratke priče i eseji. Društvene mreže preplavljene su njegovim citatima i izrazima tuge.

U hrvatski jezik prevedene su brojne njegove knjige (čak njih 11) zahvaljujući izdavačkim kućama ”Hena.com” i ”Fraktura” iz Zagreba i Zaprešića, odnosno prevoditeljima Zlatku Crnkoviću, Marijani Javornik, te posebice Andrei Weiss Sadeh i Laili Šprajc. Među prevedenim romanima valja istaknuti Moj Michael (2002), Crna kutija (2002), autobiografski roman Priča o ljubavi i tmini (2009), potom Pantera u podrumu (2010), Rimovanje života i smrti (2011) te najnoviji Juda (2017), a među knjigama eseja: Židovi i riječi (2015) te Kako izliječiti fanatika (2016).

Prigodom posjeta Zagrebu 2011. u razgovoru za Hinu istaknuo je: “Književnost je svojevrstan protulijek fanatizmu, a ljubav prema književnost jedina je ljubav koja nas nikada ne iznevjeri”

Dobitnik je niza prestižnih nagrada, ali ne i Nobela. Više puta bio je nominiran za Nobelovu nagradu, ali ga je svaki put zaobišla. Svojom smrću pridružio se drugim velikanima, poput Tolstoja, Prousta i Borgesa, koji ju, premda su živjeli u vrijeme kada se dodjeljivala, nisu dobili.

Pisci koje doživljavamo kao prijatelje, bez obzira iz koje kulture dolazili i na kojem jeziku pisali, pisci su koji pišu vlastitim kostima i krvlju pa njihove riječi prepoznajemo kao svoje, govore nam, artikuliraju naše najdublje misli i osjećaje koji nas čine ljudima.

Amos Oz izvrstan je pisac, njegov stil je precizan, jednostavan, a opet slojevit, uzbudljiv i bogat. Misli koje dijeli s čitateljima su lucidne i mudre. Volimo ga jer nikad nije posustao da svijet kaosa i vrijeme ludila kojima svjedočimo gleda očima punima topline za ljudske sudbine, traženja i gubljenja, te punim precizne oštrine kada je riječi o ljudskoj gluposti. Svjestan ljudskih ponora i izdaja, odbija prestati vjerovati u čovjeka.

To je već dostatan razlog zašto ga valja čitati.

Valja ga čitati i zato što ne samo da je njegova proza svojevrstan svjetionik ljudskosti, nego i zato jer to ni sam nije prestajao biti u svom javnom angažmanu.

Tko god je uzeo u ruke ma koji tekst izraelskoga pisca Amosa Oza (1939-2018), kad je 28. prosinca čuo vijest o njegovoj smrti što ju je na društvenim mrežama objavila kćer mu Fania Oz-Salzberger, zacijelo se osjećao kao netko tko je izgubio prijatelja

Rođen kao sin jedinac u obitelji porijeklom iz Istočne Evrope koja se dolaskom u Palestinu na vrijeme spasila od evropskog nacizma, Amos je ponio na leđima terete prethodnih naraštaja i očekivanja.

Bio je svjedok rađanja izraelske države, muka s engleskim okupatorima i arapskim susjedima, dolaska izbjeglicama iz Europe i iz arapskih zemalja, jordanskim snajperima, ali i odmazdama izraelskih vojnih formacija i nepravdama prema arapskim susjedima. Pisao je o ratu koji je iz obrambenog i gole borbe za život prešao u osvajački, što ga je odmaklo od nacionalizma.

Oz je među prvim Izraelaca koji su zagovarali miroljubivo rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba nakon Šestodnevnog rata te je jedan od utemeljitelja pokreta ”Peace Now”. Zalagao se za stvaranje palestinske države koja bi živjela u miru i suradnji sa izraelskom državom. Volio je Izrael, no ne Izrael po mjeri Benjamina Netanyahua i njegove politike, zbog čega su ga ”pravovjerni” desničari smatrali izdajnikom (temu izdajstva tematizira u svom posljednjem romanu Juda).

U jednom intervjuu (prevedenom i objavljenom na portalu Prometej.ba), rekao je ono što zapadnjaci, i lijevi i desni, ne vole čuti: ”Mislim da mnogi zapadnjaci imaju običaj svaki međunarodni konflikt tretirati kao da je holivudski film s dobrim i lošim momcima. Često imaju potrebu, ne uvijek ali često, potpisivati peticiju u korist dobrih momaka, a onda otići na spavanje s dobrim mišljenjem o sebi. E sad, izraelsko-palestinsko pitanje, kao i čitav Bliski istok, nije holivudski film. Nije to nikakav western; nije crno-bijel. Kao što sam više puta u prošlosti govorio, sukob Izraela i Palestine je sukob između strana koje su obje u pravu. Odnedavno je to sukob između strana koje su obje u krivu, ali on još uvijek nije crno-bijel”.

Volimo ga jer nikad nije posustao da svijet kaosa i vrijeme ludila kojima svjedočimo gleda očima punima topline za ljudske sudbine, traženja i gubljenja, te punim precizne oštrine kada je riječi o ljudskoj gluposti. Svjestan ljudskih ponora i izdaja, odbija prestati vjerovati u čovjeka

Valja ga čitati i zato što ima što reći ljudima u našoj maloj, podijeljenoj Hrvatskoj koja jedva stoji na krhkim nogama slabašne demokracije, i u kojoj se mnogi još fanatično drže svojega fiktivnoga, isključivoga nacionalno-religijskoga identiteta.

U briljantnoj knjižici Kako izliječiti fanatika, strastvenoj polemici protiv svakog dogmatizma i defetizma, Oz kaže: “Bit fanatizma leži u želji da prisilom promijenimo druge ljude. Poznata težnja da poboljšamo svoga susjeda, prepravimo supružnika, ili da programiramo svoje dijete, ili da pokažemo svome bratu pravi put, radije no da ih ostavimo takvima kakvi jesu. (…) Često se fanatik više zanima za tebe no za sebe sama. Želi spasiti tvoju dušu, želi te izbaviti, želi te osloboditi od grijeha, od pogreške, od pušenja, od tvoje vjere ili bezvjerja, želi poboljšati tvoje prehrambene navike, ili te izliječiti od ovisnosti o piću ili glasovanju. Fanatiku je jako stalo do tebe, uvijek ti se vješa oko vrata jer te iskreno ljubi, ili te hvata za grlo u slučaju da se pokažeš kao slučaj koji je neprijemčiv za izbavljenje. I u svakom slučaju, s topografske točke gledišta, vješanje oko vrata i hvatanje za grlo gotovo su ista radnja”.

Prigodom posjeta Zagrebu 2011. u razgovoru za Hinu istaknuo je: “Književnost je svojevrstan protulijek fanatizmu, a ljubav prema književnost jedina je ljubav koja nas nikada ne iznevjeri”.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Jean Vanier, putokaz za naše vrijeme
• Ovi koji napadaju Papu i Isusa bi proglasili heretikom
• Nije života bez smrti
• Eichmann u Zagrebu
• Novo utemeljenje Crkve
• Blizu točke poslije koje više nema povratka
• Što omogućuje fašizam?
• Papa Franjo, čovjek od riječi
• Papa Franjo u Abu Dhabiju čvrsto na stazama Koncila
• Uz 70. obljetnicu Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka

» Svi tekstovi ovog autora