autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Valtere, Valtere, gdje si više, ne treba te samo Sarajevo!

Autor: Ivo Josipović / 18.05.2020. 1 Comment

Ivo Josipović

Ivo Josipović

(Opaska uredništva: Ovaj je tekst nastao temeljem intervjua koji je autor dao Admiru Drinjakoviću za sarajevski portal Faktor).

Priča o komemoriranju žrtava ”Bleiburških žrtava”, kako se zovu stradalnici s kraja rata i početka mira nakon Drugog svjetskog rata, bit će, kada se i ako strasti smire, možda za desetke godina, izvrstan primjer višeslojnosti i složenosti pojedinih društvenih i povijesnih događaja.

Do tada, Drugi svjetski rat, barem na Balkanu, još traje.

Najjednostavnija razina, onu koju organizatori komemoriranja guraju u prvi plan, barem kada se otvaraju polemike, jest pravo i potreba da se pokaže pijetet prema mnogim ljudima koji su u strašnim ratno-poratnim događajima ubijeni, kako se ističe, bez suda i utvrđene krivice.

Kako smo krenuli, naša budućnost mogla bi biti ista kao i jedna od onih nasilnih, krvavih i neljudskih epizoda naše povijesti koje je bolno iskusio naš narod, bogme i drugi narodi koji su kroz povijest živjeli s nama ili uz nas

Neki, namjerno i potpuno pogrešno ističu da su ubijeni jer su bili Hrvati i domoljubi. Istina je drukčija i ona se ne smije prešutjeti.

Mnogo je ljudi ubijeno, posebno iz današnje perspektive, za tolika ubojstva nema opravdanja. Istina, perspektiva onog vremena sigurno je za mnoge bila drukčija, opterećena strašnim zločinima koje su počinili okupatori i njihovi kvislinzi, ustaše, četnici i ostali, opterećena tada drukčije percipiranom ”pravednom” osvetom, međunarodnim okružjem, činjenicom da u tadašnjoj Jugoslaviji rat nije bio dovršen. Ustaše nisu položile oružje kada su to trebale.

Načelno, zaista nema razloga da, prije sviju, obitelji ubijenih, ne pokažu svoju tugu i žal za ubijenim članovima svojih obitelji. Nimalo ne bi trebalo biti sporno ni da vjernici i njihova Crkva mole za njihove duše i sve drugo za što ljudi mole u takvim prilikama.

Da, sve to ne bi bilo ili ne bi smjelo biti sporno da nije konteksta, povijesne istine koja se izvrće, opasnih političkih poruka koje se šalju, skrivenih i opakih političkih ciljeva koji se proturaju korištenjem idealizirane ”hrvatske žrtve”.

Ukratko, komemoracija Bleiburga pod državnim pokroviteljstvom najmanje je komemoracija. Ona je snažna politička poruka u funkciji povijesnog i političkog revizionizma, u funkciji rehabilitacije ustaštva, jačanja nacionalizma i političke desnice.

Zašto je to tako?

Zato jer se politički kontekst, i onaj s kraja Drugog svjetskog rata, i onaj današnjeg trenutka izvrće ili maliciozno prešućuje. Nedostaje istina.

Istina da su ustaše i njihovi sudruzi stradali na kraju rata bili sluge Hitlera i Mussolinija, da su sudjelovali u Holokaustu, da su na najstrašnije načine pobili, ne samo u Jasenovncu, stotine tisuća ljudi, ne samo Židova, Srba i Roma, najvećih stradalničkih skupina, već i ogroman broj Hrvata koji s njima nisu dijelili genocidni politički projekt.

Istina je da su Pavelić i njegove ubojice, neki i sadističke ubojice, pobjegli i ostavili navodno njihov narod, mnoge od njih natjerali i naveli da im budu svojevrsna dimna zavjesa u bijegu od odgovornosti za zločine, da su nastavili rat i nakon kapitulacije svojih mentora i službenog kraja svjetskog rata.

Da, time su, kao i uključivanjem civila u svoju kolonu koja se i dalje borila, prekršili elementarne odredbe međunarodnog ratnog i humanitarnog prava.

Govori se o tzv. hrvatskoj vojsci, eufemizmu za ustaše. To je fasada za veliku laž. Ustaše su bile manjina hrvatskog naroda, puno ga je više bilo u partizanima. Partizani su bili hrvatska vojska, nikako ustaše.

Da, valja istaći da komemoracija ljudi od kojih su mnogi odgovorni za strašne zločine nije iskrena i moguća bez da se sjetimo i njihovih žrtava.

Posebno je zgodno da je Hrvatski sabor pokrovitelj ”komemoracije” kojoj je na čelu Počasni bleiburški vod, a na čelu toga voda je čovjek osuđen u Njemačkoj na doživotni zatvor zbog brutalnog ubojstva.

Načelno, zaista nema razloga da, prije sviju, obitelji ubijenih, ne pokažu svoju tugu i žal za ubijenim članovima svojih obitelji. Nimalo ne bi trebalo biti sporno ni da vjernici i njihova crkva mole za njihove duše i sve drugo za što ljudi mole u takvim prilikama

Kako se našao na slobodi, kako je bio uključen u rad državnih tijela, kakva mu je prošlost, kako je bio optužen za otimanje i zlostavljanje ljudi u Hrvatskoj, i zašto je postupak otišao u zastaru, posebna je tema.

Komemorirati žrtve bleiburških događaja, bez uvažavanja i jasnog ekspliciranja konteksta, kako to čini Plenković i društvo, Katolička crkva i desni politički krugovi, besramna je manipulacija.

Kancelarka Merkel, pa i predsjednik Milanović, stvari su postavili u ispravan kontekst.

Zna se tko je bio tko u ratu, tko borac za slobodu i pravdu, a tko eksponent zločinačke politike i izdajnik.

Zna se tko je bio na strani svjetla, tko na strani mraka. Samo HDZ ne zna. Ni pridružene mu ustašofilne ultradesne stranke. Ni Crkva.

Posebno je opasno kada se to ”ne zna” prakticira u multietničkom Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, koja je opako osjetila posljedice ustaškog režima, državi koja je, na žalost, i danas opterećena etničkim netrpeljivostima i politikama koje su odgovorne za stradanja u Drugom svjetskom ratu, ali i u ratu koji i ova generacija pamti.

Opasno je i neodgovorno. Ili je dio političkog koncepta koji želi destabilizirati BiH.

U svakom slučaju, kad se priča stavi u suvremeni kontekst, ne više samo puzajuću već i otvorenu rehabilitaciju ustaštva (i četništva, što čine u Srbiji), nazivanja ulica i institucija po ustašama, korištenje ustaške i četničke ikonografije, masovnog rušenja antifašističkih spomenika, nipodaštavanja antifašizma, falsificiranja povijesti i stvaranja slike o ustašama kao hrvatskih (i četnika kao srpskih) domoljuba, a partizana kao zločinaca, potpuno je jasno o čemu se radi.

Kako sam kao hrvatski predsjednik rekao još davno u Jeruzalemu, a i puno puta u Hrvatskoj, ustaška je zmija još tu, prijeti, sikće i jača.

Na komemoraciju u Sarajevu nisu reagirali samo navodne domaće komunjare i mrzitelji svega hrvatskog i katoličkog, već i mnoge europske institucije.

Pogledajte gdje su na dan mise bili europski veleposlanici u BiH, na misi ili na odavanju počasti žrtvama ustaša?

Kardinal Puljić je ozbiljno pogriješio držeći misu (i) za ustaše u centru grada i države koji su toliko propatili od njih. I ne treba se skrivati katoličkim pravom, štoviše, potrebom da se moli za duše svih pokojnika.

Da je tako, u sve ove godine svoje službe barem bi se, kao pravi bosansko-hercegovački domoljub i Hrvat sjetio održati misu, recimo, za cvijet hrvatske mladosti, Dalmatince, većinom katolike izginule na Sutjesci.

Govori se o tzv. hrvatskoj vojsci, eufemizmu za ustaše. To je fasada za veliku laž. Ustaše su bile manjina hrvatskog naroda, puno ga je više bilo u partizanima. Partizani su bili hrvatska vojska, nikako ustaše

Eto, ta je bitka, u kojoj su na strani fašista, jer su fašisti i bili, sudjelovale i ustaše, započela baš 15. svibnja 1943.

Ili, kako se to nije sjetio da je i dio logora Jasenovac na kojemu su mnogi nevini pobijeni u njegovoj BiH? Pa što nije otišao i tamo pa molio i za njihove duše?

Često se drže i mise za svećenike koje su pobili partizani. Razumljivo. Ali, uvijek, bez spominjanja da su mnogi od njih, čak i s oružjem u ruci, bili dio ustaštva. Bilo je i časnih svećenika partizana. Za njihove duše, koliko znam, nikada nije bilo mise.

Priča o Drugom svjetskom ratu, zato nije samo priča o povijesti. Puno više, ona je priča o našoj sadašnjosti i budućnosti.

Kako smo krenuli, naša budućnost mogla bi biti ista kao i jedna od onih nasilnih, krvavih i neljudskih epizoda naše povijesti koje je bolno iskusio naš narod, bogme i drugi narodi koji su kroz povijest živjeli s nama ili uz nas.

Tu brigu za budućnost pokazali su i prosvjednici protiv bleiburške mise duhovitim zazivanjem Valtera. Valter brani Sarajevo! Valtere, Valtere, gdje si više, ne treba te samo Sarajevo!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Hrvatska nekorektno prešućuje bugarsko ucjenjivanje Makedonije
  • Kroki jednog skladatelja, dva predsjednika i tri monstruma
  • JOSIP KREGAR (Ogulin, 1953. – Zagreb, 2020.) – Umro je Čovjek
  • Otvorimo širom vrata pomirbi Hrvata i Srba!
  • Politika i moral u Hrvatskoj
  • Bravo, predsjedniče! Nadam se da nije kasno
  • Nisam mason ali ću se borit za njihovu slobodu i ravnopravnost
  • Mediji ipak moraju realnije vrednovati SDP i Bernardića
  • Neka Kolinda GK pozdravi ovako: ”drage ustaše i dragi četnici”
  • Neven Sesardić i Slaven Letica laju na Mjesec

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print
  • Email

Filed Under: ALLEGRO BARBARO Tagged With: Allegro barbaro, Ivo Josipović, Sarajevo

Comments

  1. Ivan Žignić says

    20.05.2020. at 15:40

    Konačno jedan sveukupni podsjetnik na činjenice o temi sve otvorenije fetišizacije “naših” žrtava ( tzv. “mučenika”) i NDH-kamerada (“narodne vojske”) koji su ubijali antifašiste, kao i one koji nisu bili upleteni ni u kakve sukobe (Židove, Rome), a koje su ti “naši” domovinaši likvidirali po službenoj dužnosti NDH (po istim Hiterovim rasističkim zakonima). Ili su ih odvezli vagonima za stoku na prisilni rad u Njemačku, pod bombama, čak i sa povremenim trovanjima pitke vode početkom 1945. g. u logorima (npr. izgladnjivanim i žednim, te jedva punoljetnim Međimurcima koji su pojeli svu travu na duljinu ruke izvan logorskih žica). Iz tih se logora mnogi nisu vratili. Duše tih NDH-ovskih i Hitlerovih žrtava su, po djelima Puljića, manje vrijedne svog spasenja iz pretpostavljenog posmrtnog mukotrpnog čistilišta. Pa za njih ista Crkva ne služi te tobože spasonosne mise. Sramota univerzalnih vrijednosti koje tako bruka brbljarijom da je ona protiv svih totalitarnih režima.

    Log in to Reply

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Popravljamo uspomene

    Popravljamo uspomene

    boris-dezulovic
  2. Glava u toplom

    Glava u toplom

    viktor-ivancic
  3. Nova klasa

    Nova klasa

    marinko-culic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Zagreb i Ljubljana uz braću Ivković

    Zagreb i Ljubljana uz braću Ivković

    anja-kozul
  2. Čudo u Ogulinu

    Čudo u Ogulinu

    paulina-arbutina
  3. Ujedinjena Baranja za Baniju

    Ujedinjena Baranja za Baniju

    nenad-jovanovic

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Otvorena Banijska kuća

    Otvorena Banijska kuća

    28.01.2021.
  2. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  3. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se
loading Cancel
Post was not sent - check your email addresses!
Email check failed, please try again
Sorry, your blog cannot share posts by email.