Veće sume novca deponirajte izvan Hrvatske u banke EU

Više čitatelja je reagiralo na prošlotjedni tekst. Stigla je i urednikova e-mail poruka: ”Ova kolumna je čitana najviše dosad. ‘Ključ’ je u naslovu”.

A naslov je, da podsjetim, glasio: ”Organizirane ovršne bande Ministarstva financija i Fine”.

Mislim da ”ključ” ipak nije isključivo u naslovu.

Na taj tekst (i naslov) reagiraju čitatelji izvrgnuti teroru ”organiziranih ovršnih bandi Ministarstva financija i Fine”. Reagiraju građani kojima krše ljudska prava zbog toga što im se uskraćuje pravo na sudsku zaštitu od bjesomučnih zapljena novca s računa u bankama.

Akcije ”organiziranih ovršnih bandi Ministarstva financija i Fine” ukazuju na činjenicu da u Hrvatskoj (još?) ne postoji financijsko ni bankarsko tržište. Centralizirana državna ustanova (tzv. Fina) i dalje ima monopol na obavljanje poslova platnog prometa u zemlji, a problemi su i u sudstvu koje ”šteka” kada treba presuditi u korist pojedinca protiv puno moćnije ”države” (Ministarstva financija i Fine).

Zbog monopola na obavljanje platnoga prometa Fina nikako ne bi smjela biti istodobno ”provedbeno tijelo” za ovrhe koje se bez sudskog nadzora provode u Hrvatskoj, osobito ne bi smjela biti pod kontrolom Ministarstva financija kao ”tijela izvršne (netržišne) vlasti”

Sve više je građana koji zbog monopola Fine zaprepašteni slušaju nespretna objašnjavanja bankarskih službenika koji građanima savjetuju da u Fini potraže odgovore na pitanja tko i zbog čega je bez znanja klijenta banke ispraznio i blokirao račune u banci.

Paradoksalno je da to govore u bankama koje naplaćuju usluge čuvanja novca i platnog prometa svojim klijentima (podsjećam na u Hrvatskoj već zaboravljenu ”nepovredivost računa u bankama” budući da se spomenute ovrhe provode bez znanja deponenta i bez pravomoćnih sudskih odluka).

Objašnjavaju to svojim klijentima u svim bankama u Hrvatskoj, pa ispada da bi klijentima novac bio sigurniji da ga drže doma na stolu u dnevnom boravku, nego na računima u ZABA-i, PBZ-u, HPB-u, Erste, Raiffeisen, Hypo, OTP-u, Splitskoj, Sber, Kent i svim ostalim bankama i bančicama.

Prave se u bankama nevješti jer su, protivno Ustavu, nametnuti (oktroirani) propisi da se sve isplate/primanja, pa i najmizernije tzv. minimalne plaće, mirovine, invalidnine, stipendije, socijalne pomoći i doplatci za djecu moraju isplaćivati isključivo preko računa u bankama.

A monopol, naravno, ukida tržište, u ovom slučaju hrvatsko bankarsko tržište.

Građani, nezadovoljni time što u banci ne znaju tko im je sa njihovog računa ”dignuo” svu lovu, ne mogu bankama otkazati usluge ”vođenja računa i čuvanja deponiranog novca” ni zahtijevati da im se primanja isplaćuju na ruke, a ne isključivo u bankama.

Pokušala je, primjerice, sutkinja Zorka Čačić Zagrajski, osoba vična pravnim zavrzlamama, da joj plaću isplaćuju na ruke na poslu, a ne u banci. I doživjela već na svojem poslu niz neugodnosti od Mirele Mijoč, (tadašnje) predsjednice Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

Mijoč je smatrala da joj je dužnost zastupati interese banke s kojom je taj u Hrvatskoj najveći sud sklopio aranžman o isplatama plaća i odbijati legitimne zahtjeve kolegice, također sutkinje.

Praksa organiziranih ovršnih bandi iz Ministarstva financija i Fine je da u prvom stupnju tzv. upravnog (poreznog ili carinskog i sl.) postupka najčešće nekompetentni i šlampavi službenik/ca Ministarstva financija utvrdi pravno dvojbeni dug, izda rješenje o ovrsi (čije izvršenje žalba ne odgađa) i uz pomoć Fine (kao ”provedbenog tijela”) bez znanja bespomoćnih vlasnika novca isprazne račune građana u bankama.

Nakon što iznenađeni vlasnik novca napokon dozna tko i zbog čega mu je ”maznuo” lovu s računa u banci (!?) zakonski se mora žaliti Samostalnoj službi za drugostupanjski upravni postupak u istom Ministarstvu financija.

Građani, nezadovoljni time što u banci ne znaju tko im je s njihovog računa ”dignuo” svu lovu, ne mogu bankama otkazati usluge ”vođenja računa i čuvanja deponiranog novca” niti zahtijevati da im se primanja isplaćuju na ruke, a ne isključivo u bankama

Reagirajući na prošlotjednu kolumnu, čitatelj mi je dostavio dokumentirani podatak da više od 17 tisuća žalbi tako ovršenih građana čeka u Službi za žalbe u Ministarstvu financija na rješavanje svojih žalbi (naglašavam, podnošenje žalbe nije odgodilo ovrhu Ministarstva financija koju kao ”provedbeno tijelo” provodi Fina).

Čak je uveden i nekakav ”redoslijed rješavanja” žalbi, pa ogorčenim vlasnicima novca koji su im organizirane ovršne bande Ministarstva financija i Fine maznule s računa u bankama dodjeljuju nekakve brojeve da znaju kada će doći na red rješavanje njihovih više od 17 tisuća žalbi.

Čitatelj kaže da misli da je čekanje najduže (dvije i više godina) za one žalbe nakon čijeg bi rješavanja formalno zakonski trebalo ishitrenu ovrhu poništiti i vratiti novac maznut s računa u banci.

Nije strano gangsterima iz tzv. Samostalne službe za žalbe Ministarstva financija napisati ni lažno rješenje kojim se žalba odbija uz obrazloženje copy paste nekog drugog rješenja koje se uopće ne odnosi na sadržaj predmetne žalbe (primjerice, lažno rješenje: KLASA: UP/II-415-02/10-01/1069 URBROJ: 513-04/11-2).

Ne daju organizirane ovršne bande iz Ministarstva financija i Fine novac koji bez pravne osnove drže na (lopovskom) računu države.

Protiv pripadnika bande iz Ministarstva financija koje su sudjelovale u ispostavljanju lažnog rješenja podnesena je kaznena prijava DORH-u i USKOK-u (broj: KR-US-180/15 i jedino što se može doznati iz USKOK-a je da je ”u tijeku provjera navoda iz prijave”.

Ti USKOK-ovci su isto zajebanti, jer je rečenoj prijavi priložena pravomoćna odluka Upravne inspekcije (KLASA: 050-0111-01/289 URBROJ: 513-07-01/3-14-26).

Bilo bi zanimljivo da iz USKOK-a netko odgovori zašto tako dugo traje ”provjera navoda” pravomoćne odluke zakonski nadležne inspekcije za nadzor rada korumpiranih službenika Ministarstva financija.

Smije li uopće USKOK poduzimati propisane radnje protiv nedodirljivih korumpiranih službenika Ministarstva financija?

Fina je inače posebna ustanova za obavljanje centraliziranog platnog prometa u zemlji. Kao posebna služba je osnovana 60-ih godina prošlog stoljeća izdvajanjem iz tadašnje Narodne banke Hrvatske.

S obzirom na to da je platni promet idealan za apsolutnu kontrolu tijeka novca u zemlji, u okviru tadašnje službe platnog prometa je odmah ustanovljena i posebna inspekcijska služba, pa je novoformirana ustanova nazvana Službom državnog knjigovodstva (poznatija po skraćenici SDK).

S obzirom na to da je Hrvatska članica EU preporučam svima koji imaju značajnije novce deponirane u bankama u Hrvatskoj da taj novac zbog smanjivanja rizika što prije prebace u neku banku u EU izvan Hrvatske (što su mudriji, kao primjerice Todorić, blagovremeno učinili)

Zatim je za vrijeme prve hrvatske Vlade premijera Stjepana Mesića za predsjednika Savjeta SDK 1990. godine imenovan dr. Hrvoje Šošić, koji je odmah kao prvu odluku Savjeta SDK pod svojim predsjedanjem objavio ukidanje Inspekcije SDK, a kao krajnji cilj djelovanja i ukidanje SDK u cjelini.

Inspekcija SDK je hitno ukinuta da bi mogla nesmetano započeti tzv. pretvorba (osobito društvenih poduzeća) kao i sve ostale malverzacije javne imovine.

Ukidanje SDK u cjelini se, međutim, pokazalo suviše rizično, jer bi to značilo kolaps platnog prometa u zemlji.

Zbog toga su Šošića uklonili iz SDK i započelo se s kontroliranom postupnom razgradnjom SDK, davanjem ustupaka bankarima i još čvršćom državno kontroliranom centralizacijom platnog prometa u zemlji.

Zatim je najprije ”kozmetičkim” reorganizacijama SDK preimenovan u ZAP (Zavod za platni promet).

Bankari su, međutim, i dalje pritiskali vlade i ostale hrvatske vlasti da platni pomet od ZAP-a formalno (ne i stvarno) dobiju bankari (svaki dan do zatvaranja u 16 sati dnevnog platnog prometa banke nisu mogle kontrolirati međubankarska plaćanja i stanja na svojim računima u središnjoj banci, te su nerijetko zbog nenajavljenih velikih plaćanja noću bile u minusu).

Kada je bankarima konačno udovoljeno i usvojen zakon prema kojem su banke svaka za sebe trebale obavljati unutarbankarski platni promet, a međubankarska velika plaćanja u ”klirinškom centru” u središnjoj banci (Hrvatskoj narodnoj banci), pokazalo se (nakon nekoliko odgoda primjene zakona) da ni jedna banka u zemlji, uključivo i Hrvatsku narodnu banku, nije osposobljena za obavljanje platnog prometa.

I napokon je postignut kompromisni dogovor – najbolji kadrovi ZAP-a (odnosno bivšeg SDK) su prebačeni u Hrvatsku narodnu banku i tako je osnovan klirinški centar za velika plaćanja, a ostali službenici su ostali u ZAP-u s kojim su sve banke u Hrvatskoj morale zaključiti ugovore prema kojima će ZAP obavljati formalno u ime banaka i za njihov račun i dalje (i unutrarbankarski platni promet) sve poslove bankarskog platnog prometa (imati monopol i da od proklamiranog tržišta opet nema ništa).

Vremenom je ZAP preimenovan u Finu.

Zbog etatiziranog monopola na obavljanje platnoga prometa Fina nikako ne bi smjela biti istodobno ”provedbeno tijelo” za ovrhe koje izvršne vlasti bez sudskog nadzora provode u Hrvatskoj, osobito ne bi smjela biti pod kontrolom Ministarstva financija kao ”tijela izvršne (netržišne) vlasti”.

U bankama u Hrvatskoj treba držati otvorene račune samo zbog isplata koje se zbog monopolističkog položaja bankara u Hrvatskoj ne mogu primati drugačije, s tim da se na tim računima nikako ne drže duže vrijeme veći iznosi

Uostalom, već postoji i presuda Suda EU u Luxembourgu da se zapljene novca s računa u bankama bez pravomoćnih sudskih odluka ne mogu provoditi izvan Hrvatske u ostalim zemljama članicama EU.

Svemu treba dodati i činjenicu da se građanima Hrvatske uskraćuju prava na nepristranu sudsku zaštitu, zbog čega je Hrvatska među prvima po broju kršenja osnovnih ljudskih prava svojih građana.

S obzirom na to da je Hrvatska formalno članica EU, preporučam svima koji imaju značajnije novce deponirane u bankama u Hrvatskoj da taj novac zbog smanjivanja rizika što prije prebace u neku banku u EU izvan Hrvatske (što su mudriji, kao primjerice Ivica Todorić, blagovremeno učinili).

U bankama u Hrvatskoj treba držati otvorene račune samo zbog isplata koje se zbog monopolističkog položaja bankara u Hrvatskoj ne mogu primati drugačije, s tim da se na tim računima nikako ne drže predugo veći iznosi.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja”, kada nastupa kao takav, odgovara autor.

Još tekstova ovog autora:

• Hrvatsko sudstvo kompromitirano i na filmu
• Država protiv ”atipičnog rada” dostavljača Wolta
• Vrhovni sud namjerno odaslao lažnu obavijest
• Dužnosnička piraterija u znanosti
• Pravosudna lakrdija
• Korporacijska nečovječnost prema platežno odgovornoj osobi
• Posljednji je čas da se zaustavi insolvencijsko uhljebništvo
• Mućke oko izbora sudaca nižih sudova prije lokalnih izbora
• Plenković i Obuljen Koržinek kao ”vlasnici informacija”
• Psihotortura za disidente iz javne uprave i pravosuđa

» Svi tekstovi ovog autora