Drago Pilsel
Tko o čemu, novinar i kolumnist Večernjeg lista Darko Pavičić o ženama. O golim koljenima jedne dame. Lik koji je sposoban 100 minuta kao navijen govoriti o međugorskim ”ukazanjima”, sve nam kao Gospin PR-ovac pokušava objasniti o ”porukama s neba”, poučavati narod o tomu što je ispravna duhovnosti ili kako se i zašto u 15 sati moli ”najpopularnija” krunica milosrđa sor Faustine, ali nema problema s time da je mlatio vlastitu suprugu (to nije problem ni Pavičićevim poslodavcima iz ”katoličke Styrije” i njihovim urednicima pa se regularno ovaj obiteljski nasilnik promovira u etabliranog religijskog komentatora), sada je nasrnuo na riječkog nadbiskupa zbog suknje luteranske riječke službenice.
Citiram: ”Prvi mediteranski teološki susreti, koje je u Lovranu organizirao riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić, izazvali su, baš kao svojedobno i njegova Ljetna škola teologije u Dubrovniku (istaknuo D. P.), buru reakcija već na samome početku. Društvene mreže planule su od reakcija nekih svećenika i katoličkih vjernika nakon što je na stranicama Riječke nadbiskupije i ostalih katoličkih medija osvanula fotografija ‘svećenice’, koja je sjedila u prvome redu s kolarom oko vrata, noge prebačene jedne preko druge u haljini iznad koljena” (portal Večernjeg lista, 13. srpnja 2022. u 06:49).
Već su na Autografu teolozi Ana i Otto Raffai reagirali zbog neprimjerena napada na kolegicu luteranku (”Ne gledaj mi noge – pogledaj me u oči”).
Želim danas prokazati namjeru Darka Pavičića koji je, ujedno, glasnogovornik nazadnih katoličkih struktura. Njegova je intencija, golim okom vidljiva već u prvi riječima citiranog mu članka – kompromitirati i diskvalificirati nadbiskupa Uzinića.
Nadbiskup Uzinić je kod tog otvaranja govorio o važnosti slobode i odgovornosti za izgovorenu riječ, što je bila glavna tema ovih teoloških dana u Lovranu, ali to Pavičića ne zanima. Kao ni teologija, o kojoj je, kao neobrazovana osoba, nesposoban misliti. Ali, prije toga, malo o ”stručnosti” i ”etičnosti” novinara Pavičića.
U tekstovima će gospođa koja je u pitanju malo biti nazivana svećenicom, malo đakonicom. Pavičić nije baš siguran ni kako se gospođa zove: malo ju preziva Ivančević, a puno Ivanišević.
Pojasnimo da je riječ o đakonici Evangeličke (luteranske) Crkve u RH Melanie Ivančević. Nekada je ta Crkva imala crkvenu općinu u Rijeci, ali se zajednica ugasila (ljudi su pomrli, nije bilo podmlatka itd.). Bogoslužje je održavano u neprikladnim prostorima bivše masonske lože. Gospođa Ivančević, postavljena kao đakonica od Sinode navedene Crkve, nije na platnom listu Crkve. Đakonica Melanie ima blagoslov Crkve da u njeno ime djeluje i da pokuša okupiti zajednicu, tako mi je rekao luteranski biskup Branko Berić. Dogovor je da će Crkva ponovno registrirati crkvenu općinu u Rijeci ako i kada đakonica Melanie, koja je teologiju studirala u Osijeku (ETF, gdje sam i ja stekao diplome), okupi najmanje deset obitelji.
Ostali crkveni predstavnici, počevši od nadbiskupa Uzinića, je uvažavaju i Rijeka inače ima (ili pamti) korektne čak i plodne ekumenske odnose.
Kada je riječ o ”etičnosti” u radu ”bezgrešnjakova” novinara, on će u novom tekstu, premda je sam inicirao hajku (HINA, Novi list i drugi mediji se pozivaju baš na taj prvi Pavičićev tekst) optužiti druge medije, fotografe, ali poentira stvar (opetovano krivo navodeći prezime đakonice), ovako: ”Možda je đakonici Ivanišević neki ‘klerofashion guru’ mogao prišapnuti da odjene malo dužu suknju te da ne prebacuje nogu preko noge na teološkom skupu, pogotovo ako k tome sjedi u prvome redu”.
Problem, dakako nije Pavičićeva mizoginija i njegov lažni moral (OK je mlatiti žene, ali nije OK ako se ženi vidi golo koljeno!), problem je u prvom redu uredništva Večernjeg lista koje otvara prostor za ovakvo ponovljeno ružno prozivanje žena. A što reći o izdavaču Večernjaka koji u svojim izdanjima sustavno degradira žene nudeći u listovima žensku golotinju koja ima za cilj ”rajcati” publiku?
Je li to OK, recimo, svećeniku Ivanu Tolju, sivoj eminenciji Styrije u RH ili uredniku Večernjaka Draženu Klariću koji se fura na modernog čovjeka?
Mizoginija se manifestira na mnogo različitih načina, uključujući i spolnu diskriminaciju, ponižavanje žena, nasilje prema ženama i seksualnu objektivizaciju.
Ovo medijsko nasilje nad ženom pastoricom/đakonicom nema ama baš nikakvo opravdanje. Ne postoji medijski interes da se ženu napadne zbog odijevanja. To je sramota Večernjeg lista.
Ali, rekoh, cilj mi je prokazati namjeru da se diskvalificira jedan čestit i teološki obavješten i znatiželjni hrvatski (nad)biskup. Namjeru novinara potpisuje i uredništvo!
Pavičić inzistira na pojmu ”provokacija” i tereti nadbiskupa Uzinića da je i u Dubrovniku (gdje je održao dvije ljetne teološke susrete pod drugim imenom) isto ”provocirao” dobre katolike pozivajući jednu ”osporavanu” feminističku teologinju. Pavičić hvali i biskupa (umirovljenog biskupa Mostara Ratka Perića, op. D. P.), koji je zbog pozvanih teologa i teologinja javno bacio anatemu na Uzinića o čemu sam u ovoj kolumni svojedobno pisao.
Nažalost, na prvim Mediteranskim teološkim susretima (u Lovranu) nisam mogao sudjelovati jer su namijenjeni mladim teolozima, ali sam imao sreću što sam mogao otići u Rijeku na javnu tribinu u sjedištu nadbiskupije, održanu o okviru te ljetne teološke škole (izvještaj možete pročitati u našoj rubrici Odjeci). Tamo su citirane neke riječi iz vrlo dobrog uvodnog izlaganja Uzinića u Lovranu (kojeg u cijelosti donosimo u rubrici Abrahamova djeca).
Navest ću nešto iz Uzinićeva govora što se jako tiče ovog skandala u režiji Darka Pavičića i Večernjeg lista: ”Sloboda je i unutarnje stanje, nešto poput savjesti, unutarnjeg suda u kojem s nama raspravljaju naši vlastiti i tuđi glasovi, dvojbe, sumnje, pitanja i odluke. Netko se u pojedinom slučaju može odlučiti zadivljujuće slobodno, a da to i ne bude čin unutarnje slobode nego tek odraz trenutka, instinkta (…) Upravo zato što je netko na većem položaju, ili bolje što ima odgovorniju službu, to više treba biti osjetljiv za slobodu drugih, pogotovo slobodu mišljenja i riječi onih kojima je poslan i postavljen služiti u ljubavi…”.
Novinari i urednici imaju obavezu poštivati slobodu i imaju ogromnu odgovornost. Uza sva druga oslobođenja koja nam Krist daje (pojašnjava msgr. Uzinić), kao što je oslobođenje od imati da bismo mogli biti ili oslobođenje od želje za vlašću nad drugima da bismo im mogli služiti, on nas također oslobađa i za veličanstvenu slobodu mišljenja i govora, a baš to dvoje su karakteristični znak istinske slobode…
Ja tvrdim da u pisanju Darka Pavičića i u ovakvom uređivanju Večernjeg lista nema istinske slobode. Tko ne poštuje drugoga, taj ne zna za slobodu.
Može ne znam koliko milijuna zgrnuti Pavičić svojim međugorskim PR-om i knjigama, može ne znam koliko godina visjeti na katoličkim forumima, blogovima, televizijama…, ono što on radi jest štetno, nemoralno, neprofesionalno.
Mate Uzinić je mogućoj aferi i hajkašima (poučen iskustvom iz Dubrovnika) odgovorio prije nego što se ona dogodila i prije nego što su se oni oglasili: ”Iskustvo nam potvrđuje da ima puno ljudi koji su izvanjski slobodni, materijalno osigurani, onih koji su na visokim crkvenim ili društvenim položajima, ali koji su stvarno u svojoj nutrini neslobodni, zasužnjeni nekim svojim ezavovskim tanjurom leće ili punim egipatskim loncima jer su se stavili u ropstvo interesa, položaja, nekih lažnih obzira”.
U narednim tekstovima ću se vratiti ključnim porukama prvih Mediteranskih teoloških susreta. Važno je jer ne postoji ništa suvislije, a teološki artikulirano, na našim prostorima.
Osim toga, suvremeni čovjek i društvo, samosvjesni i emancipirani, uvijek traže nove i svježe odgovore od svih društvenih čimbenika, pa tako i od Crkve. ”Teologija uvijek mora biti spemna ponuditi takve odgovore, i to riječnikom primjerenim ovom trenutku i prostoru” (don Ante Žderić u osvrtu na drugom našem portalu Ekumena.org).
Ovu kolumnu želim završiti riječima ohrabrenja gospođi đakonici Melanie Ivančević. Kao što je rekla katalonska teologinja i benediktinska redovnica Teresa Forcades, Crkvu čine mahom žene, većina su žene. Stoga živimo u stvarno neobičnoj situaciji. To je institucija velikim dijelom sačinjena od žena, sedamdeset, osamdeset posto, u kojoj se žene vrednuje malo ili nikako. Ne iznenađuje nas da jedna tako neobična, tako jedinstvena situacija izaziva tjeskobu, nemir, neizvjesnost, strah (kod muškaraca).
”Žene ne samo što su bile prisutne i djelatne tijekom cijelog vremena nego su stvorile zajednice koje su i danas žive. Ukratko, izgradile su unutar Crkve vlastitu povijest, žensku povijest. A to nije lako” (portal Polis.ba, 24. travnja 2022.).
Draga gospođo Melanie, želim Vam da okupite zajednicu. Želim Vam da ponovno imate crkvenu općinu u Rijeci. Želim Vam da djelujete na dobro ljudi, na dobro grada i regije kojoj ste se stavili na raspolaganje, na dobro jedine, Kristove Crkve.
Želim Vas i ostale žene ohrabriti. Zato sam želio identificirati diskriminaciju i Vaše omalovažavanje. Zato smatram potrebnim da pozovem kolegice i kolege da osvijestimo nepravednost ove diskriminacije. Ukratko, moramo jasno zauzeti suprotan stav. Protiv diskriminacije i omalovažavanja moramo djelovati, boriti se da je uklonimo. I mora nam biti jasno, kako podsjeća sestra Teresa Forcades, da diskriminacija ne dolazi iz prirode, ne dolazi od Boga, ne dolazi iz svetih tekstova.
Stoga je potrebno kritizirati i odbaciti teologiju koja teoretizira diskriminaciju zato što ju smatra voljom Božjom. I one koji promoviraju bilo koju vrstu mizoginije.
Toga ne smije biti u našim medijima. To je ogavno, jadno. Vidjeli smo dosta napada na žene u medijima: ružno, može biti i uznemirujuće… Kao što je vitlati stolicom na glavu osobe s kojom živiš.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- U što da se ufamo, mi prevareni i opljačkani?
- Hrvatska je u neredu, mora se sabrati, preispitati!
- Patagonija me omamila, teška srca se vraćam u Hrvatsku
- Misli o mom bratu Porfiriju iz Patagonije, mjesto spokojstva
- Pismo teologu, prof. Hafizoviću: jao, Mani, mani se Biblije
- U čemu griješe Zoran Pusić i Antifašistička Liga RH
- Razmišljanje o nestalom bratu: Kako se to voli domovina?
- Deset godina borbe protiv mediokretenizma
- Kako govoriti o Izraelu i Palestini? Svakako ne navijački!
- Deset godina Autografa: Mi smo služitelji bolje budućnosti