Velikan bolje Hrvatske

Jednu od svojih intelektualnih gromada, velikog čovjeka Slavka Goldsteina, Hrvatska ispraća na posljednje putovanje velikim poštovanjem što ga na društvenim mrežama i medijskim adresama iskazuju ljudi svjesni Goldsteinove veličine, primitivnim likovanjem zapjenjenih nacionalističkih hordi, čija pljuvačka pršti iz kanalizacijskih cijevi Facebooka, te jednom kurtoaznom rečenicom službene Republike Hrvatske, u čijem potpisu stoji aktualni premijer Andrej Plenković.

”Poštovana obitelji, u povodu smrti gospodina Slavka Goldsteina u ime Vlade Republike Hrvatske i moje osobno primite izraze sućuti, piše u poruci upućenoj iz Vlade.”

Osim što prokazuje nedovoljnu razinu pismenosti sastavljača, poruka sućuti koju službena Hrvatska šalje obitelji Goldstein odaje hladnoću i stanovitu distanciranost pošiljatelja. Da takve, jednorečenične sućuti nisu redovita praksa govori nam letimičan pregled ranijih, znatno opširnijih ”sućutstava” Vlade i državnog premijera.

Slavko Goldstein je bio sve što ne mogu podnijeti: Židov, antifašist, intelektualac, nepokolebljivi, strpljivi i mudri starac, spreman da u svakom trenutku iziđe na megdan bilo kome od novopečenih povjesničarskih i inih zvijezda hrvatske desnice, angažiranih na zadatku ispisivanja novije i ustaškije hrvatske povijesti

Objavljujući vijest o Goldsteinovoj smrti, nekolicina medija zaključala je komentare na svojim stranicama. Među njima su se našla i dva portala koja već godinama žive od raspaljivanja niskih strasti. A šteta je, nisu trebali, bila je to idealna prilika da se suoče s rezultatom svoga rada.

Psovke i kletve upućene Goldsteinu na smrtni dan njihov su proizvod i njihovo ogledalo.

Iako su zaključali komentare, ipak su se mogli uvjeriti da su zapravo kanalizacijski, a ne komunikacijski kanali. Pokazala im je to najpopularnija društvena mreža.

Na facebook profilima (ne)spomenutih portala, koji predstavljaju produžetak te medijske kloake, ”pravi” i ”veliki” Hrvati likovali su cijelog dana nad smrću velikog židovskog i hrvatskog intelektualca.

Po čemu je to velik Slavko Goldstein, pitali su se ”pravi” i ”veliki” Hrvati, ispaljujući pritom rafale različitih uvreda.

Kad je stari Goldstein u pitanju, nikada nisu štedjeli municiju. Nikada pa evo ni sada kad tog marljivog i mudrog čovjeka valja posljednji put ispratiti.

Nisu ga mogli smisliti, jer Goldstein je bio intelektualna i ljudska stijena na koju su se redovito nasukavale laži ”velikih” i ”pravih” Hrvata, sklonih izmišljanju povijesti i rehabilitaciji mračnjaka iz hrvatske povijesti koji su ubili Goldsteinovog oca.

Osim što prokazuje nedovoljnu razinu pismenosti sastavljača, poruka sućuti koju službena Hrvatska šalje obitelji Goldstein odaje hladnoću i stanovitu distanciranost pošiljatelja. Da takve, jednorečenične sućuti nisu redovita praksa govori nam letimičan pregled ranijih, znatno opširnijih ”sućutstava” Vlade i državnog premijera

Slavko Goldstein je bio sve što ne mogu podnijeti: Židov, antifašist, intelektualac, nepokolebljivi, strpljivi i mudri starac, spreman da u svakom trenutku iziđe na megdan bilo kome od novopečenih povjesničarskih i inih zvijezda hrvatske desnice, angažiranih na zadatku ispisivanja novije i ustaškije hrvatske povijesti.

Pljuvali su i psovali, pisali i govorili, ali starom Goldsteinu nisu mogli odbiti pero. Tek najinteligentniji među njima znali su i respektirali Goldsteinovu veličinu.

A onaj dječak iz Karlovca, kojem je otac iz ustaškog zatvora pisao da je bolje zlo podnositi, nego ga činiti, izrastao je zaista u intelektualnu gromadu svog vremena.

Njegov izdavački opus naprosto je fascinantan, a iz njega u ovom slovu svakako valja izdvojiti memoare Veljka Mićunovića, velikog jugoslavenskog diplomata u Moskvi; knjigu zbog koje se Sovjetski savez tresao od bijesa. Zatim autorski opis, s ”Godinom koja se vraća” kao jednim od vrhunaca hrvatske publicistike. Zatim u hrvatskim razmjerima neusporediv urednički opus. Zatim scenaristička djela pa njegov doprinos židovskoj zajednici i društvenoj borbi za Hrvatsku pristojniju i bolju od one što do podneva mrzi Srbe, a od podneva sve ostale.

Slavko Goldstein je bio sve što ne mogu podnijeti: Židov, antifašist, intelektualac, nepokolebljivi, strpljivi i mudri starac, spreman da u svakom trenutku iziđe na megdan bilo kome od novopečenih povjesničarskih i inih zvijezda hrvatske desnice, angažiranih na zadatku ispisivanja novije i ustaškije hrvatske povijesti

Slavko Goldstein bio je i osnivač prve političke stranke u socijalističkoj Hrvatskoj, ali i dovoljno mudar čovjek da politiku ne izabere za životni poziv.

Slavko Goldstein je bio najpouzdaniji živi svjedok političkih i svjetonazorskih mijena kroz koje je prolazila i još uvijek prolazi ova zemlja.

Slavko Goldstein bio je čovjek koji je sigurno, bez ikakve sumnje, zaslužio više od jedne rečenice ispisane u ime Vlade Republike Hrvatske. Nevažna je ta rečenica, kao i čovjek u čije ”osobno ime” je usput poslana.

Svoje mjesto u panteonu hrvatske pameti on je odavno zaslužio i nisu potrebni izljevi žalosti s Markovog trga da bi to dokazali. Ta jedna Plenkovićeva rečenica i rulja koja želi pljunuti mrtvog čovjeka samo govore kakva Hrvatska u ovom trenutku jeste, ali to ne znači da će ona i sutra biti takva.

Ako smo starom Goldsteinu ostalo išta dužni, ostali smo dužno boriti se za pristojnije, pametnije i bolje društvo. Boriti se smireno, strpljivo, mudro, uporno, baš kako je to činio preminuli velikan.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora:

• Hajde da mrzimo Hrvatsku zajedno
• Leglo dvoličnosti na Prisavlju
• Ako ne može drugačije, poravnajte HRT bagerom
• Oči u oči s banalnim zlom
• Ostala je samo fukara i raja
• Govor mržnje teško ćemo pobijediti
• Treba raširiti krila pa šta bude
• Praljak – Tuđmanova žrtva i osuđeni ratni zločinac, a ne heroj
• Kako smo ubili malu Afganistanku
• Hrvatska, puzajuća država

» Svi tekstovi ovog autora