Veliko iščekivanje svršetka svijeta

Prije godinu dana pisao sam ovdje o apokaliptičkim nevoljama koje će prethoditi svršetku svijeta. Doskora mi se javio prijatelj, kaže da sam dobro urekao Zagreb koji je nakon toga bio pogođen potresom, pored koronavirusa.

Povijest proricanja propasti stara je koliko i kršćanstvo. Najavama sigurnog svršetka broja se ne zna. Evo nekoliko novijih.

Amerikanka Lori Adele Toye imala je u snu opetovane vizije potopa velikih dijelova svijeta. Raspačala je velike količine točno nacrtanog zemljovida potopljenih dijelova Amerike, gdje će godinu 2009. preživjeti svega trećina žitelja.

Godina pak 2010. bila je posljednja po minucioznoj računici ”Hermetičkog reda Zlatne zore”.

Slijedile su je dvije za 2011. Prva za svibanj, kad će Zemlja ući u svemirski ”fotonski pojas” i sva se rasuti. Druga je bila za 31. prosinca: pokret ”Vrata 11:11” je to argumentirao ”harmoničnom konvergencijom”; jedva je tko bio kadar to shvatiti, pa je široka panika izostala.

Jednu novu biblijsku najavu svršetka svijeta lansirao je prije dvadesetak godina Izraelac Michael Drosnin. Majstor informatike, kompjutorskim je dešifriranjem u hebrejskom tekstu Pentateuha (prvih pet knjiga Biblije) pročitao desetke ondje prorečenih zala što su se u ovo naše vrijeme već dogodila. Po tom ”biblijskom kodu” prije koje tri tisuće godina zapisano je da će godine 2012. u Zemlju udariti komet i uništiti sve živo.

Uz to navodno biblijsko proročanstvo za istu je godinu neusporedivo masovnije bilo vjerovanje u kraj ljudske povijest prema kalendaru iščezle civilizacije Maja. I u našoj je sredini, i među visokoobrazovanima, drevni kalendar pobudio sasvim ozbiljno očekivanje. I sâm sam u susretu s jednim sveučilišnim profesorom, kojemu su ti dokazi bili nepobitni, očitovao svoje nevjerovanje u tu opskurnu računicu.

Očekivanja konačne kataklizme u kršćanskom svijetu počinju s najčudnovatijim tekstom, posljednjom knjigom Novoga zavjeta. Po grčkom zvana Apokalipsa (hrv. Otkrivenje) sadrži detaljno oslikan opis strahota pred okončanje svijeta i drugi dolazak Krista

Po tom kalendaru mjeseci imaju po 20 dana, godina 360 dana, a njihovo brojenje vremena počinje od kolovoza 3114. godine prije kršćanske ere. Znalci su u čudnovatim hijeroglifima nekako pročitali da će ova naša zemlja doći svome kraju na dan zimskog suncostaja godine 2012. Pa, kao što sada znamo, nije.

Očekivanja konačne kataklizme u kršćanskom svijetu počinju s najčudnovatijim tekstom, posljednjom knjigom Novoga zavjeta. Po grčkom zvana Apokalipsa (hrv. Otkrivenje) sadrži detaljno oslikan opis strahota pred okončanje svijeta i drugi dolazak Krista.

Ta mala knjiga uvelike je utjecala na razvitak zapadne civilizacije. Zaboravilo se pravo značenje riječi apocalypsis, ona je postala, i u nereligijskom govoru, istoznačnica za katastrofična događanja. Tako je i zemljopisno ime, samo jednom u knjizi spomenuto, Armagedon (Har-Magedon = gora Megido, nedaleko od Jeruzalema), postalo pojmom globalne katastrofe u čovjekovoj izvedbi.

Apokalipsa se sasvim razlikuje od ostalih novozavjetnih knjiga. U stoljeću prije Krista pa do kraja 1. stoljeća apokalipse su bile nešto poput onoga što danas zovemo SF-bestselerima, znanstvenom fantastikom. Proročanska otkrivenja brojila su na stotine.

Budući da se ova naša Apokalipsa pogrešno pripisivala Ivanu Apostolu, to joj je otvorilo vrata u kanonski posvećen okvir novozavjetnih knjiga, kao jedinoj između brojnih sličnih kršćanskih objava. Među ranim crkvenim ocima/naučiteljima bilo ih je koji su se tom uvrštenju protivili.

Vrijeme u kojem je nastalo Ivanovo Otkrivenje, 95. ili 96. godine, kršćani su doživljavali kao posljednje. Rimljani su pod carem Titom poharali Jeruzalem, sveti hram sravnili sa zemljom, pobili gomile ljudi, zaveli nepodnošljivu strahovladu, zatim se razmahalo okrutno progonstvo pod carem Domicijanom.

Ljudima je trebala nada da će nevoljama doskora biti kraj i obećanje da će nadolazeće Božje kraljevstvo nadvladati sile zla. Za njih je Antikrist već bio tu, živ i u punoj snazi u Rimu. Nakon prvih ‚”identificiranih” Antikrista svako malo bio bi identificiran neki novi. I u imenu bi mu iščitali apokaliptički identifikacijski broj 666.

Nadahnuti vizijama Apokalipse, u Europi su se od 11. do 16. stoljeća javljali vjerski pokreti koji su stavljali sebi u zadaću ubijati i razarati. Uvijek bi se našao neki karizmatski vođa koji bi pokrenuo izgladnjelu sirotinju na ubijanje i palež. U očekivanju Sudnjega dana horde su harale zemljom. Prvi su na udaru bili Židovi, zatim bogato svećenstvo i zemljoposjednici.

Mnogo kasnije, protestantski su propagandisti u 16. stoljeću prepoznali Antikrista u papi, a u rimskoj Crkvi vidjeli su oživotvorenje apokaliptičke babilonske bludnice.

U naše doba različiti su subjekti dobivali pečat Antikrista. Na primjer, Sovjetski Savez, što je poslije preadresirano na Europsku uniju – zbog sekularnosti i ateizma. Kao sotonska sila označavane su i Ujedinjene nacije.

Apokaliptičke ideje najdublji su pečat ostavile u Americi. Kad je Kristofor Kolumbo stigao na Bahame povjerovao je da se našao u zemaljskom raju. Zapisao je: ”Bog me je učinio glasnikom novoga neba i nove zemlje o čemu u Otkrivenju govori sveti Ivan… On mi je pokazao mjesto gdje ću ga naći.”

Pet stotina godina kasnije, po rezultatima jedne ankete, 44 posto žitelja najrazvijenije zemlje svijeta vjeruje da će Isus doći suditi živima i mrtvima najkasnije u roku od 50 godina. Godine 1980. predsjednik Ronald Reagan izjavio je: ”Čini se da smo mi generacija koja će vidjeti Armagedon.” Ozbiljno je bio zaokupljen idejom skoroga svršetka svijeta.

Nadahnuti vizijama Apokalipse, u Europi su se od 11. do 16. stoljeća javljali vjerski pokreti koji su stavljali sebi u zadaću ubijati i razarati. Uvijek bi se našao neki karizmatski vođa koji bi pokrenuo izgladnjelu sirotinju na ubijanje i palež. U očekivanju Sudnjega dana horde su harale zemljom. Prvi su na udaru bili Židovi, zatim bogato svećenstvo i zemljoposjednici

 Apokalipsa vrvi tajanstvenim brojevima. Za neke su oni mistični, za druge magijski. Sedam pečata, sedam glava zvijeri, sedam svijećnjaka, sedam zvijezda, svjetiljaka, truba, anđela i čaša, četiri jahača, četiri zvijeri sa sedam glava, 10 rogova, 10 kruna, četiri i onda 20 staraca, 12 plemena s po 12 tisuća duša, ukupno 144 tisuće ”opečaćenih”.

Tako navlastito ta sveta knjiga, nakon starozavjetnog proroka Danijela, neodoljivo privlači ljude željne tajnih znanja. Kao muhe na med lijepe se na nju pretkazivači budućnosti, sijači panike, vidioci, numerolozi, astrolozi…

Sve pak brojke svojom misterioznošću premašuje 666. Pisac Otkrivenja nudi ga kao zagonetku, neka je riješi tko umije: Šest-šest-šest znak je zvijeri, koja je Antikrist i sotona. Broj je perfektno odgovarao imenu Nerona, ali i u novije dane Hitlera. Protestanti su davno otkrili da brojčanu vrijednost 666 točno sadrži papinska titula ”Vicarius Filii Dei” – Namjesnik Božjega Sina.

Josemariá Escríva de Balaguer, osnivač pokreta Opus Dei (Ivan Pavao II proglasio ga svetim), objavio je objavio je svojevremeno knjižicu naslovljenu ”Brazda”, zbirku pobožnih misli, obilježenih rednim brojevima. Zadnji broj bio je 999. Odmah su skočili neki njemu neskloni: pa to je izokrenuti đavolski broj 666! I sveti je čovjek hitno pripremio novo izdanje s još jednom, tisućitom zaključnom misli.

Tisući, pak, sigurno ne može biti prigovora, ona je u Apokalipsi broj dobra obećanja: anđeo silazi s neba, veže sotonu za idućih tisuću godina i baca ga u Bezdan (gl. 20).

I moderni sotonistički pokreti uvažavaju broj 666, uklapaju ga u svoje mračne rituale. U Rusiji je prije nekoliko godina uhićeno osmero mladih sotonista koji su sa 666 uboda nožem obredno ubili tri djevojčice i jednog dječaka, koje su onda skuhali i dijelove pojeli.

Broj 666 nije pouzdano izvoran. U jednom rukopisu Otkrivenja iz početka 2. stoljeća, nađenom u pećini Oxyrhynchus u Egiptu, stoji brojka 616, isto u predluterovskoj Züriškoj bibliji.

Pa sad budi pametan.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Diskretni šarm politike. Kraj povijesti – ili ponavljanje?
• Kultura selektivnoga sjećanja. Hrvati Hercegovine i NDH
• Prijestupi mišljenja nekoć i danas
• Sila kao sredstvo osvajanja zemalja i duša
• Kad laž i korupcija dobivaju izbore
• ”Sveti kamen” kao znak trajanja i nepromjenjivosti
• Milenarijske vizije admirala Domazeta Loše
• Lakovjernost mnoštva ozbiljna je prijetnja demokraciji
• Uzajamna fascinacija duhovnih i svjetovnih uglednika
• Biskup koji se radovao što u Crkvi vrije

» Svi tekstovi ovog autora