Kristijan Grđan
Prema izvješću pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj za 2022. godinu opet se najveći broj pritužbi građana odnosi na funkcioniranje zdravstvenog sustava.
Osvrćući se na početak očekivane reforme zdravstvenog sustava, pravobraniteljica je ukazala da je Vlada propustila staviti pacijente u fokus reforme. Očekivani životni vijek u Hrvatskoj zaostaje za prosjekom EU-a za više od tri godine, među ostalim i zato što je smrtnost od raka među najvišima u EU.
Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) navodi da je u 2022. godini Hrvatska bila i treća zemlja u EU po smrtnosti od bolesti COVID-19 s obzirom na broj stanovnika, iza Bugarske i Mađarske.
Možda su sve one protuepidemijske mjere koje su se od početka pandemije provodile putem sustava civilne zaštite s brojnim ograničenjima ljudskih prava i nastale kao očekivana reakcija vlasti na pojavu zarazne bolesti s kojom se zdravstveni sustav ne može nositi.
Oni koji su već bolovali od raznih kroničnih bolesti s povećanim rizikom za razvoj teškog oblika koronavirusa već ni za te bolesti nisu mogli uvijek dobiti pravovremenu zdravstvenu zaštitu, s obzirom na liste čekanja i koliko je vremena potrebno uopće od pojave prvih simptoma bolesti do dijagnoze i početka liječenja, a tu spadaju i redovite kontrole radi sprječavanja pogoršanja tih bolesti. I sad na to sve COVID-19, pa još i potres.
Mora da je Vlada, iako tu okolnost nikada nije priznala, bila svjesna da građani ne mogu očekivati da će ostvariti svoje pravo na zdravlje, pa im je zatvaranjem granica te revnim izricanjem sankcija za nepoštivanje samoizolacije i nenošenje maski, pružila barem nekakav osjećaj sigurnosti.
”Lijepo sam ih molila ako me mogu pustiti kod nekog liječnika da mi bar pomogne s jačim sredstvom protiv bolova, no onda su se počeli derati da oni nemaju stomatologa i nemam što ovdje raditi”, jedan je od primjera pritužbi pučkoj pravobraniteljici, koji je riješen na način da je povjerenstvo Hrvatske liječničke komore utvrdilo da je pritužiteljici neosnovano uskraćena zdravstvena skrb pa joj se ispričao i ravnatelj bolnice.
I druge pritužbe vezane su uz uskratu adekvatne zaštite na hitnim prijemima, naročito prema osobama starije životne dobi kojima bi se tim prigodama i pogoršalo zdravstveno stanje.
U javnosti se često otvara pitanje onih koji zloupotrebljavaju sustav hitne pomoći radi rješavanja trivijalnih problema, no gotovo se uopće ne govori o tome da građani sve više jedino mogu ostvariti pravovremenu zdravstvenu skrb putem hitne pomoći i da je njihovo zdravstveno stanje doista tada i hitno jer je nakon mjeseci, a ponekad i godina čekanja na pojedinačne preglede i pretrage bolest toliko uznapredovala da više nema druge nego otići na hitnu. A kad tamo dočekuje netko s vještinom da se dobro dere pa da po mogućnosti nitko tamo niti ne dolazi tražiti pomoć.
”Ako niste znali, Opća bolnica Zadar vas oko termina pregleda obavještava putem telefona, ako se niste stigli javiti – termin vam više ne treba. Nemoguće ih je dobiti na telefon, a poziv ne ponavljaju”, drugi je primjer pritužbe pučkoj pravobraniteljici.
Značenje pojma ”telemedicina” dobilo je na posebnom značenju upravo za vrijeme pandemije COVID-19 i počelo se primjenjivati vrlo rašireno. Čak bi se tome bilo moguće prilagoditi za vrijeme tako ozbiljne društvene krize, da se tko, naročito u praksama opće medicine, uopće javljao na telefon.
”Kad prestanete liječnicima dopuštati da rade po privatnim poliklinikama u radno vrijeme za koje ih narod plaća da rade u bolničkim ambulantama onda će se smanjiti i liste čekanja. Ili, na primjer, pregled kod otorinolaringologa na uputnicu se čeka mjesecima, ali ako želite možete nazvati sestru na privatni mobitel i dogovoriti pregled kod doktora u istoj ordinaciji u zagrebačkoj bolnici za dva dana – i za 400 kuna”, još je jedan primjer iz prakse pučke pravobraniteljice.
Da se radi o vrlo učestaloj pojavi s posljedicom da se sustav javnog zdravstva urušava dok se njegovi kapaciteti usmjeravaju u privatni sektor prepoznao je i ministar zdravstva Vili Beroš koji je naložio ravnateljima zdravstvenih ustanova da naprave analizu učinkovitosti zdravstvenih djelatnika koji rade istovremeno u privatnom i javnom sektoru.
Do danas se ne zna kakvi su rezultati te analize kao ni što će konkretno vlast po tom pitanju poduzeti. Hoće li onima koji primaju plaće za rad u bolnici te plaće smanjiti ili oduzeti ako nisu odradili ni jedan dan kao ambulantni liječnici, ali jesu cijelo vrijeme radili privatno?
Ili možda još strože, zaprijetiti otkazivanjem ugovora o radu onima koji su radili samo privatno? Možda nekoga prijaviti i kazneno jer je na listu čekanja za bolničke pretrage stavljao samo pacijente koji su mu platili?
Hoće li se radna mjesta po javnim zdravstvenim ustanovama osloboditi za mlade liječnike? Hoće li se poticati veći broj novih specijalizacija? Ili će se samo obračunavati s nekim kolegama liječnicima koji rade u oba sektora, a druge ostaviti jer ”ruka ruku mije”?
Na ta pitanja nema odgovora.
I nakon svih ovih teških problema u hrvatskom zdravstvu, što od javno popraćenih slučajeva kao onih Mirele Čavajde i Vladimira Matijanića, što do svake pritužbe koju primi pučka pravobraniteljica, kao i niz drugih regulatornih i nadzornih tijela, pa i prosvjeda liječnika, ministar zdravstva je dalje na svojoj poziciji.
Od gotovo trideset tisuća ispitanika među čitateljima portala Index u kolovozu 2022. godine, 91 posto je odgovorilo da je potrebno smijeniti ministra Vilija Beroša.[i] Niti je smijenjen, a da bi sam podnio ostavku, još manje.
Podnošenje ostavke je etička odluka pojedinca i jedan je od najvažnijih moralnih postupaka za pojedince s integritetom.
Kako tvrdi američki profesor političkih znanosti J. Patrick Dobel razlozi za podnošenje ostavke proizlaze iz triju moralnih dimenzija integriteta: da je pojedinac dorastao ulozi koju ostvaruje, da ima kapacitet za davanje i ispunjenje obećanja te sposobnost za učinkovito izvršavanje danih mu zadataka.[ii]
Međutim, kako je istražio njemački znanstvenik Jörn Fischer na uzorku od 133 pitanja ministarskih ostavki u Njemačkoj, od 1949. do 2009., ministarska odgovornost nije relevantna za donošenje odluke o ostavci, već štoviše kada je pitanje ostavke direktno vezano s ministarskom odgovornošću, vjerojatnost ostavke se čak smanjuje.[iii]
Iz toga proizlazi da je vjerojatnije da će neki ministar dati ostavku zbog seksualnog skandala nego zato što nije dobro vodio ili je oštetio javno dobro iz svoje ingerencije.
U Hrvatskoj, iza ministra zdravstva svakako stoji premijer koji također može zatražiti ministrovu ostavku. No njegova procjena ovisi o tome koliko mu taj isti ministar stvara političkog kapitala naspram štete koju uzrokuje njegovo ministarsko (ne)djelovanje.
Ministar Vili Beroš ne djeluje samo u okviru vlastitih političkih uvjerenja i interesa, već i zastupa interese cijele Vlade, a pri tome najvažnije interese i izborna obećanja HDZ-a.
U svojem izbornom programu za parlamentarne izbore 2020. godine HDZ je svojem biračkom tijelu obećao da će uložiti tri milijarde kuna u modernizaciju zdravstvenog sustava, sagraditi Nacionalnu dječju bolnicu u Zagrebu i revitalizirati Imunološki zavod te osigurati samodostatnost proizvodnje cjepiva i krvnih pripravaka.[iv]
I doista, 2021. godine već je za zdravstvene ustanove u vlasništvu države te Ministarstvo zdravstva sveukupno povećan proračun za više od tri milijarde kuna, gotovo sve bolničke ustanove dobile su povećanje godišnjih budžeta, a Imunološkom zavodu osigurano je 30 milijuna kuna više nego što je imao 2020. godine.
Jedino je, valjda zbog plana izgradnje Nacionalne dječje bolnice u Zagrebu, Klinika za dječje bolesti u Zagrebu ostala uskraćena za oko 35 milijuna kuna. No po principu ”bog dao, bog uzeo”, većina tih zdravstvenih ustanova će imati manji planirani godišnji budžet 2024. nego što su imale 2020.[v]
Ispunjenje glavnih obećanja svoje stranke za područje zdravstva premijer uzima kao ostvaren politički kapital za opravdanje zadržavanja ministra zdravstva na njegovoj funkciji i obojica se čude što tolike kritike na njihov rad dolaze kada su ispunili što su obećali.
Međutim, državna politika ne tiče se samo ispunjenja svojih obaveza prema biračkom tijelu koje je odabralo određenu vlast, već na osiguranju dobrobiti cijelog naroda pa je time politička odgovornost znatno šira od one koja se ustanovljava na temelju političkih obećanja za vrijeme izbora.
Vlast prvenstveno mora poštivati Ustav i zakone, a to znači da u njihovom provođenju mora osigurati sve što je propisano, a tek potom može dodatno stjecati politički kapital provođenjem reformi iz svojeg političkog programa. Politički kapital kojim raspolaže vlast gubi ako provodi samo svoj politički program da bi zadovoljila samo interese ili želje svojeg biračkog tijela, a propušta osigurati dobrobit svih drugih.
Poruku dijela hrvatskih građana: ”Vili, daj ostavku!” ova vlast sigurno neće čuti. Vili može otići jedino ako ode i cijela vlast.
______________________________________
[i] https://www.index.hr/vijesti/clanak/beros-vise-ne-smije-biti-ministar-zdravstva/2386449.aspx
[ii] J. P. Dobel, ”The Ethics of Resigning”, Journal of Policy Analysis and Management, Vol. 18, No. 2 (1999.), str. 245-263.
[iii] J. Fischer, ”I take political responsibility!: The theoretical and empirical relation between ministerial responsibility and ministerial resignations in Germany”, Public Administratiol vol. 90(3), 2012.
[iv] HDZ, ”Sigurna Hrvatska – Program za izbore za Hrvatski sabor 2020.”
[v] Državni proračun Republike Hrvatske, Prilog 1. Državni proračun po korisnicima, 2023.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Ugled policije spašava uklanjanje kukolja iz žita
- Ženomrzačko smo društvo jer se nasilje nad ženama ne osuđuje
- ”Fali ti jedan papir” za presađivanje organa
- Građanska smrt za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj
- ”Ne lamačite jezičinama” nije standard liječničke komunikacije
- Politička taktika transfobije za povratak u neolitik
- Radnici Čistoće: Prekarni rad nije društvena vrijednost
- Lažno jamstvo pravne sigurnosti (Slučaj DR Kongo)
- Hrvatska, država kojoj su ljudska prava projektna aktivnost
- Sanader nije kriv. Marija koja je isprosila 1,5 kunu je?