Vjernici zaista mogu biti blagoslov društvu – europski primjeri

Od početka pokreta ”žutih prsluka” u Francuskoj, u studenom 2018., Katolička Crkva je vrlo diskretno prisutna u cijeloj toj društvenoj krizi. Nesumnjivo zbog jasno sekularne prirode te države, ali ne samo zbog toga. Radi se o društvenom pokretu i trebalo je nekoliko mjeseci da Crkva prepozna gdje bi mogla pomoći. Vjerojatno još uvijek traži odgovor na pitanje koja je njena uloga u tom društvenom sukobu.

No nešto je već ponudila: nadbiskup Pariza tako je objavio da Katolička Crkva nudi prostore u župama za dijalog između različitih strana u ovom sukobu.

Jedan drugi oblik odgovora predstavlja ”Apel za novi društveni katolicizam”, koji je potpisalo 19 francuskih katoličkih intelektualaca, a koji je objavio portal La vie – site chretien d’actualite 9. siječnja.

”To novo društveno pitanje prelazi granice (…) U mnogim zemljama u Europi i u svijetu vrijednost rada, dostojanstvo radnika, njihova prava na pravednu plaću, na zdrav okoliš svakodnevno se gaze. Tiče se ovo ekonomskih struktura, ali i odgovornosti svakoga od nas, jer se u kulturi svakim danom sve brže zaboravlja da iza svakog proizvoda i svake usluge stoje radnici i njihove obitelji”

Solidarna zajednica, razvoj integralnog humanizma – ključne su poruke iza kojih stoji ova grupa katoličkih intelektualaca ”proizašlih iz raznih filozofskih škola”.

Potpisnici prepoznaju u protestu ”žutih prsluka” otpor razvoju u kojem ”idol novac usisava politiku” i tako građane čini nevažnima, marginaliziranima u globalnom razvoju svijeta.

”To novo društveno pitanje prelazi granice (…) U mnogim zemljama u Europi i u svijetu vrijednost rada, dostojanstvo radnika, njihova prava na pravednu plaću, na zdrav okoliš svakodnevno se gaze. Tiče se ovo ekonomskih struktura, ali i odgovornosti svakoga od nas, jer se u kulturi svakim danom sve brže zaboravlja da iza svakog proizvoda i svake usluge stoje radnici i njihove obitelji.”

Kao što su se u 19. stoljeću katolici za društvenu pravdu borili za radničku klasu, danas se katolici trebaju angažirati za svjetski ekonomski sustav i za Europu koji će služiti integralnom humanom razvoju ističu potpisnici. Traži se angažman svake osobe. Ono što nedostaje društvu prepoznaju potpisnici apela kao ”zajednice solidarnosti” koje se temelje na vezi ”zajedničke odgovornosti”. U solidarnosti zajednice nadaju se perspektivi za svoje društvo.

U drugoj velikoj europskoj državi, Njemačkoj, crkve su se već potvrdile kao tvrđave otpora populizmu i ksenofobiji.

Ne treba posebno naglasiti koliko je to veliko ohrabrenje za ovaj dio Europe u kojem smo i mi, ovaj dio Europe koji se ponosno oslobodio komunizma tako da ga je odmah zajašila neman nacionalizma i njegove internacionalne inačice – ksenofobije.

Drugačije pak u južnoj Njemačkoj, gdje već treću godinu djeluje projekt ”Bus za demokraciju” pod nazivom ”Za ljudska prava – a protiv populizma”.

U drugoj velikoj europskoj državi, Njemačkoj, crkve su se već potvrdile kao tvrđave otpora populizmu i ksenofobiji

Bus je zajednička inicijativa biskupije Rottenburg Stuttgart i Evangeličke crkve Württemberg, proizašle iz inicijative ”Pokaži lice! Za demokraciju i otvoreno društvo”.

Od 2017. inicijativu podržava više od 60 institucija civilnog društva i udruga. Kod njih nas fascinira upornost kojom povremeno nude društvu nove primjere kako se ne bi zaboravilo da populizam nikako ne treba zamijeniti s obranom kršćanske kulture i da ni u kojem slučaju kršćanstvo nije ugroženo – osim ako ga ne ugrožavaju kršćani koji propovijedaju ljubav, a žive i djeluju kao da mrze one koji im ne ulaze u opis: strance, gejeve i sl.

Očito je u oba primjera da su kršćani, bilo kao respektabilna grupa francuskih intelektualaca ili kao crkvene institucije, politički aktivni i da su društveno u svom aktivizmu prihvaćeni.

Očito ne predstavljaju ugrozu jer nisu podlegli napasti klerikalizma, onog uplitanja u politiku radi vladanja nad ljudima ”koje se želi ljudi domoći umjesto da ljudima pomogne da budu moćniji” (biskup Osnabrücka, Bode) u smislu izgradnje civilnog društva.

Tražili su što nam je kao cijelom društvu zajednički interes, a to su jasno pozicioniranje u otporu populizmu, solidarnost i zajedništvo, integralni humanizam.

Umjesto da te vrijednosti dezavuiraju tvrdeći da je vjera nešto više od socijalnog rada (kao da bi socijalno bilo nešto manje od religioznog), kršćani u ovim primjerima upravo pokazuju da je vjera živa tek kada je u interakciji s djelima.

Kod njih nas fascinira upornost kojom povremeno nude društvu nove primjere kako se ne bi zaboravilo da populizam nikako ne treba zamijeniti s obranom kršćanske kulture i da ni u kojem slučaju kršćanstvo nije ugroženo – osim ako ga ne ugrožavaju kršćani koji propovijedaju ljubav, a žive i djeluju kao da mrze one koji im ne ulaze u opis: strance, gejeve i slično

Njihovu poruku su razumjeli svi jer su sa svima povezani zajedničkom brigom o problemima na koje traže zajednički i ravnopravni odgovor, a ne dociraju drugima kako bi se trebali ponašati u skladu s njihovim moralnim tradicijama.

Navodimo ta dva primjera kako bismo istakli da je moguće djelovati na izgradnju društva iz svojih svjetonazornih/vjerskih motiva i biti na korist cijelom društvu.

Isto tako, navodimo ih kao demanti da se u našem društvu od Katoličke crkve traži da se drži granica koje joj demokracija opisuje ne odnosi na ograničavanje sloboda građana koji su istodobno i crkveni dužnosnici.

Čuvajući pravu mjeru i narav svoje moći, njeni biskupi i svećenici pridonose svojim posebnostima stvaranju konteksta u kojem je svaka osoba slobodna od dominacije, a time i u kojem je svakoj osobi ”lakše biti dobra”.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Feminizam je za sve – fundamentalizam ni za koga
• Iranska instrumentalizacija vjere u borbi za očuvanje vlasti
• Tko to smije ne mrziti Putina?
• Sinodalni put – jer drugog puta nema
• Ne gledaj mi noge – pogledaj me u oči
• Deveti tjedni IZBJEGLICAma! – prilika za popravni ispit
• Sve su puške tuđe – sve su žrtve moje
• Mogli bismo raspraviti o ljubavi prema neprijatelju
• Ukrajinska kriza je praćenje proizvodnje rata uživo
• U novoj 2022. – želimo vam građanske hrabrosti

» Svi tekstovi ovog autora