Marko Vučetić
U Zadru ne prestaju otpori prema skandaloznoj namjeri da Vlada Republike Hrvatske Zadarskoj nadbiskupiji prepusti u vlasništvo najvrjedniju nekretninu na zadarskoj Rivi, koja nikada nije bila u vlasništvu Katoličke Crkve.
Ovdje povrat imovine nije moguć, riječ je o sirovom, grubom i vulgarnom uzimanju nečega što jest, ali i oduzimanju mogućnosti da tu bude nešto što sada nije, a mi želimo da bude.
Ova rasprava je zapravo rasprava o budućnosti. Budućnost nikada ne nastaje iz nečega što sada nije. Ova rasprava je zato i očitovanje, razotkrivanje našeg sadašnjeg stanja. Mi se ovdje očitujemo kakvi sada jesmo, kao i kakvi želimo biti. Sudbina Zadra je, dakle, u pitanju.
Budući da je naša sudbina vezana i za prostor u kojem se nalazimo, raspravljajući o prostoru, mi raspravljamo i o nama, budućim nama.
Čovjek se može sramiti vlastite prošlosti, to čak i razumijem. Čovjek koji je nadrastao sebe, može se sramiti kakav je nekada bio. Ta sramota nije istinska sramota, jer se radi o evoluciji i poboljšanju sebe samoga.
Svi imamo priliku biti bolji nego što smo sada. Takvoj budućnosti se radujemo. Takvu budućnost priželjkujemo. Sramiti se prošlog, goreg sebe je bezrazložna sramota. Ona nije istinska sramota jer netko više nije onakav kakav je bio. Bolji je.
No čovjek se može sramiti i vlastite budućnosti. Ta sramota je bezizlazna, ona je očajna. Stanje očaja nastaje kada ne možeš biti bolji i kada nešto ne može biti bolje.
Kada raspravljamo o Domu županije u Zadru, mi raspravljamo o tome hoće li nam budućnost biti bolja ili će nam, naprotiv, budućnost biti očajna. Dom županije stoga nije hladno mjesto akademskih rasprava, nego istinsko egzistencijalno pitanje o tome tko smo mi, što želimo našim sugrađanima i u kakvom gradu želimo živjeti.
Grad se stvara. Grad stvaraju građani. Oni koji ne stvaraju grad, nisu i ne mogu biti građani grada, oni su zarobljenici, poslušnici i protagonisti očaja.
Sadašnji dogovor o predaji ove, za našu, zadarsku sudbinu ključne nekretnine odigrao se po načelu alijenirane Crkve i alijenirane države. Samo Crkva koja to nije i država koja to nije mogu vlastiti esencijalni nedostatak supstituirati nekretninskim bezobrazlukom u kojem je pohranjena budućnost očaja.
Vjerujem da je mnogima poznato kako je bivši ministar, sudeći prema informacijama koje su, zahvaljujući medijima, javno dostupne, pripremio dokument kojim se, kako se to kaže, reprezentativni Dom županije, nekadašnji Dom JNA, prepušta u vlasništvo Zadarske nadbiskupije.
Postupak predaje ove nekretnine usporen je nedavnim uhićenjem ovog ministra, a sada nam predstoji vidjeti hoće li uhićeni status ministra preći i na uhićenje ove nekretnine.
Građani Zadra se bore za slobodu Doma županije, a Vlada i Zadarska nadbiskupija namjeravaju ovu zgradu, u metaforičkom i stvarnom smislu, uhititi i trajno odvojiti od života grada i građana Zadra.
Jasno mi je da je u ovim našim tridesetogodišnjim bajanjima o demokraciji, sekularizacija prva došla na udar politika i duhovnosti očaja, no to ne znači da od sekularizacije trebamo odustati jer bismo tada bili licemjerni protagonisti očaja koji zauzima pozersku ulogu prividne distance.
Borba za Dom županije je borba za demokraciju i za sekularizaciju, ali ne samo to. Ona je ujedno i borba za slobodnu državu i slobodnu Crkvu. Protiv sekularizacije su svi oni koji ne žele ni slobodnu državu ni slobodnu Crkvu.
Biti za to da Dom županije u Zadru ne prijeđe u ruke Zadarske nadbiskupije nije čin očitovanja neprijateljstva prema Crkvi. Upravo suprotno, to je aktivno zalaganje da Crkva u Zadru bude slobodna. Ona to sada nije jer se bori za to da uhiti što više nekretnina i proračunskih sredstava.
U ovom skandalu sudjeluju svi oni koji ne žele ni slobodnu Crkvu ni slobodnu državu. Njima Crkva služi kako bi ekonomski i financijski ojačali na štetu države, a budući da se država u konačnici svodi na građane, oni se bore za to da građani budu što siromašniji.
Papa Franjo je često progovarao o ”ekonomiji koja ubija”, a zadarski, i ne samo zadarski slučaj, pokazuje kako su predstavnici Katoličke Crkve razvili vlastiti model duhovnosti koja uhićuje nekretnine.
Razlika između ”ekonomije koja ubija” i duhovnosti koja uhićuje nekretnine je minimalna. Ona rezultira istim posljedicama – umiranjem građana u neimaštini zbog toga što im je netko nešto njihovo uzeo.
Posljedice su, dakle, iste, minimalna razlika se očituje u tome što o ubilačkoj ekonomiji papa Franjo progovara, dok o nekretninskoj duhovnosti šuti.
Ako želimo da papa Franjo progovori i o smrti koja nastaje uslijed nekretninske duhovnosti, to mu trebamo omogućiti. Zato predlažem da papa Franjo postane počasni građanin moga grada. Tada bismo imali priliku čuti što ovaj Zadranin misli o smrti koju producira nekretninska duhovnost hranjena narušenom sekularizacijom.
Dom županije nije obična zgrada. Njezina neobičnost ne proizlazi iz njezine milijunske vrijednosti. Milijuni su relevantni za ekonomiju i duhovnost smrti i očaja.
Dom županije je neobična zgrada zbog vrijednosti koja bi u njoj mogla biti smještana, a Zadarska nadbiskupija, Vlada Republike Hrvatske, državni i lokalni HDZ sve čine da se to ne dogodi.
Građani Zadra, mnogi djelatnici u kulturi, umjetnici i sveučilišni profesori u Domu županije vide mjesto susreta, života i kulture. Mi tu želimo glazbenu i plesnu školu, knjižaru, gradsku kavanu, koncerte i izložbe… Mi tu želimo buduće sebe u budućem gradu – dakle, bolje sebe i bolji grad.
A Zadarska nadbiskupija, ministar Horvat, premijer Plenković i lokalni HDZ tu žele tišinu budućeg očaja.
Ta tišina je bila prisutna i na sjednici Gradskog vijeća kada se raspravljalo o Zaključku kojim se od Vlade Republike Hrvatske traži da Dom županije, kao budući Dom kulture, prijeđe u vlasništvo Grada Zadra. Zaključak je većinom glasova usvojen, svi su se očitovali ili kao bića koja žele biti bolja u boljem Zadru ili kao bića koja sebi i gradu nude budućnost očaja.
Mene zanima, misli li papa Franjo da duhovnost koja želi nekretnine za sebe, zato što ta nekretnina vrijedi milijune, ubija na isti način kao što, prema njegovim riječima, ubija i ekonomija koja želi bogatstvo za manjinu dok većinu obespravljuje i osiromašuje?
Učinimo papu Franju počasnim građaninom Zadra i čujmo što misli o nekretninskoj duhovnosti. Ubija li i ona kao i ekonomija koja većinu osiromašuje?
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Ljudi uglavnom nisu u stanju sami promišljati vlastiti život
- Antifašisti i branitelji na istoj su strani povijesti
- Sestra Vesna Zovkić sućutno sluša i humanizira prostor
- I u Hrvatskoj su homoseksualci svedeni na nepoželjni ostatak
- Sudionici Hoda za život žele djecu zbog svoje sebičnosti
- Mit o Tuđmanu nam je oduzeo snagu slobodnih građana
- Namjera Hoda za život je da društvo postane posve monolitno
- Valja se pobuniti protiv države koja nam uskraćuje prava
- Osvetnička religioznost više drži do Stepinca nego do Isusa
- Hrvatska se ne bi trebala petljati u unutarnje stanje BiH
