S klimom već ima dosta problema, u svijetu i kod nas. Negacionisti tvrde – kao naš fizičar Vladimir Paar – da klimatskih promjena nema, dok vodeći svjetski znanstvenici tvrde da su klimatske promjene itekako na djelu i da su nezaustavljive, osim ako se čovječanstvo ne osvijesti i ne poduzme efikasne mjere da zaustavi ovaj pogubni trend.
Kada bi Paara shvatili ozbiljno, onda bismo vjerojatno mogli povjerovati da su klimatske promjene dio opće zavjere protiv Hrvatske. I to samo jedne od zavjera protiv Hrvatske i njenih žitelja.
Slično je i s političkom klimom: negacionisti tvrde da se politička klima ne mijenja, da je ona konstantna i dobra, dok vodeći svjetski mediji i diplomati konstatiraju da je politička klima u Hrvatskoj loša i da se ona stalno pogoršava zbog revizije prošlosti i zbog učestalih napada na pripadnike manjina – na Srbe i Rome.
S klimom već ima dosta problema, u svijetu i kod nas: negacionisti tvrde – kao naš fizičar Vladimir Paar – da klimatskih promjena nema, dok vodeći svjetski znanstvenici tvrde da su klimatske promjene itekako na djelu i da su nezaustavljive, osim ako se čovječanstvo ne osvijesti i ne poduzme efikasne mjere da zaustavi ovaj pogubni trend
Stvar je, naravno, percepcije. Vodeće institucije i vodeći političari otklanjaju svaku konstataciju o pogoršanoj političkoj klimi u hrvatskom društvu, jer bi ih priznanje tog pogoršanja dovelo u poziciju da oni moraju odgovarati – pred javnim mnijenjem svoje zemlje i svjetskom javnosti.
A što je politička klima?
Za razliku od klimatskih promjena koje se mogu mjeriti i o kojoj govore fizički pokazatelji – iako negacionisti ni to ne priznaju – političku klimu je teže kvantificirati.
U teoriji komunikacije politička klima je ukupnost emotivnih raspoloženja članova jednog političkog društva u određeno vrijeme. Za razliku od javnog mnijenja koje je ukupnost mišljenja političkog tijela – građana i njihovih organizacija – o nekom pitanju koje tišti društvo i koje obuhvaća logičke zaključke javnosti koji se javno manifestiraju, politička klima je i emotivna reakcija javnosti.
Emotivne reakcije se manifestiraju u širokom rasponu: od pozitivnih reakcija koje izazivaju odobravanje, preko indiferentnih reakcija do negativnih reakcija javnosti. Negativne reakcije manifestiraju se kao nezadovoljstvo, nesigurnost, strah, što može dovesti i do akcije izazvane tim emotivnim reakcijama: prosvjeda, konflikta, agresije, i može imati dublje reperkusije na ”stanje duhova” u nekoj zemlji.
No i politička klima se može mjeriti ispitivanjem javnog mnijenja: u razvijenim demokratskim društvima to je uobičajena praksa vlada i medijskih aktera, dok u društvima nekonsolidirane demokracije, kao što je to Hrvatska, ocjena o političkoj klimi daje se paušalno, bez oslanjanja na ispitivanje stavova, mišljenja i emotivnih reakcija na politička zbivanja.
Ovakav uvod potreban je da se raščisti dilema o pogoršanju ili ne političke klime – mediji uglavnom registriraju emotivne reakcije javnosti i skloni su dati ocjenu o pogoršanju političke klime, dok vlastodršci, prirodno, negiraju svaku ocjenu o pogoršanju. Ali dok mediji pribjegavaju ispitivanju tih reakcija, pa makar i kroz on-line ankete, vlasti se toga klone.
Slično je i s političkom klimom: negacionisti tvrde da se politička klima ne mijenja, da je ona konstantna i dobra, dok vodeći svjetski mediji i diplomati konstatiraju da je politička klima u Hrvatskoj loša i da se ona stalno pogoršava zbog revizije prošlosti i zbog učestalih napada na pripadnike manjina – na Srbe i Rome
Tako se kod nas već neko vrijeme govori o pogoršanoj klimi uslijed učestalih napada na pripadnike nacionalnih manjina, na Srbe i Rome.
Posljednji događaji, organizirano premlaćivanje srpskih državljana Hrvatske kod Knina, napadi veteranskih organizacija na Milorada Pupovca zbog toga što je reagirao na pogoršanje političke klime u Hrvatskoj, harangiranje protiv Srba u desničarskim medijima, pa čak i prijetnje smrću povjesničaru Hrvoju Klasiću koji je također svrstan, iako Hrvat, u četničke Srbe – sve to govori o tome da se ti nemili događaji doista događaju, ali Vlada i dalje tvrdi da su to pojedinačni slučajevi, a ne indikatori jednog trenda, u značajnoj mjeri pogromaškog, koji može rezultirati pravim pogromom i fizičkim likvidacijama.
To nam govori povijesno iskustvo Europe u prošlom, 20. stoljeću. Pojedinačne prijetnje, premlaćivanje Židova, fizički napadi na pojedince također su bili ”individualni ekscesi”, ali je ta kvantiteta brzo prešla u novu kvalitetu, baš zato jer su vlade – i liberalne Italije i Weimarske Njemačke – i dalje tvrdile da su to pojedinačni ekscesi, a ne simptomi jednog trenda koji je brzo prerastao u sistem.
Ono što se događa kod nas frapantno sliči na situaciju predfašističke Italije i Weimarske Njemačke u predvečerje naci-fašističkih pučeva i parlamentarnog osvajanja vlasti.
Veteranske organizacije su se okomile na Milorada Pupovca, anonimni skvadristi – fašistički batinaši – prijete povjesničaru Hrvoju Klasiću, Srbi se premlaćuju po provinciji, srpskim turistima se uništavaju automobili i sve su to zlodjela koja izazivaju nesigurnost i strah, ne samo kod manjinskog stanovništva u Hrvatskoj, već i kod većeg dijela ”mirnih građana”.
Nereagiranje, odnosno negacionizam Vlade i najviših jamaca funkcioniranja političkog sustava demokracije, kao što je to predsjednica Republike, i uz to odlučno odbijanje da je posrijedi bitno pogoršanje političke klime, koja može generirati isto tako odlučni skok u kvaliteti progona i dovesti do rascjepa u društvu (politolozi nazivaju to cleavage) i nepovratne polarizacije društva, što je prvi korak i za jedan novi, itekako mogući građanski rat – to je obilježje današnje političke situacije u zemlji.
Zato Vlada mora, ukoliko ne želi i sama posijati i zalijevati sjeme građanskog rata u Hrvatskoj, ustati u obranu baš Milorada Pupovca, koji nije samo politički lider Srba u Hrvatskoj, već i afirmirani sociolingvist u svijetu, na kojega bi Hrvatska morala itekako biti ponosna i slušati s pažnjom što to on ima reći.
Slično vrijedi i za povjesničara Klasića, u čiju obranu moraju stati sve sveučilišne strukture i braniti njegovo pravo na slobodno obavljanje svoje profesije daleko od skvadrističke intimidacije i prijetnji smrću.
Umjesto da Pupovca šikaniraju, vladini dužnosnici bi morali od njega učiti, a svaka bi vlada, u demokratskom društvu, takve svoje građane koji su ponosni na ”svoju domovinu i na svoj rod” (Teslina formula!) morala ne samo slušati, već i povjeriti im odgovorne vladine resore, što bi pridonijelo i ugledu te vlade u svijetu
Hrvatska ima danas, baš među nacionalnim manjinama, osim Milorada Pupovca i još jednog u svijetu afirmiranog znanstvenika i političara, a to je Furio Radin, socijalni psiholog poznat po mnogim važnim istraživanjima kod nas i u Italiji.
Umjesto da Pupovca šikaniraju, vladini dužnosnici bi morali od njega učiti, a svaka bi Vlada, u demokratskom društvu, takve svoje građane koji su ponosni na ”svoju domovinu i na svoj rod” (Teslina formula!) morala ne samo slušati, već i povjeriti im odgovorne vladine resore, što bi pridonijelo i ugledu te vlade u svijetu.
U međuvremenu, ako Vlada ne okrene svoj kurs za 180 stupnjeva, politička klima će se i dalje pogoršavati u zemlji, a stanovnici, hrvatski građani, sve će više osjećati nelagodu, nesigurnost i strah.
Dakle, Vlada je pred raskrižjem, odnosno račvanjem – hoće li popustiti nacionalističkim skvadristima ili će postupiti europski, kako se svi u Vladi kunu u svoju privrženost europskim principima.
Jer europski principi su baš ti – ne samo zakonskim formulama hiniti zaštitu manjina, već zaštititi pripadnike manjina – bez ”ako” i ”ali”.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Hrvatski patriotizam Zorana Milanovića
- Revizionizam i negacionizam u Italiji i hrvatski povijesni nehaj
- Imovina kao mjerilo sposobnosti hrvatskih političara
- Kako vjerovati političarima?
- Kako da Milanović vrati dignitet predsjedniku Republike
- Budućeg predsjednika birati u parlamentu ili ne?
- Raspad klijentelističko-koruptivne Hrvatske
- Izbori koji nisu ni slobodni, niti pošteni
- Sraz građanske i podaničke Hrvatske
- Kandidati za predsjednika teže diktatorskim ovlastima
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.