autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Vrijednost i bezvrijednost ritualnog sjećanja velikih obljetnica

Autor: Anna Maria Grünfelder / 22.02.2018. Leave a Comment

Anna-Maria GruenfelderKladim se da će se neki na spomen značajnih godišnjica 2018. godine nakostrušiti i, očekujući ”ustaše”, logore, žrtve…, preventivno poklopiti uši. Iako Autograf nekim sugrađankama i sugrađanima zbog inzistiranja na promišljanju ustaških zločina jamačno ide na živce, mene moja ”uloga” – Advocata diaboli – obvezuje na to da i u dobru pronađem zlo.

Što bi bila podobnija tema nego godina 2018 – godina nabijena obljetnicama za pamćenje, komemoriranje i – možda – kao pouka za budućnost?

Da vidimo: ožujak 1848. – revolucije, u Beču, Parizu, u njemačkim kneževinama, u Mađarskoj i današnjoj Rumunjskoj.

Hrvati će bečke barikade i pobune ponosno povezivati sa zaslugama bana Josipa Jelačića, koji je dojurio u spas monarhije i slaboumnog cara: Oni koji misle malo dalje od vlastitog nosa sjetit će se da je ban Jelačić izvojevao preživljavanje apsolutističkog sustava koji je gušio nježne biljke građanskih sloboda – riječi i savjesti, tiska i umjetničke slobode, uskraćivao politička i nacionalna prava nenjemačkim narodima monarhije.

”Zasluga” bana Jelačića za monarhiju se Hrvatima obila o glavu 1868. godine, kad su Hrvati, zahvaljujući austrougarskoj nagodbi s Mađarima i tzv. Maloj nagodbi Mađara s Hrvatskom, prepušteni na milost i nemilost mađarskim hegemonističkim ambicijama (zahvalnost nije nikad bila politička kategorija).

Danas se svi koji se koriste svojim pravom na suodlučivanje i izađu na izbore fundamentalno razlikuju od generacije prije 70-100 godina, a to nam daje za pravo da dosadašnjim komemoracijama spočitnemo njihovu mantru ”Nikad više”

Stoljeće nacionalizama, sanjanih i nedosanjanih nacionalnih prava i ambicija ”naroda bez povijesti” (Karl Marx) u Austrougarskoj kulminira porazom u Prvom svjetskom ratu i naposljetku raspadom svih velikih apsolutističkih carstava: njemačkog, austrougarskog, ruskog i otomanskog.

Godina 1918. i kraj Prvoga svjetskog rata danas su davno minula prošlost – gotovo i nema više živih aktera i svjedoka – no to ne znači da povijest sloma stare Europe ne bi pružila pregršt poučaka za današnjicu, u kojoj nepoučeni mladi i pripadnici srednjih generacija ponovo otkrivaju ”čari” nacionalizma i hegenonizma ”svoje” rase i ”svoje” nacije.

Pribjeći represivnoj državnoj vlasti i gušiti nezadovoljstvo građana i građanki – ulice –policijom i vojskom neće uroditi plodom ni danas, kao ni u vrijeme između Prvoga i Drugoga svjetskog rata, nego će iznjedriti eskalaciju nasilja i sklonosti nasilju – te ohrabriti nasilnike koji se domognu vođenja države.

Tome što se Europa između dva svjetska rata nije uspjela oporaviti od poraza nadnacionalnog humanizma kumovala je očajna gospodarska situacija u svim poraženim zemljama, koja je dijelom posljedica ulaganja u ratnu industriju i njezino propadanje, slom sustava tržišta i vanjske trgovine te financijske privrede, što je po svoj prilici i posljedica iscrtavanja niza novih granica između novoproglašenih država.

Godina 1938., kad je nacistička Njemačka prvi put iskoračila iz svojih granica okupirajući suverenu državu (Austriju, 13. 3.1938.), a zatim iznude u ljetu 1938. na štetu suverene Čehoslovačke (i Jugoslavija već na pomolu vidi pritisak nacista iz Austrije na svoje granice) nije isključiva, ali jest posljedica 1918. godine.

A sudeći po onome što je u to vrijeme već bilo uništeno od ljudskih dobara i ljudskih života, predstavlja početak kraja u još strašnijem porazu 1945.

Godina 1918. i njezine posljedice su ogromno ”gradivo za učenje” o budućnosti i kao takva, kao pouka za buduće generacije, trebala bi biti komemorirana – i u Hrvatskoj (ako njezini političari ne prespavaju tu važnu obljetnicu ili je ne žrtvuju po njihovom mišljenju važnijim datumima).

Godina 1938. – nacistička okupacija Austrije i Sudetske pokrajine (kojom je Hitler razbio Čehoslovačku), Konferencija u Evianu, kad su se prekomorske imigrantske zemlje sporazumjele oko što restriktivnijih ulaznih dozvola za progonjene Židove, Kristalna noć koja predstavlja početak fizičkog istrebljenja židovstva i njegovih tragova iz Europe – ima više nego samo nacionalno-regionalno-lokalno značenje početka kraja Europe.

Godina 1968. – studentski bunt, nova generacija se budi; kritična generacija koja svoje roditelje pritišće neugodnim pitanjima o hrabrosti ili kukavičluku kad su trebali zagalamiti. Usput budi rečeno: 1968. godine donesena je papinska enciklika Humanae vitae – jedan od najvećih promašaja crkvenog naučavanja, o kojoj se običavalo reći: ”Si tacuisses,….” /”Da si šutio, …(ispao bi mudracem”).

U međuvremenu joj se dogodilo ono što su joj zaželjeli katolici diljem svijeta: da postane muzejskim dokumentom crkvenog nesnalaženja u suvremenom svijetu.

Hrvati će bečke barikade i pobune ponosno povezivati sa zaslugama bana Josipa Jelačića, koji je dojurio u spas monarhije i slaboumnog cara: Oni koji misle malo dalje od vlastitog nosa sjetit će se da je ban Jelačić izvojevao preživljavanje apsolutističkog sustava koji je gušio nježne biljke građanskih sloboda – riječi i savjesti, tiska i umjetničke slobode, uskraćivao politička i nacionalna prava nenjemačkim narodima monarhije

Za jugoslavenske narode ključan je datum 1948. – Rezolucija Informbiroa, koja donosi jedno kraće vrijeme još žešći staljinizam, ali od 1952. godine ipak liberalizaciju.

Tko se trudi ”prekopati” arhivsku građu vezanu uz slom NDH i osnivanje socijalističke Jugoslavije, naići će na veliki, iskreni idealizam osnivača nove Jugoslavije, ali i na bezobzirni oportunizam, revanšizam i karijerizam novih ”gospodara” odlučnih da za sebe zgrabe što im je povijesna prilika pružala.

Koliko je trebalo hrabrosti predstavnicima nove vlasti koji su se, vođeni svojim moralom i smislom za pravo i pravednost, usprotivili drugima i njihovu geslu ”Država – to sam ja”!

Bijesna gledam na nova nastojanja današnje gradske vlasti koja zdušno radi na tome da izbriše svaku uspomenu na to vrijeme i na borce s jedne i s druge strane: na nove diktatore i na one koji su se njima usprotivili u ime – da, u ime socijalizma.

Ne mora se pitati tko je današnje zastupnike ovlastio da popuste jednom umišljenom ”kreatoru” i samozvanom tumaču povijesti koji po svom nahođenju briše i nameće imena trgova i ulica – i Titu, koji je 1948. godine Staljinu definitivno otkazao posluh (tragovi nastojanja da se othrva njegovu željeznom zagrljaju mogu se naći u dokumentima o NOB-u već od 1941. godine).

Iako se jugoslavenski sustav sporo i mukotrpno otarasio staljiznizma, ipak je, okrenuvši leđa zločinačkom sistemu, izborio put u samostalniji život, gospodarski uzlet i liberalnije zakonodavstvo.

Godine 1968. oživnuo je staljinizam – Brešnjevljeva doktrina ovlastila je vojske Varšavskog pakta na okupaciju Čehoslovačke – i oni koji su gledali i doživljavali očaj naroda ČSSR-a i njihovu nemoć naspram vojne sile, i danas se živo sjećaju straha i nelagodu koje su zahvatile i Zapad.

Uostalom Brešnjev je Titu tijekom tajnog posjeta Beogradu poslije ”kraja Praškog proljeća“ dao do znanja da se njegova doktrina o ”ograničenom suverenitetu zemalja Varšavkos pakta može protegnuti na sav komunistički Svijet – i šire.

Jedna naša putnička agencija je tih dana izdala ”reklamni spot“ najcrnijeg humora: ”Posjetite Rusiju, bolje nego da Rusi posjete Vas!“. 30 godina novog željeznog stiska liderska zemlja komunističkog svijeta zaustavila je slobodno disanje ne samo ”Istoku“, nego i Zapadu.

Godina 1948. godina je i osnivanja Ujedinjenih naroda, organizacije čiji osnivateljski dokument – Povelja – svojom preambulom ističe odlučnost svih članova da se buduća pokoljenja sačuvaju od rata koji je dva puta u naše doba čovječanstvu donio neizrecivu patnju.

Zato se zaklinju u poštivanje i promicanje temeljnih ljudskih prava: Ova godišnjica zaslužuje kao rijetko koja da je ističemo tijekom cijele godine, tijekom cijele budućnosti, da podsjećamo na nju gdjegod se netko ogriješi o jedno od tih prava (jednakost spolova nije još uvijek ”sjela” u neke glave; još se mora prosvjedovati da bi se poštovala i zaštitila!)

Tome što se Europa između dva svjetska rata nije uspjela oporaviti od poraza nadnacionalnog humanizma kumovala je očajna gospodarska situacija u svim poraženim zemljama, koja je dijelom posljedica ulaganja u ratnu industriju i njezino propadanje, slom sustava tržišta i vanjske trgovine te financijske privrede, što je po svoj prilici i posljedica iscrtavanja niza novih granica između novoproglašenih država

Nacionalisti i šovinisti danas opet dižu glave, podižu nove granice – i fizičke. Globalni trendovi se ponovo zaustavljaju, granice se ponovo podižu u politici – konkretno je to vidljivo na hrvatsko-slovenskoj, na srpsko-mađarskoj granici, nevidljivo, ali osjetno na hrvatsko-srpskoj granici protiv imigranata; mladi pobjednički austrijski kancelar ponosi se time što je upravo on 2015. godine ”zatvorio Balkansku rutu” (što nije točno – za to je ”zaslužan” Orban!).

Gledamo i prema sjeveru, jugu i preko Atlantika. Godine 1945. oni koji su preživjeli rat nastoje prevladavati granice i osnovati nove gospodarske i pravne prostore, ujediniti svoje energetske i druge resurse – s jedne strane radi povećanja produktivnosti, a s druge radi uzajamne kontrole miroljubive upotrebe prirodnih dobara: Nikad više energetski izvori neće služiti pripremi rata zaklinju se Francuska, Njemačka, Belgija i Luksemburg.

Što će biti kad se globalizacija zaustavi i trend se okrene – iskustva iz 1918. su obeshrabrujuća baš kao ona iz 1989./1990. kad je implodirao Sovjetski Savez, a Jugoslavija se raspala u najkrvavijim ratovima od 1945. godine.

Nadnacionalni savezi protiv rata nisu se pokazali djelotvornima. Može li se iz njih nešto naučiti za budućnost?

Način na koji su se raspale monarhije i državne unije proizveo je kaos jer se dezintegracije nisu provodile dogovorno (kao Česi i Slovaci), nego stihijski; od gospodarskih posljedica patile su sve nove države i ostaci starih monarhija.

Zbog protekcionizma osiromašile su sve nove države – dok su domaće političke elite gledale prvenstveno kako se, kao prvi put gazde u svojim kućama, najvidljivije ograditi od starih saveza bez obzira na štete od razgraničenja. Gospodarski su se problemi toliko nagomilali, zapetljali i produbili da su ljudi izgubili povjerenje u demokraciju i njezinu snagu, znanje i moć da ih riješi.

Europljani su masovno posegnuli za protudemokratskim metodama i svoje sudbine položili u ruke diktatora: Hitler, sovjetski despoti i Duce su bili najbeskrupulozniji i zato najmoćniji, no cijelu jugoistočnu i jugozapadnu Europu vodili su diktatori.

Političke granice plus gospodarski egoizam štete – trendovi praćeni od 1918. godine to potvrđuju. Današnja se situacija razlikuje od one poslije 1918. u tome što se nacionalne države silom prilika – zbog imigracijskih strujanja koja ne priznaju državne granice – preoblikuju u multinacionalne države, s time da se kulturalne granice podižu u unutrašnjosti tih država: Unutar njih formiraju se ”paralelne zajednice” čiji se pripadnici i pripadnice razgraničavaju, odvajaju, izoliraju prema van, prema većinskom stanovništvu i prema drugim zajednicama.

Tehnika omogućava nadnacionalno i interkulturalno komuniciranje, no njime se neke zajednice ne koriste, pa i ne sudjeluju u ostvarivanju zajedničkih ciljeva i vrijednosti što im imigracijska zemlja nudi.

U odnosu na takva razvojna stremljenja ritualizirane komemoracije značajnih datuma gube smisao.

Osoba kojima te komemoracije i događaji nešto znače ima sve manje i one zbog starosti ne sudjeluju više u političkim odlukama (ne može se generalno poći od pretpostavke da umirovljenici svoja iskustva uspijevaju plodonosno koristiti i prenositi na mlađe – starost nosi svoje manjkavosti, a glasačko ponašanje starijih generacija ne daje povoda optimizmu).

Nacionalisti i šovinisti danas opet dižu glave, podižu nove granice – i fizičke. Globalni trendovi se ponovo zaustavljaju, granice se ponovo podižu u politici – konkretno je to vidljivo na hrvatsko-slovenskoj, na srpsko-mađarskoj granici, nevidljivo, ali osjetno na hrvatsko-srpskoj granici protiv imigranata; mladi pobjednički austrijski kancelar ponosi se time što je upravo on 2015. godine ”zatvorio Balkansku rutu” (što nije točno – za to je ”zaslužan” Orban!)

Sklona sam vjerovati da je besmisleno oživljavati sjećanja i komemorirati prošlost kao takvu.

Ja bih preporučila proučavanje prošlosti i pokušaj odgovora na pitanje u kojem se obliku neki događaji ponavljaju i kako se s njima nositi.

Preporučila bih da se učimo empatiji prema akterima prošlosti i da njihovo ophođenje s tadašnjim izazovima ocjenjujemo u svjetlu analognih događaja u sadašnjosti.

Sjećanja ne treba pretvoriti u muzeje.

Danas se svi koji se koriste svojim pravom na suodlučivanje i izađu na izbore fundamentalno razlikuju od generacije prije 70-100 godina, a to nam daje za pravo da dosadašnjim komemoracijama spočitnemo njihovu mantru ”Nikad više”.

Ono što se 1945. ogrnulo formulom ”Nikad više” dogodilo se i događa se.

Samo oni koji suodlučuju i imaju snage otkazati posluh moćnicima imaju pravo komemorirati prošlost – ili, prema Bonhoefferu: ”Samo onaj koji je sa Židovima plakao ima pravo zapjevati Haleluja”.

Još tekstova ovog autora:

  • Ljudi, Vatikan je shvatio da žene znaju čitati!
  • Papa Franjo lik sv. Josipa predstavlja kao uzor služenja
  • Zašto Crkva u RH kvalitetno ne donosi stav oko cjepiva?
  • Apel iz Austrije: Dopustite ulazak migrantima iz kampa Moria
  • O antivakserima, teoretičarima urota i drugim svojeglavcima
  • Ruše li staro i mijenjaju li vrijeme u Crkvi dvije smrti
  • Kakav će svijet biti poslije korone?
  • Ne smijemo pristati ni na kakav razgovor o pravu ubijanja
  • Vrijeme je da Papa obrati pažnju na protestantsku etiku
  • Papa rekao NE katoličko-evangeličkoj zajedničkoj pričesti

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print
  • Email

Filed Under: ADVOCATA DIABOLI Tagged With: Advocata diaboli, Anna Maria Gruenfelder, autograf, Ban Jelačić, Belgija, ČSSR, Europa, Francuska, Hitler, Humanae vitae, Jugoslavija, Karl Marx, Luxemburg, NDH, Njemačka, NOB, Orban, smisao, Sovjetski Savez, staljinizam

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Država će financirati obnovu i onima bez novca

    Država će financirati obnovu i onima bez novca

    anja-kozul
  2. Slučajna Hrvatska

    Slučajna Hrvatska

    marinko-culic
  3. Božje Novosti

    Božje Novosti

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Pomoć stiže sa svih strana

    Pomoć stiže sa svih strana

    novosti
  2. Sve su to naši ljudi

    Sve su to naši ljudi

    vladimir-jurisic
  3. Da mi je još tri metra drva

    Da mi je još tri metra drva

    vladimir-jurisic

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  2. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.
  3. SNV sakuplja pomoć za stradale

    SNV sakuplja pomoć za stradale

    30.12.2020.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se
loading Cancel
Post was not sent - check your email addresses!
Email check failed, please try again
Sorry, your blog cannot share posts by email.