autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Vrijednost i bezvrijednost ritualnog sjećanja velikih obljetnica

Autor: Anna Maria Grünfelder / 22.02.2018. Leave a Comment

Anna-Maria GruenfelderKladim se da će se neki na spomen značajnih godišnjica 2018. godine nakostrušiti i, očekujući ”ustaše”, logore, žrtve…, preventivno poklopiti uši. Iako Autograf nekim sugrađankama i sugrađanima zbog inzistiranja na promišljanju ustaških zločina jamačno ide na živce, mene moja ”uloga” – Advocata diaboli – obvezuje na to da i u dobru pronađem zlo.

Što bi bila podobnija tema nego godina 2018 – godina nabijena obljetnicama za pamćenje, komemoriranje i – možda – kao pouka za budućnost?

Da vidimo: ožujak 1848. – revolucije, u Beču, Parizu, u njemačkim kneževinama, u Mađarskoj i današnjoj Rumunjskoj.

Hrvati će bečke barikade i pobune ponosno povezivati sa zaslugama bana Josipa Jelačića, koji je dojurio u spas monarhije i slaboumnog cara: Oni koji misle malo dalje od vlastitog nosa sjetit će se da je ban Jelačić izvojevao preživljavanje apsolutističkog sustava koji je gušio nježne biljke građanskih sloboda – riječi i savjesti, tiska i umjetničke slobode, uskraćivao politička i nacionalna prava nenjemačkim narodima monarhije.

”Zasluga” bana Jelačića za monarhiju se Hrvatima obila o glavu 1868. godine, kad su Hrvati, zahvaljujući austrougarskoj nagodbi s Mađarima i tzv. Maloj nagodbi Mađara s Hrvatskom, prepušteni na milost i nemilost mađarskim hegemonističkim ambicijama (zahvalnost nije nikad bila politička kategorija).

Danas se svi koji se koriste svojim pravom na suodlučivanje i izađu na izbore fundamentalno razlikuju od generacije prije 70-100 godina, a to nam daje za pravo da dosadašnjim komemoracijama spočitnemo njihovu mantru ”Nikad više”

Stoljeće nacionalizama, sanjanih i nedosanjanih nacionalnih prava i ambicija ”naroda bez povijesti” (Karl Marx) u Austrougarskoj kulminira porazom u Prvom svjetskom ratu i naposljetku raspadom svih velikih apsolutističkih carstava: njemačkog, austrougarskog, ruskog i otomanskog.

Godina 1918. i kraj Prvoga svjetskog rata danas su davno minula prošlost – gotovo i nema više živih aktera i svjedoka – no to ne znači da povijest sloma stare Europe ne bi pružila pregršt poučaka za današnjicu, u kojoj nepoučeni mladi i pripadnici srednjih generacija ponovo otkrivaju ”čari” nacionalizma i hegenonizma ”svoje” rase i ”svoje” nacije.

Pribjeći represivnoj državnoj vlasti i gušiti nezadovoljstvo građana i građanki – ulice –policijom i vojskom neće uroditi plodom ni danas, kao ni u vrijeme između Prvoga i Drugoga svjetskog rata, nego će iznjedriti eskalaciju nasilja i sklonosti nasilju – te ohrabriti nasilnike koji se domognu vođenja države.

Tome što se Europa između dva svjetska rata nije uspjela oporaviti od poraza nadnacionalnog humanizma kumovala je očajna gospodarska situacija u svim poraženim zemljama, koja je dijelom posljedica ulaganja u ratnu industriju i njezino propadanje, slom sustava tržišta i vanjske trgovine te financijske privrede, što je po svoj prilici i posljedica iscrtavanja niza novih granica između novoproglašenih država.

Godina 1938., kad je nacistička Njemačka prvi put iskoračila iz svojih granica okupirajući suverenu državu (Austriju, 13. 3.1938.), a zatim iznude u ljetu 1938. na štetu suverene Čehoslovačke (i Jugoslavija već na pomolu vidi pritisak nacista iz Austrije na svoje granice) nije isključiva, ali jest posljedica 1918. godine.

A sudeći po onome što je u to vrijeme već bilo uništeno od ljudskih dobara i ljudskih života, predstavlja početak kraja u još strašnijem porazu 1945.

Godina 1918. i njezine posljedice su ogromno ”gradivo za učenje” o budućnosti i kao takva, kao pouka za buduće generacije, trebala bi biti komemorirana – i u Hrvatskoj (ako njezini političari ne prespavaju tu važnu obljetnicu ili je ne žrtvuju po njihovom mišljenju važnijim datumima).

Godina 1938. – nacistička okupacija Austrije i Sudetske pokrajine (kojom je Hitler razbio Čehoslovačku), Konferencija u Evianu, kad su se prekomorske imigrantske zemlje sporazumjele oko što restriktivnijih ulaznih dozvola za progonjene Židove, Kristalna noć koja predstavlja početak fizičkog istrebljenja židovstva i njegovih tragova iz Europe – ima više nego samo nacionalno-regionalno-lokalno značenje početka kraja Europe.

Godina 1968. – studentski bunt, nova generacija se budi; kritična generacija koja svoje roditelje pritišće neugodnim pitanjima o hrabrosti ili kukavičluku kad su trebali zagalamiti. Usput budi rečeno: 1968. godine donesena je papinska enciklika Humanae vitae – jedan od najvećih promašaja crkvenog naučavanja, o kojoj se običavalo reći: ”Si tacuisses,….” /”Da si šutio, …(ispao bi mudracem”).

U međuvremenu joj se dogodilo ono što su joj zaželjeli katolici diljem svijeta: da postane muzejskim dokumentom crkvenog nesnalaženja u suvremenom svijetu.

Hrvati će bečke barikade i pobune ponosno povezivati sa zaslugama bana Josipa Jelačića, koji je dojurio u spas monarhije i slaboumnog cara: Oni koji misle malo dalje od vlastitog nosa sjetit će se da je ban Jelačić izvojevao preživljavanje apsolutističkog sustava koji je gušio nježne biljke građanskih sloboda – riječi i savjesti, tiska i umjetničke slobode, uskraćivao politička i nacionalna prava nenjemačkim narodima monarhije

Za jugoslavenske narode ključan je datum 1948. – Rezolucija Informbiroa, koja donosi jedno kraće vrijeme još žešći staljinizam, ali od 1952. godine ipak liberalizaciju.

Tko se trudi ”prekopati” arhivsku građu vezanu uz slom NDH i osnivanje socijalističke Jugoslavije, naići će na veliki, iskreni idealizam osnivača nove Jugoslavije, ali i na bezobzirni oportunizam, revanšizam i karijerizam novih ”gospodara” odlučnih da za sebe zgrabe što im je povijesna prilika pružala.

Koliko je trebalo hrabrosti predstavnicima nove vlasti koji su se, vođeni svojim moralom i smislom za pravo i pravednost, usprotivili drugima i njihovu geslu ”Država – to sam ja”!

Bijesna gledam na nova nastojanja današnje gradske vlasti koja zdušno radi na tome da izbriše svaku uspomenu na to vrijeme i na borce s jedne i s druge strane: na nove diktatore i na one koji su se njima usprotivili u ime – da, u ime socijalizma.

Ne mora se pitati tko je današnje zastupnike ovlastio da popuste jednom umišljenom ”kreatoru” i samozvanom tumaču povijesti koji po svom nahođenju briše i nameće imena trgova i ulica – i Titu, koji je 1948. godine Staljinu definitivno otkazao posluh (tragovi nastojanja da se othrva njegovu željeznom zagrljaju mogu se naći u dokumentima o NOB-u već od 1941. godine).

Iako se jugoslavenski sustav sporo i mukotrpno otarasio staljiznizma, ipak je, okrenuvši leđa zločinačkom sistemu, izborio put u samostalniji život, gospodarski uzlet i liberalnije zakonodavstvo.

Godine 1968. oživnuo je staljinizam – Brešnjevljeva doktrina ovlastila je vojske Varšavskog pakta na okupaciju Čehoslovačke – i oni koji su gledali i doživljavali očaj naroda ČSSR-a i njihovu nemoć naspram vojne sile, i danas se živo sjećaju straha i nelagodu koje su zahvatile i Zapad.

Uostalom Brešnjev je Titu tijekom tajnog posjeta Beogradu poslije ”kraja Praškog proljeća“ dao do znanja da se njegova doktrina o ”ograničenom suverenitetu zemalja Varšavkos pakta može protegnuti na sav komunistički Svijet – i šire.

Jedna naša putnička agencija je tih dana izdala ”reklamni spot“ najcrnijeg humora: ”Posjetite Rusiju, bolje nego da Rusi posjete Vas!“. 30 godina novog željeznog stiska liderska zemlja komunističkog svijeta zaustavila je slobodno disanje ne samo ”Istoku“, nego i Zapadu.

Godina 1948. godina je i osnivanja Ujedinjenih naroda, organizacije čiji osnivateljski dokument – Povelja – svojom preambulom ističe odlučnost svih članova da se buduća pokoljenja sačuvaju od rata koji je dva puta u naše doba čovječanstvu donio neizrecivu patnju.

Zato se zaklinju u poštivanje i promicanje temeljnih ljudskih prava: Ova godišnjica zaslužuje kao rijetko koja da je ističemo tijekom cijele godine, tijekom cijele budućnosti, da podsjećamo na nju gdjegod se netko ogriješi o jedno od tih prava (jednakost spolova nije još uvijek ”sjela” u neke glave; još se mora prosvjedovati da bi se poštovala i zaštitila!)

Tome što se Europa između dva svjetska rata nije uspjela oporaviti od poraza nadnacionalnog humanizma kumovala je očajna gospodarska situacija u svim poraženim zemljama, koja je dijelom posljedica ulaganja u ratnu industriju i njezino propadanje, slom sustava tržišta i vanjske trgovine te financijske privrede, što je po svoj prilici i posljedica iscrtavanja niza novih granica između novoproglašenih država

Nacionalisti i šovinisti danas opet dižu glave, podižu nove granice – i fizičke. Globalni trendovi se ponovo zaustavljaju, granice se ponovo podižu u politici – konkretno je to vidljivo na hrvatsko-slovenskoj, na srpsko-mađarskoj granici, nevidljivo, ali osjetno na hrvatsko-srpskoj granici protiv imigranata; mladi pobjednički austrijski kancelar ponosi se time što je upravo on 2015. godine ”zatvorio Balkansku rutu” (što nije točno – za to je ”zaslužan” Orban!).

Gledamo i prema sjeveru, jugu i preko Atlantika. Godine 1945. oni koji su preživjeli rat nastoje prevladavati granice i osnovati nove gospodarske i pravne prostore, ujediniti svoje energetske i druge resurse – s jedne strane radi povećanja produktivnosti, a s druge radi uzajamne kontrole miroljubive upotrebe prirodnih dobara: Nikad više energetski izvori neće služiti pripremi rata zaklinju se Francuska, Njemačka, Belgija i Luksemburg.

Što će biti kad se globalizacija zaustavi i trend se okrene – iskustva iz 1918. su obeshrabrujuća baš kao ona iz 1989./1990. kad je implodirao Sovjetski Savez, a Jugoslavija se raspala u najkrvavijim ratovima od 1945. godine.

Nadnacionalni savezi protiv rata nisu se pokazali djelotvornima. Može li se iz njih nešto naučiti za budućnost?

Način na koji su se raspale monarhije i državne unije proizveo je kaos jer se dezintegracije nisu provodile dogovorno (kao Česi i Slovaci), nego stihijski; od gospodarskih posljedica patile su sve nove države i ostaci starih monarhija.

Zbog protekcionizma osiromašile su sve nove države – dok su domaće političke elite gledale prvenstveno kako se, kao prvi put gazde u svojim kućama, najvidljivije ograditi od starih saveza bez obzira na štete od razgraničenja. Gospodarski su se problemi toliko nagomilali, zapetljali i produbili da su ljudi izgubili povjerenje u demokraciju i njezinu snagu, znanje i moć da ih riješi.

Europljani su masovno posegnuli za protudemokratskim metodama i svoje sudbine položili u ruke diktatora: Hitler, sovjetski despoti i Duce su bili najbeskrupulozniji i zato najmoćniji, no cijelu jugoistočnu i jugozapadnu Europu vodili su diktatori.

Političke granice plus gospodarski egoizam štete – trendovi praćeni od 1918. godine to potvrđuju. Današnja se situacija razlikuje od one poslije 1918. u tome što se nacionalne države silom prilika – zbog imigracijskih strujanja koja ne priznaju državne granice – preoblikuju u multinacionalne države, s time da se kulturalne granice podižu u unutrašnjosti tih država: Unutar njih formiraju se ”paralelne zajednice” čiji se pripadnici i pripadnice razgraničavaju, odvajaju, izoliraju prema van, prema većinskom stanovništvu i prema drugim zajednicama.

Tehnika omogućava nadnacionalno i interkulturalno komuniciranje, no njime se neke zajednice ne koriste, pa i ne sudjeluju u ostvarivanju zajedničkih ciljeva i vrijednosti što im imigracijska zemlja nudi.

U odnosu na takva razvojna stremljenja ritualizirane komemoracije značajnih datuma gube smisao.

Osoba kojima te komemoracije i događaji nešto znače ima sve manje i one zbog starosti ne sudjeluju više u političkim odlukama (ne može se generalno poći od pretpostavke da umirovljenici svoja iskustva uspijevaju plodonosno koristiti i prenositi na mlađe – starost nosi svoje manjkavosti, a glasačko ponašanje starijih generacija ne daje povoda optimizmu).

Nacionalisti i šovinisti danas opet dižu glave, podižu nove granice – i fizičke. Globalni trendovi se ponovo zaustavljaju, granice se ponovo podižu u politici – konkretno je to vidljivo na hrvatsko-slovenskoj, na srpsko-mađarskoj granici, nevidljivo, ali osjetno na hrvatsko-srpskoj granici protiv imigranata; mladi pobjednički austrijski kancelar ponosi se time što je upravo on 2015. godine ”zatvorio Balkansku rutu” (što nije točno – za to je ”zaslužan” Orban!)

Sklona sam vjerovati da je besmisleno oživljavati sjećanja i komemorirati prošlost kao takvu.

Ja bih preporučila proučavanje prošlosti i pokušaj odgovora na pitanje u kojem se obliku neki događaji ponavljaju i kako se s njima nositi.

Preporučila bih da se učimo empatiji prema akterima prošlosti i da njihovo ophođenje s tadašnjim izazovima ocjenjujemo u svjetlu analognih događaja u sadašnjosti.

Sjećanja ne treba pretvoriti u muzeje.

Danas se svi koji se koriste svojim pravom na suodlučivanje i izađu na izbore fundamentalno razlikuju od generacije prije 70-100 godina, a to nam daje za pravo da dosadašnjim komemoracijama spočitnemo njihovu mantru ”Nikad više”.

Ono što se 1945. ogrnulo formulom ”Nikad više” dogodilo se i događa se.

Samo oni koji suodlučuju i imaju snage otkazati posluh moćnicima imaju pravo komemorirati prošlost – ili, prema Bonhoefferu: ”Samo onaj koji je sa Židovima plakao ima pravo zapjevati Haleluja”.

Još tekstova ovog autora:

  • Ukrajina ipak ostavljena i osamljena: Tko uči iz povijesti?
  • Dvoumice zbog autokritike jednog pape na pragu smrti
  • Seksualna zloporaba djece od strane crkvenih službenika
  • Iskrivljena menadžerska etika i bijeg iz fotelje u fotelju
  • Dileme oko dopuštanja potpomognutog samoubojstva
  • Yes, We care
  • Kako glasači padaju na ”karizmatike”
  • Trajno zabraniti skup u Bleiburgu jer Austrija neće fašizam
  • Pandemija hara bez obzira na protivnike – antivaksere
  • Gospodo biskupi, pušete u isti rog s antivakserima!

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: ADVOCATA DIABOLI Tagged With: Advocata diaboli, Anna Maria Gruenfelder, autograf, Ban Jelačić, Belgija, ČSSR, Europa, Francuska, Hitler, Humanae vitae, Jugoslavija, Karl Marx, Luxemburg, NDH, Njemačka, NOB, Orban, smisao, Sovjetski Savez, staljinizam

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Novosti | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT