autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Vrijeme je za Sjedinjene Europske Države

Autor: Gordan Duhaček / 10.01.2016. Leave a Comment

Gordan Duhaček

Gordan Duhaček

Izbjeglička kriza poprima globalne razmjere, imamo globalnu ekonomiju, globalne korporacije, globalne klimatske promjene ali i globalni terorizam. Globalizacija je već pobijedila, ali ne postoje odgovarajući mehanizmi koji bi ljudima omogućili i kontrolu i zaštitu od globalizacije, upozorava naš komentator te otvara pitanje sudbine nacionalnih država jer one više nisu model koji omogućava zaštitu od svih tih globalnih pojava.

Naravno, nije li dirnuti u pitanje smisla nacionalne države ovdje i sada, usred Hrvatske, posebno drsko?

Ljetos je UNHCR objavio kako je u 2014. srušen jedan ne baš pozitivan rekord, onaj o broju izbjeglica na svijetu, kojih ima više od 60 milijuna, nikad više još od Drugog svjetskog rata. Da bi ta zastrašujuća brojka bila jasnija, uz napomenu da su službene procjene u pravilu konzervativnije od stvarnog stanja, to je kao kada bi svi građani Italije bili potjerani zbog rata, nasilja i siromaštva iz svojih domova.

Ljetos je UNHCR objavio kako je u 2014. srušen jedan ne baš pozitivan rekord, onaj o broju izbjeglica na svijetu, kojih ima više od 60 milijuna, nikad više još od Drugog svjetskog rata. Da bi ta zastrašujuća brojka bila jasnija, uz napomenu da su službene procjene u pravilu konzervativnije od stvarnog stanja, to je kao kada bi svi građani Italije bili potjerani zbog rata, nasilja i siromaštva iz svojih domova

Izbjeglička je kriza globalni događaj koji ne pogađa samo Europu nego i Bliski istok, Australiju, Eritreju, Kolumbiju, dakle zapravo sve kontinente svijeta. Teroristički napadi od Nigerije preko Libanona pa do Pariza i kalifornijskog San Bernardina podsjećaju da je i terorizam odavno postao globalan, kao što su globalne i klimatske promjene proizvedene čovjekovim djelovanjem.

Nakon urušavanja SSSR-a i kapitalizam je postao globalan, a što to može značiti, pokazala je i svjetska  financijska kriza 2008. koja je svjetsku (tj. globalnu) ekonomiju dovela do ruba kolapsa zahvaljujući sumnjivim poslovima na Wall Streetu i američkom tržištu nekretnina, pokazujući da u međuvremenu Butterfly effect više nije samo zanimljiva teorija za intelektualne rasprave nego realnost suvremenog života.

Globalne korporacije i najveći su zagovornici dosad neviđenih trgovinskih sporazuma poput TTP-a i TTIP-a kojima se de facto namjeravaju stvoriti zone slobodne trgovine od Japana preko SAD-a do Europe. Antiglobalizacijski pokret devedesetih godina prošlog stoljeća je izgubio, svakovrsna je globalizacija pobijedila, sviđalo se to nekome ili ne, i danas doista živimo u globalnom svijetu (nije slučajno da adrese na internetu započinju s ”www” odnosno world wide web!) koji je u mnogočemu postao globalno selo iz predviđanja Marshalla McLuhana.

Jedino što se proteklih desetljeća nije globaliziralo jesu političke institucije (UN nikad nije bio manje moćan i manje relevantan nego sada) i društvena uređenja. Ljudi i dalje većinom žive u nacionalnim državama koje se pokazuju kao nedovoljno moćne političke strukture za konstruktivan odgovor na brojne izazove i probleme globalne suvremenosti.

Nacionalna država kao reakciju na otvorene prijelome nastale prvenstveno ekonomskom globalizacijom može u najboljem slučaju ponuditi šalicu kamilice i hladan oblog, što znači ne samo da se ne može očekivati zarastanje, nego da slijedi širenje infekcije, pa gangrena i onda neizbježno amputacija. Baš to je, primjerice, politika okruživanja sebe bodljikavom žicom – amputacija od ostatka svijeta s namjerom da se ostatak svijeta amputira od navodno zdravog tkiva nacionalne države.

A zapravo je obratno – mrtav je koncept nacionalne države, kao što je i zatvaranje sebe unutar bodljikave žice politika koja vodi k smrti, što svakodnevno poručuje realnost globaliziranog svijeta, pokazujući da države – koliko god velike bile – same po sebi nemaju dovoljno moći ni odgovarajuće alate za nositi se s ključnim problemima današnjice.

Nakon urušavanja SSSR-a i kapitalizam je postao globalan, a što to može značiti, pokazala je i svjetska  financijska kriza 2008. koja je svjetsku (tj. globalnu) ekonomiju dovela do ruba kolapsa zahvaljujući sumnjivim poslovima na Wall Streetu i američkom tržištu nekretnina, pokazujući da u međuvremenu Butterfly effect više nije samo zanimljiva teorija za intelektualne rasprave nego realnost suvremenog života

Pojedinačne reakcije nacionalnih država na globalne probleme redom pokazuju njihovu nemoć ili biranje najgore moguće reakcije, zato što nacionalne države suočene s problemima daleko iznad njihove moći i nivoa mogu birati samo između par loših opcija.

Suočiti se s time u Hrvatskoj je, naravno, posebno teško, s obzirom na nacionalni mit o tisućljetnoj borbi za vlastitu, hrvatsku državu (u kojoj se Sabor ne može zvati samo tako, nego treba biti minimalno Hrvatski sabor ili, u fantazijama nacionalnih romantičara s vonjem filoustaštva, Hrvatski državni sabor), ali je realnost takva da je država hrvatskog naroda samo četvrt stoljeća nakon njezina konačnog uspostavljanja manje-više anakron politički koncept.

Može li hrvatska država ikako spriječiti da se u sljedećim desetljećima podigne razina Jadrana i potopi gradove na obali, mogu li hrvatske tajne službe sa svojim kapacitetima i dosezima same spriječiti teroristički napad ISIL-ovaca, može li hrvatska politika riješiti sukobe u Siriji i prljavu igru Turske s izbjeglicama koje onda dolaze do hrvatske granice itd.?

Odgovor je – NE.

Mogućnosti hrvatske države zapravo su lokalne, a problemi s kojima je suočena su, ponavljam, globalni. Hrvatska je samo jedan od brojnih općina svijeta, i to jedna od onih koje jedva ekonomski opravdavaju svoje postojanje te prilično loše servisiraju svoje građane. Razmišljati u kategoriji uskih nacionalnih interesa je kao dekorirati svoj manji ili veći stan u nebodera na udaru sila koje će ga srušiti cijeloga.

Nije irelevantnost nacionalne države samo problem Hrvatske nego i mnogo bogatijih, mnogoljudnijih i moćnijih država poput Francuske i Njemačke. Prva se s time nedavno suočila kad je uvela visoke poreze domaćim bogatašima koji su se onda jednostavno preselili drugdje, a druga ponajviše time što je, zahvaljujući i taktičkim promašajima Angele Merkel, ostala sama u izbjegličkoj krizi.

Pojedinačne reakcije nacionalnih država na globalne probleme redom pokazuju njihovu nemoć ili biranje najgore moguće reakcije, zato što nacionalne države suočene s problemima daleko iznad njihove moći i nivoa mogu birati samo između par loših opcija

Zato je njemačka kancelarka u pravu kada govori da je izbjeglička kriza (najmanje!) europski, a ne njemački problem (kako pak tvrdi Viktor Orban), no nakon njezina višegodišnjeg inzistiranja na nacionalnim, njemačkim interesima unutar Europske unije (čega je gnjusna parada bilo sve oko krize eurozone), nije iznenađujuće to što joj se sada mnogi posredno osvećuju, pa i na korist vlastite štete.

To su nažalost promašene emocionalne reakcije na probleme koje vape za racionalnim rješenjima, pa se Europska unija polako raspada umjesto da što prije preraste u Sjedinjene Europske Države koje će po hitnom postupku usisati i sve ostale male države Istočne Europe plus Tursku te se tako konstituirati kao neupitni globalni igrač s mehanizmima (od zajedničke vojske na dalje) za efikasne i efektivne reakcije na globalne probleme.

Ono čemu sada svjedočimo bizaran je, samouništavajući paradoks: što su problemi veći, pobogu – doslovno globalni!, to se na njih nude minijaturniji odgovori iz prošlog vremena, poput glorificiranja nacionalnih država. Baš sada treba ići odvažno unaprijed prema potpuno ujedinjenoj Europi, a ne kukavički unazad prema nacionalnoj državi iz 19. stoljeća!

Reakcionarne, konzervativne politike uvijek budu poražene, ako ničim drugim onda protokom vremena te je cijeli taj spektakl idiotskog kočenja uzbrdo koji se sada manifestira u Europskoj uniji, a predvode ga zemlje Višegradske skupine u koje Hrvatsku želi ugurati predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, nanošenje ogromne štete budućnosti Starog kontinenta.

Pozicije europskih neokonzervativaca i desnih populista jasne su; rezultirat će marginalizacijom vlastitih država i cijele Europe u globalnom svijetu, no mnogo veći su problem podjednako konzervativne, antieuropske pozicije suvremene ljevice, potaknute vlastitim osjećajem nemoći.

Smiješno je to da se europska ljevica bori protiv EU-a, jer je odumiranje države jedan od ključnih ciljeva marksizma, dok je internacionalizam jedno od počela emancipatorske ljevice.

Reakcionarne, konzervativne politike uvijek budu poražene, ako ničim drugim onda protokom vremena te je cijeli taj spektakl idiotskog kočenja uzbrdo koji se sada manifestira u Europskoj uniji, a predvode ga zemlje Višegradske skupine u koje Hrvatsku želi ugurati predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, nanošenje ogromne štete budućnosti Starog kontinenta

Od ljudi koji su poručivali ”Proleteri svih zemalja, ujedinite se!” i pjevali ”Internacionalu”, ljevičari su u velikom broju postali oni koji se bore protiv transnacionalnog EU-a, jer se zapravo plaše da više nisu u stanju u njoj preuzeti vlast.

Pritom je dobar dio kritika s ljevice upućen EU-u točan (demokratski deficit, sve veći primat kapitala nad radom, povećanje nejednakosti itd.), ali se time nevješto prikriva vlastita intelektualna i politička slabost da se uopće domisli kako bi izgledao EU pod demokratskom vlašću ljevice. Energija za političku borbu troši se na neuspješnu sabotažu umjesto na inspirativnu kreaciju budućnosti.

Primjerice, ljevica treba osmisliti i tražiti jedinstvenu europsku ekonomsku, socijalnu, migracijsku i svaku drugu politiku, inzistirati na paneuropskim izborima za sve ključne briselske funkcije, usuditi se da zastupa stav kako treba još više demokratizirati i globalne institucije poput UN-a i MMF-a.

Jer, globalizacija neupitno ima i svoje dobre strane, pa se internet može koristiti i kao globalni alat demokracije. Zašto ne bi svi ljudi svijeta s nekoliko klikova glasali na izborima za glavnog tajnika ili tajnicu UN-a, zašto ne bismo glasali tko će voditi MMF i kakvu će ekonomsku politiku voditi ta institucija?

Kapitalizam je globalan, pa globalno treba biti i izjednačavanje radničkih prava, a to se može postići samo kroz globalne političke institucije s odgovarajućim demokratskim legitimitetom.

Države tu više ne mogu ništa učiniti, osim serijski priznavati poraze pred kapitalističkim diktatom beskonačnog rasta i imperativom konkurentnosti kao utrke prema sve bržem umanjivanju prava i eksploataciji svojih građana.

Europa je u najboljoj poziciji povesti primjerom u bolju budućnost, pritom i spasiti samu sebe osiguravajući stabilnost, jednakost, slobodu i demokracija za više od 500 milijuna ljudi te konačno prerasti u Sjedinjene Europske Države

Trenutačno postojeća diskrepancija između ekonomske globalizacije i države kao prevladavajućeg političkog uređenja proizvodit će još više kriza i problema, s neizbježnim povećanjem nejednakosti na svijetu, što će onda donijeti još više ratova, izbjeglica, terorizma i svih mogućih horora.

Europa je u najboljoj poziciji povesti primjerom u bolju budućnost, pritom i spasiti samu sebe osiguravajući stabilnost, jednakost, slobodu i demokracija za više od 500 milijuna ljudi te konačno prerasti u Sjedinjene Europske Države.

Ono čime se pak Hrvatska treba baviti u takvom globalnom svijetu jest to želi li biti europska Alabama ili europski Connecticut.

(Prenosimo s tportala).

Još tekstova ovog autora:

  • Milanovićeva kandidatura je najljepši poklon HDZ-u
  • Što je gore za KGK – Radeljić koji laže ili koji govori istinu?
  • Kako je pripreman teren za ponižavajući napad na Pupovca
  • Vi ste uzori, nemate pravo na Thompsona!
  • Kolindina ”inicijativa” želi podijeliti Europu
  • Maestralno o suvremenoj Rusiji
  • Ne volim Hrvatsku, ali…
  • Žižekova psihoanaliza islama
  • Čudo pape Franje
  • Kupiti polovnjaka od HDZ-a?

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print
  • Email

Filed Under: ORBI ET POPULIS Tagged With: Alabama, Connecticut, EU, Europa, Gordan Duhaček, Hrvatska, ISIL, Kolinda Grabar Kitarović, Merkel, MMF, Orbi et populis, SAD, SSSR, TTIP, UNHCR, Viktor Orban, world wide web

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

OBAVEZNA LEKTIRA

200 godina Friedricha Engelsa ili pravo na revoluciju

200 godina Friedricha Engelsa ili pravo na revoluciju

Piše: Srećko Pulig

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. I Jovo i Ante kažu Banija

    I Jovo i Ante kažu Banija

    vedran-srsen
  2. Sramota

    Sramota

    marinko-culic
  3. Tajna hrvatskog serklaža

    Tajna hrvatskog serklaža

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Ovako se pokazuje ljudskost

    Ovako se pokazuje ljudskost

    novosti
  2. Kao da ih nikad nije bilo

    Kao da ih nikad nije bilo

    goran-gazdek
  3. Selo puno naroda, naučnika i umjetnika

    Selo puno naroda, naučnika i umjetnika

    igor-mrkalj

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  2. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.
  3. SNV sakuplja pomoć za stradale

    SNV sakuplja pomoć za stradale

    30.12.2020.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se
loading Cancel
Post was not sent - check your email addresses!
Email check failed, please try again
Sorry, your blog cannot share posts by email.