autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Weimar u Krešimirova grada

Autor: Miljenko Jergović / 18.01.2014. Leave a Comment

Gledam u novinama fotografiju to dvoje ljudi: žena u šezdesetima i muškarac, njezin vršnjak, brkati Dalmatinac zabrinuta izraza lica. Pred njima gradonačelnik: tamnoplava kravata, svijetla košulja, a preko kožna jakna; uredan na način naših provincijskih političara. Snimljeni su u prostoru davno napuštenog laboratorija socijalističke stomatološke ambulante, u Ulici braće Polića, u Šibeniku.

 

Tu bi, u toj kući, prema zamisli gradskih vlasti i biskupijskoga Caritasa trebao nastati dom za desetak “stalnih i povremenih” beskućnika, koliko ih danas ima u Krešimirovu gradu, kako Šibenik Hrvati zovu kada mu požele ukrasiti ime. Kada je hladno, padaju kiše i snjegovi, kada su bolesni i kad im je teško, ti ljudi će se sklanjati u stotinu i dvadeset četvornih metara ovoga javnog doma, koji će biti Šibeniku na čast taman koliko i Knjižnica Jurja Šižgorića, to zavjetno djelo blage nam uspomene knjižara Milivoja Zenića.

 

Tako je to, barem, bilo zamišljeno i to je kanio provesti gradonačelnik Željko Burić, koji je – ne budimo hulje, pa ne prešutimo – na vlasti skupa s HDZ-ovom koalicijom.

 

Stanovnici Ulice braće Polića, dvoje ih vidimo na slici, usprotivili su se, međutim, ovoj ideji. “Smjestite ih u svoju ulicu!”, podviknuli su na Burića, onako mediteranski otvoreno i glasno, protivno svakom autoritetu. Eto, baš kao u Fellinijevom filmu, kao u Goldonijevom komadu, kako bi ih usporedbama počastio neki naš splitski Sredozemac.

Građani to nisu izgovorili, ali nekako se podrazumijeva da bi te vojarne koliko ti srce želi, kao i ti prazni prostori, sve na periferiji, trebali biti opkoljeni bodljikavom žicom, jer bi se moglo dogoditi da neki od njih, tako udomljenih šibenskih beskućnika, pobjegne ovamo i, ne daj Bože, probije se sve do centra grada

 

Nema sumnje, sušta mediteranska kultura, masline, limuni, naranče, i taj nenadjebivi smisao za humor, pride.

 

A kada im se smiri vrela južnjačka krv, i ohladi se do sibirskoga leda, ovako gradonačelniku govore ti stanovnici šibenske Ulice braće Polića: “Nismo protiv beskućnika, samo ne želimo da budu ovdje, neka ih gradonačelnik smjesti u svoju ulicu ili neka ih pošalju nekako na periferiju, ima vojarni koliko ti srce želi i praznih prostora.”

 

Građani to nisu izgovorili, ali nekako se podrazumijeva da bi te vojarne koliko ti srce želi, kao i ti prazni prostori, sve na periferiji, trebali biti opkoljeni bodljikavom žicom, jer bi se moglo dogoditi da neki od njih, tako udomljenih šibenskih beskućnika, pobjegne ovamo i, ne daj Bože, probije se sve do centra grada, i do živoga srca kralja Petra Krešimira Četvrtoga. I tko zna što bi tamo mogao učiniti!

 

Upravo zato su Nijemci, a svi znamo koliko su oni i pametniji, i napredniji, i organiziraniji od nas Hrvata, centre za beskućnike podizali izvan svojih lijepih i drevnih Krešimirovih gradova. Eto, naprimjer, Weimar, grad Johanna Wolfganga Goethea, Goetheov Krešimirov grad, 1937. riješio je problem sa svojim beskućnicima tako što ih je poslao u kasarnske barake, malo izvan grada.

 

I ne samo njih, nego i besposlene Rome, lutalice i čergare, a za njima i još neke individue koje je, je l’ te, nezgodno viđati po gradskim središtima, u svim tim ulicama braće Polića. Projekt se pokazao tako dobrim da su ubrzo u isti taj kolektivni smještaj dovođeni i beskućnici, lutalice i čergari, izopaćenici koji se nisu mogli snaći u obitelji, ili oni koji su se Bogu molili na jeziku koji nisu razumjeli, iz cijele Njemačke.

Upravo zato su Nijemci, a svi znamo koliko su oni i pametniji, i napredniji, i organiziraniji od nas Hrvata, centre za beskućnike podizali izvan svojih lijepih i drevnih Krešimirovih gradova. Eto, naprimjer, Weimar, grad Johanna Wolfganga Goethea, Goetheov Krešimirov grad, 1937. riješio je problem sa svojim beskućnicima tako što ih je poslao u kasarnske barake, malo izvan grada

 

Na kraju, to je mjesto zasjenilo slavu Weimara, tako da mu je ime slavnije od imena Goetheova grada. To mjesto zvalo se Buchenwald. Možda i zbog te vrste asocijacija, a možda i zbog elementarne ljudskosti, gradonačelniku Željku Buriću nije na um palo da beskućnike smjesti negdje u barakama izvan grada.

 

Kako stanovnici Ulice braće Polića u Šibeniku obrazlažu svoju užasnutost beskućnicima? Kažu da se žele baviti turizmom, pa se boje da im nitko neće dolaziti ako tu budu nekakvi problematični, prljavi tipovi. Nema sumnje, nešto slično su misliti i stanovnici Weimara 1937. Istina, oni nisu toliko imali na umu turizam, nego su im samo smetali ti nekakvi problematični, prljavi tipovi.

 

I u Šibeniku, kao ni u onodobnom Weimaru, ne postoji svijest o tome da bi oni, možda, mogli biti problematični i prljavi, te da bi to, na kraju krajeva, mogao biti razlog što im posao s turizmom baš i ne ide najbolje. Turisti ne vole takva mjesta s kojih je potrebno sklanjati beskućnike tamo negdje u kasarne na periferiji, u barake opkoljene bodljikavom žicom.

 

Oni se, naime, plaše da bi i njih mogla zadesiti takva sudbina, da jednom postanu beskućnici u logorima. To je ona vrsta kulturne samosvijesti kakva nije postojala u Weimaru 1937, i kakva ne postoji danas, u Ulici braće Polića u Šibeniku.

 

Evo što im je, pišu novine, rekao gradonačelnik Burić: “Ovo je sad moja kuća jer ja imam mandat za upravljanje Šibenikom i ti ljudi bez doma bit će smješteni ovdje prema najvišim standardima. U čemu je problem, recite mi?” – pitao je gradonačelnik susjede.

Na stranu svaka politička demagogija, na stranu i to kako tko sebe titulira, pozicionira, opisuje, ali u ovim je riječima sadržan djelatni antifašizam. Nemam, zapravo, pojma tko je Željko Burić, kakav je inače, kakvim se poslovima bavi i što misli o manjinama, ovim i onim, ali oko prve važne stvari koja je doprla do naših, vazda vrlo udaljenih, ušiju i očiju, on se pokazao kao bolno ispravan čovjek

 

“Ja bih bio sretan da u svojoj ulici mogu smjestiti te ljude, a vaša percepcija da su beskućnici nekakvi sumnjivi tipovi, apsolutno mi je neprihvatljiva. Ne mogu vjerovati da imate takve predrasude i da itko danas može tako nehumano razmišljati. Nije vam godinama smetala ta zapuštena zgrada u kojoj se pred vašim vratima miševi kote, a sad ste protiv naših socijalno najugroženijih građana.”

 

Na stranu svaka politička demagogija, na stranu i to kako tko sebe titulira, pozicionira, opisuje, ali u ovim je riječima sadržan djelatni antifašizam. Nemam, zapravo, pojma tko je Željko Burić, kakav je inače, kakvim se poslovima bavi i što misli o manjinama, ovim i onim, ali oko prve važne stvari koja je doprla do naših, vazda vrlo udaljenih, ušiju i očiju, on se pokazao kao bolno ispravan čovjek.

 

Mnogo, recimo, ispravniji od notornoga Vlahušića, dubrovačkoga ljevičara i liberala, čovjeka koji je, međutim, po mjeri ljudskosti i po odnosu prema turističkim prioritetima vrlo blizak stanovnicima Ulice braće Polića, za koje ne bih rekao da su osviješteni fašisti, ali njihov je odnos prema beskućnicima i prema ideji da bi trebali živjeti zajedno s njima, a pogotovo argumentacija koju koriste protiv njih, kao prepisan iz povijesnog iskustva i svakodnevice europskog fašizma.

 

Naravno, Šibenik je samo jedan obični, nimalo poseban, nastran ili nakaradan hrvatski grad. A svi mi koji nismo Šibenčani, zapravo, živimo u nekoj svojoj Ulici braće Polić, među ljudima koji, možda, osuđuju te ljude, ali, ipak, ne bi beskućnike u svom susjedstvu. Ne bi ih zbog turizma.

 

Ili ih ne bi zbog svoje djece, pa da svakoga jutra idući u školu prolaze pored beskućnika. Svi smo mi, zapravo, takvi. I svi stanujemo u Ulici braće Polić. To prestajemo biti tek kada svoga malog fašizma slučajno postanemo svjesni. Kada nas zadesi neka velika životna nesreća, ili kada i sami postanemo beskućnici.

 

(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista)

Još tekstova ovog autora:

  • Sloboda je kad se najhrabriji odvaži reći da slobode nema
  • Kako su age Briselije Hrvatima podigle na Pelješcu ćupriju
  • Kakva je za Plenkovića razlika između JUSP Jasenovac i HTV-a
  • Probijanje zvučnog zida nad teritorijem Republike Peščenice
  • Zašto Maji Sever čestitaju oni koji novinarstvo uništavaju
  • Bili libar, knjiga koja vraća svetost nogometu
  • Muškarci koji razgovaraju s lubenicama
  • Bolesno je ljude maltretirati zbog onoga o čemu maštaju
  • Poetika prevare: natječaj koji je trajao cijelu jednu sekundu
  • Bez HRT-a cijela Hrvatska pretvorila bi se u HRT

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: OSVRT Tagged With: autograf.hr, beskućnik, HDZ, Hrvat, Johann Wolfgang Goethe, Jutarnji list, Krešimir, Miljenko Jergović, osvrt, SDP, Šibenik, Vlahušić, Weimar, Željko Burić

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT