autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Where Is My Wife?

Autor: Vladimir Cvetković Sever / 06.10.2014. Leave a Comment

Gone Girl 1Tko zna gdje bi bila karijera Rosamund Pike da je David Fincher nije odabrao za ulogu Amy Elliott Dunne, protagonistice svoga najnovijeg filma ”Nestala”?

 

Iako je na velikom platnu zasjala još 2002., i to još kao Bond djevojka, Pike je cijelo ovo vrijeme ostala negdje u drugom planu kao solidna, ali nerazvikana glumica – svjetska je publika pamti, možda, po epizodi u ”Ponosu i predrasudama”, te po pariranju Tomu Cruiseu u ”Jacku Reacheru”. Usprkos očito dobitnoj kombinaciji izgleda, intelekta i talenta, Pike sve dosad nije dobila priliku pokazati što zaista može. Na čelu joj je doslovno pisalo “velika filmska diva” – ali i nije neka vijest da Hollywood ima problema s čitanjem.

Amy Elliott Dunne, protagonistica filma, nestala je u svakom stvarnom smislu u kojem osoba može nestati; “Nestala” se bavi mučnim postupkom ponovnog pronalaženja sebe

 

Amy Dunne je na svoj način jednako fascinantan ženski lik u Fincherovoj filmografiji kao Marla Singer ili Lisbeth Salander – utoliko više što Amy izvana izgleda upadljivo normalno. Dapače, sve je u ”Nestaloj” naizgled posve normalno: priča se vrti oko bračnog para ljudi u najboljim godinama, intelektualaca nastanjenih u mirnome mjestu na američkom Jugu koji se upravo spremaju proslaviti petu godišnjicu naizgled idilična braka kojem, očito, nedostaju jedino djeca.

 

Ona je naizgled trofejna žena – nekoć uspješna novinarka iz New Yorka, te ni više ni manje nadahnuće za uspješan serijal dječjih knjiga svojih roditelja. Ona je Čudesna Amy, ili možda “Čudesna Amy”: ona je predivna i uvelike nepoznata, baš kao i Rosamund Pike, a u isti je mah uvelike određena javnim identitetom fiktivne sebe.

 

Podno normalnosti krije se prijetnja – ali ne izvanjska, kao u Fincherovu najslabijem filmu, ”Sobi panike”, a ni inscenirana, kao u ponešto boljoj ”Igri”: prijetnja gubitka identiteta, naime.

Nick Dunne, protagonist filma, ljigav je u svakom smislu koji Ben Affleck može utjeloviti, a takvih je legija; “Nestala” se bavi mučnim postupkom dokazivanja nevinosti kad je očito da si kriv

 

Amy je iz New Yorka, da: ne živi više u New Yorku zato što je iz dotičnoga grada 2008. isplazila kriza koja je, osim što je zavila cijeli svijet u jade politike stezanja remena, dokinula potrebu za pametnim novinarima (te tako i dobar dio mogućnosti za izlazak iz dotične krize). Ostavši bez posla, Amy se doselila u suprugovo rodno mjesto i ondje uložila preostalu životnu ušteđevinu u ugostiteljski projekt muža i njegove sestre blizanke, bar nazvan The Bar. I od žene s uspješnom karijerom pretvorila se u uspješnu bijelu kućanicu, u ideal konzervativnih pedesetih.

 

Gone Girl 2Amy je, slijedom svega toga, nestala kao osoba davno prije nego što je zaplet ”Nestale” svojski krenuo svojim zavojitim putem, na kojem obrati stižu neočekivano često i ritmom koji se protivi prohtjevima tročinske dramaturgije – koliko god bili utemeljeni na likovima i njihovoj psihologiji. Ne, potka ovog filma nije zapravo pitanje je li Amy ubio njezin suprug Nick: pitanje glasi, kako to inteligentno navodi teaser plakat velikog Neila Kellerhousea, stalnog Fincherova dizajnera – “Ne znaš što imaš sve dok to ne…” Da, Amy je nestala u svakom stvarnom smislu u kojem osoba može nestati, a ”Nestala” se bavi mučnim postupkom ponovnog pronalaženja sebe.

 

Ben Affleck bio bi idealna filmska zvijezda da nije tako ljigav. Možda to shvaća i Hollywood, pa ga nagrađuje Oscarima za scenaristiku, režiju i produkciju, premda nema te sile zbog koje bi ga nagradio za glumu.

 

Gone Girl 3Možda je stvar u dugogodišnjem sumnjičenju njegova vrlo platonskog prijateljevanja s Mattom Damonom. Vrlo vjerojatno je stvar u njegovu statusu glavnog plejboja za uspostavljanje srednje trajnih veza s biranim starletama, koji je održavao dobrim dijelom prvog desetljeća dvijetisućitih, nakon rješavanja viška kila, a prije stupanja u brak s Jennifer Garner. Posve sigurno je stvar u izraženoj čeljusti s rupicom u bradi, zbog koje izgleda kao karikatura muževnosti iz pedesetih – i zbog koje je bio Daredevil, i zbog koje će biti Batman.

 

Fincher nije imao druge nego nasuprot glumici za koju malotko zna postaviti glumca o kojemu svatko zna i više nego što bi htio. Nick Dunne u Affleckovoj pojavi djeluje kao poznata kvantiteta: zgodan momak, da, ali ujedno i simpatičan dečko, spreman na pošalicu, a i pokoje pivo s prijateljima u The Baru. Kad bi ih imao. Jer, tko bi se družio s ljigavcem?

 

Tragedija Nicka Dunnea je u njegovoj latentnoj ljigavosti čak i kad je zaista nema. Nick je žrtva istih okolnosti krize kao i Amy: za razliku od nje, on nije rođen s pedigreom i nije rođen u New Yorku. On je samo mali seljo iz Missourija s ocem u domu (umirovljeničkom, valjda, ali za one umirovljenike kojima nisu sve koze na broju) koji se drznuo oženiti djevojkom koja ga u klasnom smislu – jedinom važećem na Jugu – dobrano nadmašuje.

 

Gone Girl 4Pa kad Amy nestane, svi će se prsti spremni na pronalaženje dežurnog krivca uprti u Nicka.

 

U adaptaciji Gillian Flynn, autorice bestselera iz 2012. na kojem se ”Nestala” temelji, ovo je naizgled čisti triler o jednom do krajnosti nategnutom braku koji je prešao u autodestrukciju – podno sve prividne normalnosti, okolnosti su tako beznadne da tu mora pasti krv. A ako je to krv sirotana koji još vjeruje u Gatsbyjeve ideale, tim bolje. Ovo više nije dvadeseto stoljeće.

 

Fincher, više nego voljan usmjeriti svoj pogled dublje od površine, odnosno onog ionako svima znanog potkožnog tkiva, u njemu pronalazi još i više. Zapažanja Flynn o utjecaju aktualne krize na rasap perspektive i prirođenih vrijednosti pripadnika srednje klase pritom su mu dobrodošla: u autoričinim razlaganjima načina na koji su mediji spremni na prečac osuditi, da ne kažem žigosati očite negativce u slučajevima slabo shvaćene složenosti Fincher pronalazi još i više, tek jednu od najsuptilnijih osuda novinarske struke u okolnostima nastalim nakon 11. rujna, pogotovo zato što ovdje zaposleni žuti novinari proždiru nezaposlene kolege profesionalce.

 

Ipak, težište ”Nestale” stoji na najomiljenijem motivu filmografije Davida Finchera – manipulaciji. Njegova najpoznatija djela temelje se na vrhunskima. Nakon što je osobno bio izmanipuliran pri režiranju nesretnog ”Aliena3”, manipuliranju nazivno glavnih likova posvetio je ”Sedam” i ”Igru”, da bi predmilenijski zeitgeist uobličio bolje od bilo koga u ključnom filmu završetka 20. stoljeća, ”Klubu boraca”: ondje neimenovani protagonist izmanipulira vlastiti korporativni identitet u anarhističku mu antitezu zvanu Tyler Durden.

 

Gone Girl 5Manipulacije u kasnijoj Fincherovoj filmografiji teže biti suptilnije, a često ih izvode marginalizirani pojedinci, od psihopatskog naslovnog lika ”Zodijaka” do suštinski nedruštvenog Marka Zuckerberga u ”Društvenoj mreži”; kad Lisbeth, uvjerljivo najpozitivniji noseći lik nekog Fincherova filma, na kraju ”Muškaraca koji mrze žene” izmanipulira sustav u cilju bogaćenja kojemu je bogatstvo najmanje bitan razlog, to dovodi do najdirljivijeg trenutka redateljeve karijere. Ali ni sekunde ne dvojimo u njezinu sposobnost da to izvede.

 

U ”Nestaloj”, jedno od dvoje protagonista izniman je manipulator, premda djeluje kao žrtva, dok je drugo od njih obrnut slučaj. To su datosti predloška Gillian Flynn: nitko nije onakav kakvim se čini, a gledateljsko poistovjećivanje sa zadanom žrtvom i zadanim krivcem nosi svoju cijenu.

 

Ako scenarij i nosi izvjesnu pristranost, onda ona ide u korist muškog protagonista; Fincher je, kao izuzetno rodno osviješten filmaš (što mu se rijetko, ako i ikada priznaje – čovjek je ipak režirao neke od najerotičnijih videospotova svih vremena, od ”Freedom ’90” nadalje: s dotičnim, usput, ovdje dijeli snimatelja Jeffa Cronenwetha, kao i montažu putem zacrnjenih kadrova u odusdnim situacijama); kažem, kao rodno osviješten filmaš, Fincher je nesklon tome, te daje jednak prostor kompromisima, improvizacijama i žrtvovanjima obaju glavnih likova.

Scenaristički predložak Gillian Flynn, besprijekorno adaptiran prema autoričinu vlastitom bestseleru o rasapu američkog braka, početna je točka za majstorsko djelo Davida Finchera o nizu suptilnijih, aktualnijih stvari

 

Nakon višekratnog gledanja ”Nestale” polako blijede prvi dojmovi pripovijedanja temeljenog na šoku, obmani i obratima; blijedi suživljavanje sa svršetkom, tako omraženim među čitateljima knjige i tako suštinski točnim, tako egzistencijalno neizbježnim u Fincherovu tumačenju. (Mislili ste da je suština srdžbe spakirana u kutiju najgora stvar na svijetu? Predomislit ćete se.)

 

U tome je, usudio bih se postulirati, snaga pedantnosti pristupa, matematičke preciznosti realizacije i objektivne besprijekornosti Davida Finchera, istinskog nasljednika disciplinirane intelektualnosti Stanleyja Kubricka među živim redateljima. Ništa nije onakvo kakvo se čini na prvi pogled, kazat će mu (inače besprijekorno adaptiran) scenarij Gillian Flynn; ništa nije ni onakvo kakvo se čini na drugi, ili treći, ili pedeseti pogled, zaključit će sjetno Fincher. Nick i Amy samo su se upoznali u vrlo čudnom trenutku svojih života.

 

”Nestala” je film u kojemu superiorni znaju biti nadigrani od strane inferiornih, film u kojemu ljudi posvećeni vrlo principijelnoj pravdi staju na stranu nepravde, kao i film koji ide korak dalje od obrazlaganja rasapa američkog braka i suočava nas s gubitkom vlastitog identiteta u ovim čudnim godinama ovog stoljeća koje je očito pošlo posve ukrivo. ”Nestala” je, ruku na srce, jedini film koji je redatelj ”Kluba boraca” mogao snimiti petnaest godina kasnije: alternativa bi bio romaneskni prikaz nastavka veze “Tylera” i Marle, a od toga bismo tek poželjeli nestati.

Još tekstova ovog autora:

  • Preveliki da propadnu
  • Kralj. Blijedi Kralj.
  • Exsultate justi
  • Sila se nudi
  • Za Lisu
  • Exsultate justi
  • Uzurpiranje revolucije
  • Kralj. Blijedi Kralj.
  • Važno je imati žicu
  • Grimizna glina

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print
  • Email

Filed Under: CSI: MULTIPLEX Tagged With: Amy Elliott Dunne, autograf.hr, Bond, CSI, David Fincher, film, Gillian Flynn, glumac, Hollywood, Multiplex, Nestala, New York, recenzija, redatelj, Rosamund Pike, Tom Cruise, Vladimir C. Sever, Wife

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Država će financirati obnovu i onima bez novca

    Država će financirati obnovu i onima bez novca

    anja-kozul
  2. Slučajna Hrvatska

    Slučajna Hrvatska

    marinko-culic
  3. Božje Novosti

    Božje Novosti

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Beogradski umirovljenici i SNV pomogli sisačku udrugu slijepih

    Beogradski umirovljenici i SNV pomogli sisačku...

    goran-borkovic
  2. Matić: Hrvatska se treba ponositi Srbima koji u njoj žive

    Matić: Hrvatska se treba ponositi Srbima koji u...

    novosti
  3. Pupovac: Za stradale moramo imati poseban senzibilitet

    Pupovac: Za stradale moramo imati poseban...

    anja-kozul

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  2. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.
  3. SNV sakuplja pomoć za stradale

    SNV sakuplja pomoć za stradale

    30.12.2020.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se
loading Cancel
Post was not sent - check your email addresses!
Email check failed, please try again
Sorry, your blog cannot share posts by email.