Zabranjeno gašenje požara

Milorad Dodik, predlagač i organizator klasičnog državnog udara u BiH, ma kako ko zove tu zabranu djelovanja državnih institucija na terenu entiteta Republike Srpske, jednim naoko bizarnim potezom tim povodom, potvrdio je koliko tu nije riječ o tek poznatoj i više puta ponovljenoj lukavštini ”zategni do pucanja pa popusti”, već o doista razornom potezu na tragu političkog sado-mazohizma.

Minulog utorka, u okviru prethodne opasno bolesne odluke o blokadi svega za što je nadležan kao član Predsjedništva BiH, uskratio je saglasnost za upotrebu helikoptera Oružanih snaga BiH u operaciji gašenja velikog požara nadomak Neuma, u Federaciji BiH.

Trezveni promatrači ove šizoidne situacije koja bi svugdje u svijetu podigla na noge i domaću javnost i svjetsku birokraciju zaduženu za ”reformski put BiH prema Evropskoj uniji”, hladno zaključuju: Kako će gasiti kad mu osnovni cilj u ludilu u koje se upustio i jeste bio zapaliti što je moguće više požara raznih vrsta, zabranjujući gašenje ne samo helikopterima, već i svim drugim institucionalnim protivpožarnim sistemima.

Dodikova fakinska igra sa međunarodnom zajednicom samoproglašavanom uspješnom u BiH već godinama, u punom suglasju sa adekvatnim partnerima iz Sarajeva i Mostara – uporno je izazivanje sukoba sa dizanjem tenzija do crvene crte, pa potom popuštanje koje će od njega napraviti ”razumnog i kooperativnog partnera”.

Ovdje, u Bosni i Hercegovini, požara je svakog ljeta beskrajno mnogo, i uvijek su prije ili kasnije bili ugašeni, ali nikada, ama baš nikada niko nikome nije zabranio da ih se gasi. Pogotovo ne jedan od trojice predsjednika države! Presedan veliki opominje

Međutim, igra je dovedena do samog kraja. Greška je napravljena u događaju sa helikopterom i vatrom jer je sve skupa prevazišlo okvir uobičajenih lokalno-političkih perverzija pod nosom evropskih službenika koje narodski duh, elementarno ljudski kriteriji, susjedstvo, mentalitet, tradicija i navike odavno ne zanimaju. Niti postoje u njihovim priručnicima o Balkanu kao folklorno-plemenskom zaleđu Europe.

Dodo, mali igrač u regionalnom ringišpilu sa samo za nijansu većim poslušnicima gazda iz komšiluka/susjedstva, zaboravio je da takvi kakav je i on uglavnom služe za jednokratnu upotrebu u iole pamtljivijem vremenskom kontekstu. Mandat u misiji traje mu dok se poslušnost u tuđoj igri gazdama isplati.

U aktuelnoj i prolaznoj ”geostrategiji” vrhova Beograda i Zagreba spram Bosne i Hercegovine, ozbiljno načetoj nekim novim dogovorima tamo gdje se o Balkanu i donose odluke – poput one o negiranju zločina i zločinaca što ju je Inzko samo tehnički saopštio – mnoge stare kalkulacije i sitne muljaže lokalnih operativaca, više ne važe.

Tada i greške što su rezultat bahate samouvjerenosti o vlastitom značaju i snazi, vezama i popularnosti, odlaze u trenu u prah. Mali igrači – vjerni dojučerašnjem lideru koje je istorija ovih prostora vazda držala neupitnima dok se nesmotreno ne pokliznu – postaju onda važniji u priči o opstanku nego što je to sposobnost stranaca da ”baji” čuvaju leđa iz vlastitog interesa.

Uostalom, ”vlastiti interes” međunarodne zajednice u očuvanju političke nirvane na ovim prostorima, temeljen je i na uvjerenju raje da treba čuvati onoga kojega stranci sami čuvaju. Kao što su čuvali Dodika do sada.

(Ne)gašenje požara u Neumu nije samo po sebi geostrateška operacija niti ključ za kadrovsku politiku međunarodne zajednice u BiH.

Milorad Dodik, predlagač i organizator klasičnog državnog udara u BiH, ma kako ko zove tu zabranu djelovanja državnih institucija na terenu entiteta Republike Srpske, jednim naoko bizarnim potezom tim povodom, potvrdio je koliko tu nije riječ o tek poznatoj i više puta ponovljenoj lukavštini ”zategni do pucanja pa popusti”, već o doista razornom potezu na tragu političkog sado-mazohizma

Njih to ne interesira, ali, pomenuti helikopter kod običnih, lokalnih ljudi bilo gdje na ovim prostorima, u kućama i iza zatvorenih vrata, jeste tema kojom se podsjeća i kako se 2014. godine uzajamno pomagalo u strašnim poplavama na prostorima Federacije i Republike Srpske naprosto zato što je to bila stvar domaće ”krvne grupe” za čije pokretanje nisu bili potrebni nikakvi dodatni poticaju.

Kao što se ni zamisliti nije moglo da bilo ko od političara na obje strane zabrani tu pomoć.

Dodik se zapravo strašno preigrao u času kada je definitivno i zauvijek zaboravio ko je i odakle je, ko ga je doveo i koliko se od tih i takvih ljudi odmetnuo u svijet za koji je pomislio da je njegov i da će ga dovijeka čuvati. A neće.

Naravno, ogromna je bulumenta onih oko njega koje je interesno doveo i postavio unaokolo, a koji tu privilegiju kapitaliziraju poput pijavica evo decenijama. Čak i kao ”opozicija”.

I takvi, kao i on, znaju da je paljenje vatri unaokolo – uz zabranu gašenja tih ”uspješnih požara” što dižu temperature dobitničkih sukoba, mržnji i animoziteta – dobitnička kombinacija za sve njih.

Zato su se vatre uporno raspirivale, a nikada gasile. Politika se, ipak, evo mijenja. Ne ni zbog Dodika i partnera u Sarajevu i Mostaru, već zbog nekih drugih politika o kojima oni, ljudski i politički potkapacitirani pojma nemaju.

Da su makar ponekad zavirili u knjige o starim vremenima i sličnim pričama, pronašli bi puno primjera koji rječito opominju: Najveći pokreti i promjene nisu započinjali velikim odlukama, konferencijama, obećanjima i saopštenjima, već često naoko bezazlenim varnicama u svakodnevnom životu u kojemu je muka već do nosa, samo se nije vidjela ni osjećala na uočljiv način.

Ovdje, u Bosni i Hercegovini, požara je svakog ljeta beskrajno mnogo, i uvijek su prije ili kasnije bili ugašeni, ali nikada, ama baš nikada niko nikome nije zabranio da ih se gasi. Pogotovo ne jedan od trojice predsjednika države! Presedan veliki opominje.

Narednih nekoliko dana pokazat će je li ovo tačno ili nije. Ako nije, onda ništa. Zatvorit će se jedna beskrajno tužna stranica knjige o Bosni. A što bi je i bilo, ako će joj njeni građani pristajati na naloge da se požari u njoj ne gase. Ciljano.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Sluti li kraj ludilu?
• Netanjahu i Hamas otvorili su zlo širih razmjera
• Kasno je da se BIH vakciniše protiv uzročnika stida
• Sarajevski zatvoreni krug
• Zašto se nikako ne razumijemo ili gdje su pare?
• Koronavirus, kuda dalje: pare ili život!
• Beskrupulozna otimačina prirode
• Sad znamo ko je prijatelj, a ko neprijatelj
• Aja Sofija – vladavina sile u ime neba
• Druga smrt istinskog novinarstva znanja, duše i kičme

» Svi tekstovi ovog autora