Zajahali su nas i ne daju se lako zbaciti

Raspad Vlade Tihomira Oreškovića blokirao je provedbu ”ambicioznih gospodarskih reformi” s izuzetkom provedbi reformskih ušteda u zdravstvu, obrazovanju, znanosti i kulturi, prodaji preostalih poduzeća (primjerice, Končara).

Pokazalo se da ima takvih tobožnjih Vladinih reformi za čiju provedbu marionetska Vlada i ne treba funkcionirati. Usporedno je otprije u Hrvatskoj izgrađen sustav za izbjegavanje odgovornosti zbog provedbi reformi koje su se pokazale promašenima.

Pogrešno je, naravno, ne analizirati vlastite pogreške. Ne isključivo zbog prozivanja i ”lustriranja” odgovornih, nego zbog toga da se nakon temeljitog analiziranja vlastitih pogrešaka i promašaja razrade načini kako da se sa što manje zakašnjenja zaustave neželjeni procesi i trendovi kao posljedice pogreški i promašaja (primjerice, promašenih reformi Oreškovićeve Vlade).

Najviše nekompetentnih promašenih reformi dosad je bilo u zdravstvu. Sve hrvatske marionetske vlade i osobito nekompetentni ministri zdravstva provodili su tzv. reforme kojima su zapravo razgrađivali sustav zaštite narodnog zdravlja izgrađen prema modelu dr. Andrije Štampara.

Republika Hrvatska je u bankrotu, ma koliko se pravili da to ne vidimo. Zasad ne nude izlazak iz bankrota ni HDZ, ni Most, ni SDP, kao ni jedna od ostalih domaćih političkih stranki, a ne nude to ni iz međunarodnih asocijacija na koje je Republika Hrvatska prenijela ”svoj” ekonomski suverenitet: Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond, WTO (Svjetska trgovinska organizacija), Europska unija i ostale

Štamparov sustav zaštite narodnog zdravlja je ”trn u oku” međunarodnom biznisu, osobito pretjerano komercijaliziranoj farmaceutskoj industriji, zbog toga što je temeljno načelo Štamparovog sustava da svi bolesnici pred liječnicima trebaju biti jednaki i da je nemoralno da liječnici bolesnike otpuštaju iz bolnica zbog toga što ”privatno osiguranje ne pokriva troškove njihova liječenja”, kao i da se tradicionalni magistri u ljekarnama svode na razinu trgovačkih pomoćnika.

Ima i djelatnosti u kojima reforme vlastodršcima nisu poželjne, pa se ”slabosti” započetih reformi u takvim djelatnostima nastoje iskoristiti za usporavanje ili zaustavljanje započetoga.

Logično, čemu kurikularna reforma ako se unaprijed ne zna iz kojih bi se izvora financiralo (hipotetski) reformirano školstvo s obzirom na to da u neuravnoteženom proračunu Republike Hrvatske nema (osobito ne za tu namjenu) dovoljno novca, ma koliko nam se sviđala masovna pobuna protiv terora politike i političara koji su nas sve ”zajahali” i ne daju se lako zbaciti.

Ni s gospodarskim reformama nije ništa bolje. Unatoč ”reformama radi izvlačenja Hrvatske iz gospodarske krize”, koje hvali Europska komisija, raspada se marionetska Vlada Tihomira Oreškovića, prema pisanju Neue Zürucher Zeitunga, ”premijera, uspješnog kemijskog menadžera iz Kanade”.

Raspada se ta Vlada jer se potpredsjednici (besplodni političari) Božo Petrov i Tomislav Karamarko ne mogu dogovoriti unatoč usuglašenim i od Europske komisije pohvaljenim ”ambicioznim reformskim mjerama vlade”.

Kao da nema proračunskih rashoda znatno većih od prihoda, opozicija, čija je (Milanovićeva) vlada izgubila na prethodnim izborima, već uvjerava javnost da je ”vidljiv lani započet oporavak domaćeg gospodarstva, da su BDP i zaposlenost (i dalje) u porastu, a indeks ekonomske klime u Hrvatskoj najviši u Europskoj uniji”, sve tobože zahvaljujući dobrim reformskim rezultatima baš te vlade.

Kao da nema proračunskih rashoda znatno većih od prihoda, opozicija, čija je (Milanovićeva) vlada izgubila na prethodnim izborima, nakon raspada Oreškovićeve Vlade već uvjerava javnost da je ”vidljiv lani započet oporavak domaćeg gospodarstva, da su BDP i zaposlenost (i dalje) u porastu, a indeks ekonomske klime u Hrvatskoj najviši u Europskoj uniji” sve zahvaljujući tobože dobrim rezultatima baš te vlade

Raspad Oreškovićeve Vlade, međutim, demantira sve ”hvaljene reforme uspješnog kemijskog menadžera iz Kanade”, tobožnje ”izvlačenje Hrvatske iz duboke krize”, ali i fikcije o Milanovićevom ”lani započetom oporavku domaćeg gospodarstva”.

Još 2014. je CDU-ov gospodarski stručnjak i zastupnik u Bundestagu Klaus-Peter Willsch HDZ-u kao jedno od reformskih rješenja smanjenja nezaposlenosti u Hrvatskoj predložio poticanje nezaposlenih na samozapošljavanje na način da im se omogući nekoliko godina tax-free poslovanja.

I osobno sam, isto neuspješno, slično predlagao još 2000. godine u glasilu HND-a Novinar radi poticanja novinara tzv. ”vječitih honoraraca” na samozapošljavanje.

Samo taj moj prijedlog nisu tada 2000. godine ni HDZ ni SDP uvrstili u svoje programe kao što su 14 godina kasnije HDZ i Tomislav Karamarko istovjetne prijedloge ”CDU-ovog gospodarskog stručnjaka i zastupnika u Bundestagu Klaus-Peter Willscha” uvrstili u svoj predizborni ”pobjednički” program gospodarskog oporavka Hrvatske.

Nakon što se i formalno raspadne marionetska Vlada Tihomira Oreškovića i pokaže ponono neprovedivim prijedlog ”CDU-ovog gospodarskog stručnjaka i zastupnika u Bundestagu Klaus-Peter Willscha” za ”smanjivanje nezaposlenosti poticanjem nezaposlenih na samozapošljavanje na način da im se omogući nekoliko godina tax-free poslovanja”, javno ću pozvati HDZ i Tomislava Karamarka da zajedno ”hladnih glava” i bez uspaljenih političkih strasti analiziramo uzroke neprovedivosti tog prijedloga inače ”uspješno primijenjenog u Njemačkoj”.

Očekujem da će se HDZ i Karamarko odazvati s obzirom na to da i osobno imam slična iskustva s neuspješnim ”poticanjem nezaposlenih na samozapošljavanje na način da im se omogući nekoliko godina tax-free poslovanja”.

Još 2014. je CDU-ov gospodarski stručnjak i zastupnik u Bundestagu Klaus-Peter Willsch HDZ-u kao jedno od reformskih rješenja smanjenja nezaposlenosti u Hrvatskoj predložio poticanje nezaposlenih na samozapošljavanje na način da im se omogući nekoliko godina tax-free poslovanja. I osobno sam, isto neuspješno, slično predlagao još 2000. godine u glasilu HND-a Novinar radi poticanja novinara tzv. ”vječitih honoraraca” na samozapošljavanje

Ponavljam, izgleda za uspješnost imaju samo reforme s poticanjem gospodarskog razvoja i stvaranja novih ekonomskih vrijednosti, naravno, uz paralelno uravnoteživanje javne potrošnje.

Pitanje je jesu li moguće takve reforme ako se temelje isključivo na stranom stručnom savjetovanju bez savjetovanja domaće (suverene nacionalne) ekonomske misli i znanja?

Za razliku od benigne zafrkancije na račun ”bavarskih gospodarskih programa” HDZ-a i Tomislava Karamarka, puno ozbiljnijim problemom se čini to što zbog krize marionetske Oreškovićeve Vlade nije zaustavljena, ili makar usporena, (ras)prodaja nacionalnih prirodnih resursa ili koncesija za gospodarenje tim resursima: prirodnim plinom iz hrvatskog podmorja, domaćom naftom, frekvencijama, šumama, elektroprivrednim potencijalima, željezničkom i cestovnom infrastrukturom, vodenim potencijalima, najprofitabilnijim poduzećima, najatraktivnijim nekretninama, itd.

Postavlja se pitanje kako to da se Petrov iz Mosta i Karamarko iz HDZ-a ne mogu dogovoriti ni o čemu do mjere da je inače taktični Orešković bio prisiljen zatražiti da odstupe, a da su usporedno svi suglasni da ”država mora prodati dionice ostatka Končara” i ostalih nacionalnih resursa oko kojih se trenutno (nesmetano) licitira.

Nejasno je i zbog čega privatizacija u Hrvatskoj podrazumijeva preusmjeravanje prihoda od gospodarenja prirodnim i nacionalnim resursima iz državnog proračuna u dividende globalnih korporacija?

Bez prihoda državnog proračuna od gospodarenja prirodnim i ostalim nacionalnim resursima u državnom proračunu nema dovoljno novca za zdravstvenu i mirovinsko-invalidsku zaštitu, reformirano obrazovanje, znanost, kulturu, itd.

Za razliku od benigne zafrkancije na račun ”bavarskih gospodarskih programa” HDZ-a i Tomislava Karamarka, puno ozbiljnijim problemom se čini to što zbog krize marionetske Oreškovićeve Vlade nije zaustavljena, ili makar usporena, (ras)prodaja nacionalnih prirodnih resursa ili koncesija za gospodarenje tim resursima: prirodnim plinom iz hrvatskog podmorja, domaćom naftom, frekvencijama, šumama, elektroprivrednim potencijalima, željezničkom i cestovnom infrastrukturom, vodenim potencijalima, najprofitabilnijim poduzećima, najatraktivnijim nekretninama, itd

Republika Hrvatska je u bankrotu, ma koliko se pravili da to ne vidimo.

Zasad nema ”ponude” programa reformi radi izlaska Republike Hrvatske iz bankrota. Ne nude izlazak iz bankrota ni HDZ, ni Most, ni SDP, kao ni jedna od ostalih domaćih političkih stranki, a ne nude to ni stručnjaci iz međunarodnih asocijacija na koje je Republika Hrvatska prenijela ”svoj” ekonomski suverenitet: Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond, WTO (Svjetska trgovinska organizacija), Europska unija i ostale.

Pozdravio bih da me svi pobrojeni zajedno ili bilo koji posebno demantiraju prijedlozima zbilja argumentiranih programa reformi radi izlaska Republike Hrvatske iz bankrota. Mislim na stvarne programe, a ne na tzv. programe kao što je bio, primjerice, onaj HDZ-ov iz Bavarske.

Mnogi neosnovano opet očekuju nešto od izbora sve izglednijih u rujnu ove godine. Uzalud, naravno, jer organiziranje u političke stranke je prevladano. Pokazalo se da političke stranke (i u svijetu, a ne samo u Hrvatskoj) nisu (više?) dorasle problemima (osobito gospodarskim) s kojima se trebaju suočiti.

Vrlo je izgledno da će se i na izborima u rujnu još jednom potvrditi misao Bertranda Russella: ”Demokratski izbori su stupica za glupane”.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

Još tekstova ovog autora:

• Djecu od dvije i pet godina soc-skrbitelji vratili majci
• Četrdeset godina od ”unapređenja” urednika za kurira
• Državne i sudbene vlasti krše prava djece (2)
• Pretjerano pohvalna priopćenja Vrhovnog suda bez pokrića
• Tajna vršnjačka nasilja u domu za nezbrinutu djecu
• Sprdnja s dignitetom sudaca i službenika u pravosuđu
• Imamo Hrvatsku bez sudbene vlasti
• Oportunistički žurnalisti i mediji Ministarstva istine
• Faraonov edikt za dimnjačarski reket u Zagrebu
• Etički i zakonski upitne presude o štrajku u pravosuđu

» Svi tekstovi ovog autora