Suzana Kulović
Foto: Sanjin Strukić / PIXSELL
Velika je muka pratiti to što Rusija radi u Ukrajini. Ta količina zvjerske brutalnosti, nasilja, krvoločnog ludila i bezobrazluka zahtijeva konzumiranje vijesti u malim količinama da bi se koliko toliko sačuvalo mentalno zdravlje.
Meni obrambeni pokušaj izbjegavanja vijesti iz ovog rata izaziva krivnju, jer osjećam da nije ni fer ni solidarno to što ja ne mogu podnijeti vijesti o događajima koje drugi, Ukrajinci, proživljavaju. Tako svakodnevno, sa strahom, kao prvu stvar ujutro nakon buđenja, čitam vijesti na internetu na mom iPadu, nastojeći na taj način biti s ljudima koji pate i dijeliti težinu njihove sudbine.
Svi mediji javljaju vijesti iz Ukrajine, društvene mreže, kako se to kaže, gore od maloumnih diskusija o razlozima koji su eto, široku rusku dušu naveli da siluje djecu i žene Ukrajine pred tom istom djecom i masakrira muškarce i prijeti svim i svakom na svijetu odmazdom i nuklearnim intervencijama …
Porazno mi je, premda ni malo iznenađujuće, to što ruska vlast radi. Ta velika zemlja nikad do sad nije imala društveno politički sustav s ljudskim licem, tu su se kroz povijest izmjenjivali sami despotizmi ili lijevi pokušaji Lenjinovog ili Staljinovog tipa koji su završavali rečenice Orwellovih predviđanja iz romana 1984.
Koja je to horor priča koju su ljudi u Rusiji živjeli i žive, nije čudno da su vojnici tako fanatično okrutni i da ih se svi boje. Rusi, ljudi koji čine Rusiju, nikad ništa u toj Rusiji za vlast nisu značili, živjeli su i ratovali za carističke ili nacionalne interese ili marksističko lenjinističke ideje koje su bile deluzije.
Nikad ni jedan Andrej ni jedan Serjoža ni jedna Katjuša ni jedan Rus kao takav (osim na polju kulture i eventualno znanosti), nije značio ništa osim što je bio instrument za ostvarenje ili dinastijskih ambicija ili nastranih kolektivističkih ideologija.
Naš svijet, koji je slavenski, uvijek ima neki soft spot za Ruse i općenito za manijake iz našeg narodnog sokaka. Mi Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci pa i Slovenci imamo neku tajnu vezu s tom problematičnom Rusijom i ta veza nije racionalna, ona je identitetska, nesvjesna i štetna.
Od početka ruske invazije na Ukrajinu mi, protivnici nasilnika Putina i njegove soldateske, tražimo način koji bi zaustavio proliferaciju ratnih operacija prema totalnom uništenju svijeta. Pokušavamo se suprotstaviti ruskom medvjedu, koji nije najpametnija životinja, ali je velik, jak i okrutan, a zbog ”složenih geostrateških odnosa” mi mu trenutno ne možemo ništa.
Tri su naše mogućnosti djelovanja:
- Uvesti sankcije Ruskoj Federaciji (RF) i tako zaustaviti ratni stroj.
- Gledati kako Rusi masakriraju Ukrajinu, ubijaju muškarce, žene i djecu i ne činiti ništa.
- Vojno se šire uključiti u obranu Ukrajine i započeti Treći svjetski rat.
Izbor između opcija je lagan i jasan, sankcije su najplauzibilniji potez koji možemo povući u pokušaju zaustavljanja manijačkog Putinovog režima. Međutim, tu je kvaka 22: mi ne možemo uvesti sankcije na uvoz ruske nafte i plina jer energetski ovisimo o Ruskoj Federaciji i zbog toga se koprcamo i gušimo u nemoćnoj frustraciji više od dva mjeseca, praktički bez pomaka.
Zašto i kako smo se našli u ovako bezizlaznoj pat poziciji u kojoj tako drastično ovisimo o ruskim prirodnim bogatstvima? Uzroci su se začeli i stvarali tijekom tridesetak godina.
Međutim, kakav god da je Zapad bio do sad i kakav god je EU odgovor na ruski rat protiv Ukrajine, mora se priznati da je emocionalna reakcija ove naše strane svijeta poprilično unisona: svi su/smo osupnuti okrutnošću i intenzitetom fizičke agresije i mržnje koju vlast Ruske Federacije pokazuje prema svojoj susjedi koju je napala.
Mi duboko i iskreno empatiziramo s Ukrajincima, primamo izbjeglice, šaljemo pomoć koliko i kako možemo, žao nam je što sankcije ne provodimo dosljedno. Nije lako sankcije provoditi dosljedno jer su naši i ostali EU političari unazad trideset godina poduzeli sve da nas učine energetski ovisnima o Rusiji što je najsmrtonosnija poznata kolektivna ovisnost.
Mediji izvještavaju da smo radi održavanja našeg načina života mi vezani za ruski plin koji je najjeftiniji i kojim smo planirali zazeleniti Europu. Tko ima energiju, ima političku moć. Tko nas drži za naše energetske potrebe, drži u šaci našu suverenost.
Unazad dva mjeseca ruska vlast svako toliko eskalira do (verbalne) prijetnje nuklearnim oružjem kad god im se ne svidi neki medijski komentar ili odluka neke države, a mi im ne možemo uvesti efikasne i dosljedne sankcije jer smo stavili sva jaja u jednu košaru. Možemo samo patiti i zgražati se.
Kako je napisao Goran Vojković na Indexu 14. travnja 2022. pod znakovitim naslovom ”Nesposobnost EU uhljeba ubija Ukrajince”:
”Putin je omogućavao jeftin plin, naftu i naftne derivate – Zapad je to uvelike prigrlio. Na jeftinoj energiji ste mogli na Zapadu razvijati gospodarski rast bez neugodnih reformi. Mogli ste i glumiti ekologe pa dobivati ‘zelene’ glasove jer su prljavi energetski objekti bili u Rusiji. Mogli ste zatvoriti svoje nuklearke, opet oslonivši se na ruske energetske izvore. Savršeno rješenje za zapadne političare. Usput su time financirali Putinov režim, režim koji je sanjao svoju viziju svijeta”.
Eto, tako smo se mi u EU vezali za jednog jedinog dobavljača što ne bi učinio ni nezavršeni ekonomist u maloj firmi, ali to je učinjeno sa suverenim državama najnaprednije Unije na svijetu.
A dobavljač, Rusija, kroz stoljeća znana po tlačenju svakog tko joj se nađe pod čizmom (bilo za cara ili za Lenjina ili za Staljina) je pored ”pomaganja” zapadnjačkoj energetskoj agendi obilno od prihoda od prodanog plina i nafte financirala dezinformacijske medijske platforme i ekstremno desne građanske pokrete koji proizvode kaos po svijetu kojim se zatvara kobna Putinova mreža u kojoj se danas nalazimo.
Kolika je to gomila pogrešaka koje su počinili naši političari koje smo masno plaćali i mazili ih i pazili samo da procjenjuju s kim, kad i kako se politički družiti i poslovno udružiti!
Ne da mi se nabrajati sitne hadezeovske kokošare koji su u svemu tome sudjelovali jer oni nisu presudni za ovo europsko tragično fulanje puta u bolju budućnost.
U ovoj priči nenadmašna je uloga Angele Merkel, za kojom smo svi, uključujući i mene, prije četiri mjeseca, plakali zbog njenog političkog umirovljenja.
Ova gotovo beatificirana, tajanstvena i šutljiva Njemica, držanja poput indijanskog poglavice, koja komarcima, podanicima i činjenicama ne dopušta da je uznemire ili da joj dovedu u pitanje njene nepokolebljive stavove, očito nije mogla nadići svoje odrastanje i formiranje u DDR-u, pa je zglajzala pravo Putinu u krilo, skupa s Europskom unijom.
Angela Merkel, Mutti, sigurno nije lagala, nije uzimala mito ili proviziju. Ali vrag je to, nesvjesno provali kako god ga kriješ i potiskuješ, a na kraju se pojavi kao (neželjeni) rezultat. To se dogodi kad odrasteš u DDR-u i do kraja ne osvijestiš da je Moskva ta koja te tlače, a ne onu koju treba slijediti.
Kao što rekoh, sigurna sam da Merkelica takvu zarobljavajuću europsku energetsku politiku, koja je uzrok naše sadašnje potpune nemoći, nije vodila zbog novca već iz uvjerenja, jer pranje mozga, kao oblik PTSP-a ili psihičke traume traje vječno.
Nasuprot slučaju Angele Merkel, materijalni aspekt rusofilske poslovne orijentacije je definitivno odredio karijeru bivšeg njemačkog socijaldemokratskog kancelara, notornog Gerharda Schrödera, bestidnika koji je odigrao znatan broj ozbiljnih utakmica za Putina.
Postoji cijeli niz bivših njemačkih socijaldemokratskih političara i bivših dužnosnika koji su koristili svoje političke pozicije za ukopavanje EU-a u sužanjstvo ruske nafte.
Tu su i Schröderovi prijatelji kao što je bivši stasijevac Matthias Warnig koji kadrovira za važne ruske državne tvrtke u čijim se nadzornim odborima nalaze zapadnjaci s dobrim političkim vezama i informacijama o relevantnim temama. Pored ovih, kupljenih ”suradnika”, značajan broj političara, biznismena i javnih osoba iz EU-a volonterski daje direktnu ili indirektnu podršku Putinovom režimu.
Nakon svega što smo do sad od Putina vidjeli i doživjeli to izaziva čuđenje. Još mi je začudnije medijsko pokušavanje objašnjavanja ruske agresije, što najvećim dijelom zvuči kao opravdavanje (jer to i jest). Takvi su, nažalost, brojni napisi brojnih lijevih novinara i intelektualaca o ratu Rusije protiv Ukrajine i o reakcijama Zapada i EU-a.
Vruća tema je i pitanje je li bijeli rasizam to što smo tako dobri prema ukrajinskim izbjeglicama, a nismo bili dobri i još nismo dovoljno dobri prema migrantima iz Afrike i Zapadne Azije, no to je tema za posebnu kolumnu.
Većina tekstova koja inzistira na tzv. kompleksnom pristupu situaciji rata, propituje ulogu napadnute žrtve u kontekstu odgovornosti jer i ona sudjeluje, a ima i lošu prošlost ta Ukrajina, o tome također treba govoriti dok je Putinovi Rusi komadaju.
Neki inteligentnije izražavaju svoju pristranost prema Rusiji i Putinu (to je trenutno jedno te isto) pa inzistiraju na činjenici da slika rata nije crno bijela već da treba uvažavati nijanse koje donose ljudi na koje se često nepravedno referira kao na ”korisne Putinove idiote”.
U tom smislu je tekst Igora Lasića, ”Medijska slava Ukrajini”, na Portalu Novosti, 24. travnja 2022., ilustriran slikom voditeljice RTL-a Mojmire Pastorčić s ukrajinskom pletenicom poput Julije Timošenko, što je u kombinaciji s tekstom prikazano kao pretjerano i kičasto.
Treba pitati Lasića šta mu to znači i zašto ga tako ljuti emocionalna podrška Ukrajini koja je ljudski zaista samorazumljiva.
U istom tekstu je naveden i Boris Buden, uz prateću sliku, kao netko tko suvislo prorađuje ovaj zlosretni rat Rusije protiv Ukrajine za koji on misli (kako je govorio za Autonomiju 6. ožujka 2022.) da se može riješiti samo revolucijom koju vodi figura Lenjina koji se razračunava s antagonizmom Rusije i Zapada! Mašala.
Narcizmu ljevičara ništa nije ravno. Godinama sam radila na odjelu zatvorene muške psihijatrije na Rebru, ali ovakve raskošne materijale kao što sama vidimo sam rijetko dobivala.
Meni je jasno da ljudi žive, kreiraju civilizaciju i osobne priče u agresivnom poricanju svoje smrtnosti, nemoći, beznačajnosti i drugih mračnih tajni naše egzistencije u ovoj dolini suza, ali ovoliko obrambenog ludila od mog rođenja do sad, uključujući i četrdesetogodišnje iskustvo kliničkog rada na psihijatriji, nisam doživjela.
Rusi koji podržavaju Putina i njegovu agresiju su trigerirali opasnu globalnu psihozu u kojoj su oni definitivno delirantni što dokida mogućnost racionalne, humane i konstruktivne komunikacije.
Tijekom Domovinskog rata sam bila potpuno angažirana u konkretnom profesionalnom pomaganju, u odgoju djece i u egzistencijalnim pritiscima pa se ne sjećam globalnih hemunga.
Bila sam previše fokusirana, ušančena u mojem težištu, nisam doživljavala tako intenzivno medijsko, političko i općenito društveno ludilo koje mi se sad nudi s TV-a, s interneta, socijalnih mreža i u osobnim kontaktima. Zaista je moj posao najzanimljiviji na svijetu.
Sad vidim zbog čega, zbog koga, zašto i kako smo se našli u situaciji u kojoj jesmo; dok ruska vojska barbarski uništava jednu zemlju, mi, dobri ljudi, zbog svoje lijenosti i pohlepe, nismo u mogućnosti pomoći.
Potrebe za standardom baždarenim ekstremnim konzumerizmom i za konstantnim ekonomskim rastom, što je neoliberalni imperativ, nas sprečavaju da nokautiramo zlotvora jer ćemo imati skuplji plin!
Konkretno, ako Njemačka odustane od ruskog plina odmah, odjednom, potpuno, njemački BDP će pasti 2,1 posto (tako tvrdi Paul Krugman, How Germany Became Putin’s Enabler, New York Times, 7. travnja 2022.).
Ne čini se da bi u Njemačkoj i u Europskoj uniji, koja ovisi o toj svojoj ekonomski najjačoj članici, zavladao gladomor kad bismo se malo više isprsili za zaustavljanje rata.
Nadam se da hoćemo, tijekom jednog od nadolazećih dana.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Molitelji, molite se za samokontrolu pa ćete postati frajeri
- Putina na Međunarodni sud za ratne zločine
- Rat u Ukrajini je naš rat i moramo ga zaustaviti
- Ako se ljevičarima gade molitelji na Trgu neka ih ne gledaju
- Psihijatrijska (nesvjesna) mizoginija
- Jesu li katoličke obitelji odvratne?
- Oportunizam vladajućih: dozlaboga jadno i razočaravajuće
- Hrvati i Srbi 30 godina pravdaju svoj toksični nacionalizam
- Moramo se solidarizirati sa slabijima koje zlostavljaju jači
- Strahovi su zavladali diskursima svih medija
