”Pobačeni fetus kao materijal za cjepivo”, ”Katolici se ne smiju cijepiti”… Kad takvi naslovi vrište na izloženim primjercima dnevnih novina, najprije se pomisli na još jednu novinarsku patku ili, pak, na najnoviji udarac antivakcinera.
No ovdje nije posrijedi novinska patka nego je riječ o informacijama koje imaju znanstvenu ”jezgru” upakiranu u senzacionalistički layout. Farmaceutska tvrtka AstraZeneca, razvila je, u suradnji sa Sveučilištem u Oxfordu, cjepivo i medicina je i ovdje na tragu učinkovitu lijeku protiv SARS-CoV-2.
Ali u proizvodnom procesu i u testiranju korištena je određena stanična linija dobivena iz bubrežnih stanica embrija pobačenog 1983. godine. Dakle, tvrdnja da je tkivo iz embrija ugrađeno u različita cjepiva, barem u ovom slučaju, nije pogrešna. No tvrdnja da u cjepivima ima dijelova fetusa je, onako sužena, skraćena, manipulativna i zato pogrešna.
Druga razina: Oksfordsko cjepivo, u proizvodnom procesu koristi stanice iz tkiva pobačene djece i počiva na ”…genskoj terapiji, o messenger RNA šifri koja će ući u naše stanice”. Također nije posve pogrešna, nego je također manipulativno skraćena i zato iskrivljena informacija.
U proizvodnom procesu i u testiranju korištena je određena stanična linija dobivena iz bubrežnih stanica embrija pobačenog 1983. godine. Dakle, tvrdnja da je tkivo iz embrija ugrađeno u različita cjepiva, barem u ovom slučaju, nije pogrešna. No tvrdnja da u cjepivima ima dijelova fetusa je, onako sužena, skraćena, manipulativna i zato pogrešna
Treća razina: Katolici se ne smiju cijepiti – izrečena kao zaključak iz svih tih izmanipuliranih činjenica, također je apodiktično sužavanje jedne dileme, u kojoj se ne poštuju hijerarhije činjeničnosti.
Na sve te ”polu” i dezinformacije reagirale su još od kolovoza na dalje biskupske konferencije Australije, SAD-a, Kanade, Velike Britanije, Irske, Slovačke… Već su krajem kolovoza i do studenoga ove godine svojim vjernicima izložile da doista postoje etičke dileme zbog metoda koje primjenjuju farmaceutske tvrtke u utrci za cjepivom protiv korone. Čak i svjetske medije obavještavale su o diskusijama i o vatikanskim dokumentima, na koje se oslanjaju biskupske konferencije.
Biskupske konferencije diljem Europe slažu se da cijepljenje protiv zaraze koronavirusom s raspoloživim preparatima nije odabir, nego etički imperativ. I sve dok nema alternative tome, katolici bi se trebali ravnati po principu: Štititi druge i sebe znak je kršćanske solidarnosti.
Biskupi Engleske, Walesa, SAD-a i Kanade pozivaju se na instrukciju ”Dignitas personae” Kongregacije za pitanja vjere iz 2008. godine.
Cilj, naglašavaju britanski i američki biskupi, bit će i dalje pronalaženje lijekova i cjepiva proizvedenih iz etički prihvatljivih izvora, no sve dok taj cilj nije ostvaren, a bolest je u napredovanju i liječenje nužno, sve dok nema etički neproblematične alternative, razlog zbog kojeg se mora posegnuti s ”problematičnim” preparatom, dovoljno je važan i ozbiljan da ne smije biti dvojbe o dopuštenosti primjene.
Sadašnja pandemija je dovoljno razuman i konkretan razlog, tim prije što za sada još nema alternative. Cjepivo će zaštititi cjelokupno društvo, a upravo zato cijepljenje treba prihvatiti kao gestu solidarnosti.
Biskupi su svojim vjernicima izložili bit pitanja etičnosti, odnosno upoznali su ih sa sastavom cjepiva i metodama proizvodnog procesa. Svaka im čast, morali su se upustiti u proučavanje složenih kemijskih i mikrobioloških studija, proniknuti u njih i izložiti ih vjernicima.
Vrlo pohvalno je što su vjernicima prenijeli sve ove temelje za pravilno shvaćanje i razumijevanje etičkih dilema, i nisu im samo servirali moralnu zapovijed odnosno zabranu.
No bez obzira na već razjašnjene nedoumice, ima osoba kojima su sve te i javno iznesene rasprave prolazile mimo uha. Senzacionalizam je uvijek zanimljiviji i privlačniji od trezvenih argumenata razuma.
Tako su sve te bizarne teorije ponovno ”uskrsle”. Javno ih je rastrubio svećenik i redovnik dominikanac koji djeluje u Rijeci, koji je, kako tvrdi za sebe, završio studij farmacije.
Dok svijet svu nadu polaže u učinkovitost do sada razvijenih cjepiva i počinje s njihovom primjenom, riječki dominikanac inzistira na tome da oksfordsko cjepivo u proizvodnom procesu koristi stanice iz tkiva pobačene djece i počiva na ”…genskoj terapiji, o messenger RNA šifri koja će ući u naše stanice i promijeniti ljudski genom na način kako ga nije zamislio Stvoritelj. Mnogi znanstvenici upozoravaju da je vrlo opasno primiti takvo cjepivo i nadam se da nećemo srljati kao guske u maglu, dok se ono temeljito ne ispita”, poručio je fra Iličić OP (Novi list, Rijeka, 8. i 12. prosinca 2020. godine).
Koliko sam mogla razabrati iz tiska i s raznih portala, u Hrvatskoj je do sada tek jedan jedini svećenik, don Marino Ninčević, javno osudio ”neodgovorno ophođenje” sa znanstvenim činjenicama svojeg svećeničkog subrata (na ovome portalu).
Na ”bizarni istup” riječkog dominikanca (Novi list, 12. prosinca) reagiralo je nekoliko portala i zahvaljujući njihovim (više-manje jasnim i pronicljivim) tekstovima saznaje se o širokoj raspravi o etičnosti diljem svijeta.
Katolici se ne smiju cijepiti – izrečena kao zaključak iz svih tih izmanipuliranih činjenica, također je apodiktično sužavanje jedne dileme, u kojoj se ne poštuju hijerarhije činjeničnosti
Slično reagiranje se uzalud tražilo na stranicama Hrvatske biskupske konferencije i Informativne katoličke agencije no do sada se nisu očitovali.
Glas Koncila će u božićnom broju objaviti osvrt i reagiranje o tome, što se može razabrati s njihove web stranice na kojoj je izložen pregled tiskanog izdanja (koji još nije dostupan).
Glas Koncila će ispitati ”kakvo će cjepivo dobiti od Europske agencije za lijekove Hrvatska” (”intonacija” tog teksta bit će poznata tek za koji dan). Možda će se polemizirati s pretpostavkom da Hrvatska, kao i druge ”drugorazredne zemlje članice EU-a” dobivaju, naravno, ono što elitni prvi, najuži krug, nikad ne bi namijenio svojim građanima.
No zašto su hrvatski biskupi i crkveni mediji čekali do sada s informacijama o bitnim temama u vezi s cjepivima?
Religijski program na HRT-u ima tri emisija: petkom u 11:10, subotom u 14:00 i nedjeljom u 16:30 sati. Dakle, odlični termini emitiranja.
Čovjek bi vjerovao da je to izvanredna prilika za podučavanje javnosti o bitnim pitanjima i stručnim prikazima, te o znalačkim diskusijama aktualnih, životno ili crkveno važnih pitanja (pri tome svakako ne mislim na hodočašća tu i pobožnosti tamo, o zauzetim vjernicima u Mrduši Donjoj ili o vjeronauku u školi u vukoj…., ili o Papi koji je u ponedjeljak rekao ovo, a u utorak ono, bio u srijedu tu, a u četvrtak tamo i tome slično).
Čak ni u emisiji ”Mir i dobro”, od 20. prosinca 2020., vijest o početku cijepljenja na području Europske unije, autor(i) priloga o naravi problematičnosti ”nekih cjepiva” ostali su dužni obrazloženje zašto je koje cjepivo i s kojim sastavom ”problematično”. ”Problematičnost” je ostala visjeti u zraku i čovjek je mogao zaključiti da se radi samo o odluci ”riskirati nuspojave ili ne”.
Što drugo nego zaključiti: Urednici religijskog programa HRT-a smatraju (i vjerojatno po naredbi s viših mjesta) odlučuju da javnost ne treba opterećivati obrazloženjima, jer puk nije sposoban, nije obrazovan i nije u mogućnosti pratiti rasprave o kontroverznim temama.
Religijski program HRT-a nipošto ne opravdava svoju egzistenciju.
Pojedini sekularni mediji obradili su temu. Nova TV, 16. prosinca 2020., ovoj prevažnoj temi nije posvetila dužnu pažnju i kvalitetnu obradu. Tajnik Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et pax, izvanredni profesor i dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu monsinjor Vladimir Dugalić dobio je prostora samo za rečenicu: ”Treba dobro razlikovati koja su cjepiva etički prihvatljiva, a koja nisu”. (Istu poruku uputio je gledateljima emisije ”Mir i dobro”).
Iz njegovog televizijskog izlaganja moglo se barem saznati da ”neka cjepiva, primjerice, oksfordsko pa i rusko i kinesko, nisu etički prihvatljiva”, rekao je prof. Dugalić.
Zašto prihvatljivo, a zašto neprihvatljivo, to bi neki gledatelji i gledateljice rado čuli iz prekratkog priloga etičara i, po mogućnosti, uz obrazloženje i kriterij za etičnost, a ne samo reference na Papine apele i pozive, te na dokument Papinske akademije za život, koja je u srpnju ove godine objavila da su se ”u prošlosti cjepiva pripremala uz korištenje stanica pobačenih ljudskih fetusa, no stanične linije koje se danas koriste veoma su udaljene od dotičnih pobačaja”.
Dilemu, koju su biskupske konferencije (uvodno nabrojene) identificirale još ljetos, stvaraju sastav cjepiva pojedinih proizvođača i primjena humanog tkiva iz fetusa pobačenih prije 40-ak godina u procesu proizvodnje i testiranja. Stanične linije na kojima su cjepiva temeljena, dobivene su isključivo iz dvaju fetusa pobačenih šezdesetih godina prošloga stoljeća. Danas više nije potrebno dobivati stanice iz novih dobrovoljnih pobačaja.
Biskupske konferencije diljem Europe slažu se da cijepljenje protiv zaraze koronavirusom s raspoloživim preparatima nije odabir, nego etički imperativ. I sve dok nema alternative tome, katolici bi se trebali ravnati po principu: Štititi druge i sebe znak je kršćanske solidarnosti
Hrvatsko katoličko liječničko društvo daje opširno pojašnjenje o naravi i sastavu cjepiva, koje će biti primjenjivano na preporuku Europskog vijeća za lijekove, kao prvo cjepivo protiv Covida-19.
Za farmaceutske laike objašnjenje Hrvatskog liječničkog društva je, možda, previše stručno.
Laicima razumljivo tumačenju daju napisi na platformama, primjerice, Dr. Zorica Maroš, Katolički tjednik, Sarajevo, 18. prosinca 2020.
Moram primijetiti, nakon konzultacije s farmaceutkinjom, koja radi na istraživanju, da se humane embrijske stanice nalaze, primjerice, i u citostaticima. Hoće li teolog onkološkim pacijentima propisati odbijanje citostatika?
Apeli da se ne cijepimo i da pričekamo neprihvatljivi su i Hrvatskom liječničkom društvu. Koliko dugo da čekamo, i kako ćemo saznati, jesu li sumnje u mRNA cjepivo opravdane? Zato se netko mora cijepiti. Aha, neka se drugi cijepe, a mi ćemo čekati. Je li to etično? To (se) pita i HKLD-a. Ili naprosto egoistično? mRNA cjepivom tvrtki Pfizer-BioNTech-Fosun započet će, prema najavama iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, cijepljenje i u Hrvatskoj.
Iako zreli vjernici i vjernice ne čekaju biskupske naputke za svoje ponašanje, biskupske poruke se ipak očekuju kao znak da je Crkva – onako kako ona sama tvrdi za sebe – u dosluhu s vremenom i situacijom, i želi doprinositi općoj dobrobiti.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Pitanje eutanazije oko kojeg će se uvijek lomiti koplja
- Slijepu mrlju percepcije imaju i mjesne crkve diljem Europe
- Ljudi, Vatikan je shvatio da žene znaju čitati!
- Papa Franjo lik sv. Josipa predstavlja kao uzor služenja
- Apel iz Austrije: Dopustite ulazak migrantima iz kampa Moria
- O antivakserima, teoretičarima urota i drugim svojeglavcima
- Ruše li staro i mijenjaju li vrijeme u Crkvi dvije smrti
- Kakav će svijet biti poslije korone?
- Ne smijemo pristati ni na kakav razgovor o pravu ubijanja
- Vrijeme je da Papa obrati pažnju na protestantsku etiku
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.