Senad Hevešević
Moto Europske unije glasi ”Ujedinjeni u različitosti”. Kao i svaki moto, i ovaj sadrži dozu idealizma.
Govoriti o idealu Europske unije danas nije ”popularna roba”, efektnije je govoriti o Europi (ili Europskoj uniji) kao o društvu u padu uzrokovanom moralnom i drugom iskvarenošću. ”Povijesna krivica Europe” kovanica je koja u svojoj biti sadrži cinizam isključivog poliranja jedne strane medalje.
Govoriti o idealu Europske unije označava se kao slijepo tumaranje unutar širokog polja privilegiranosti. Dok se optužuje Europu za nepostojanje morala, svaki oblik idealizma smatra se ispraznim i moralno upitnim, a nabrajaju se primjeri primjene ”real-politike” i postojanja predrasuda prema različitima kao dokazi te nemoralnosti.
Ideal Europske unije, kako ga definiraju cinični dionici, svodi se na količinu usisavanja sredstava iz EU projekata u infrastrukturne i druge projekte u zatvoreno područje koje se nacionalnom državom zove. Ograničavanje Europske unije na njenu ekonomsku dimenziju velika je greška i ne odražava njezinu stvarnu suštinu.
U suvremenom, globaliziranom vremenu investicije je moguće osigurati iz raznih izvora, ali isti taj suvremeni, globalizirani svijet nam jasno pokazuje da sredstva, sama po sebi, nisu nešto što se olako prihvaća, bez obzira na izvor.
Taj svijet u kojem jača oprez prema kineskim investicijama i u kojem je dokazana opasnost ovisnosti o ruskoj ekonomskoj ili energetskoj moći, dovoljan je dokaz da je pravi ideal negdje drugdje.
Koliko god cinici iz našeg sokaka aparat Europske unije opisivali kao spoj neinformiranih, neobrazovanih ili poluobrazovanih birokrata koji su ”tamo negdje daleko” i od kojih je samo potrebno izvući što više novaca, ipak je istinski ideal Europe u pravu oličenom u institucijama poput Suda Europske unije (pri EU) ili Europskog suda za ljudska prava (pri Vijeću Europe) koji omogućavaju Europi da bude najdemokratskija regija na svijetu.
Kroz taj ideal kojeg se uživa u tolikoj mjeri da se i zaboravlja na njegove blagodati, dolazi se do ostvarenja mota Europske unije navedenog na početku, a taj moto omogućava ono što Ahmet Alibašić opisuje na sljedeći način:
”Sami biramo i za to odgovaramo. Tu možemo biti ljudi – moralna i odgovorna bića. Kao vjerski službenici možemo pozivati i objašnjavati Poruku, a da ne moramo biti heroji. Ništa od toga nije moguće u neslobodnim društvima. Zato, bez obzira na sve, biramo Evropu uz pravo da budemo kritički lojalni Evropljani”.
Kako rekoh na početku, nije oportuno govoriti o idealu Europe u vrlo teškom povijesnom trenutku za Balkan, Europsku uniju i svijet. No svjetlo ideala je ono što je potrebno u teškim trenucima, da bi se prebrodilo ta iskušenja i da bi se zadržao fokus na onome što je alternativa.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Katar kao pozornica dijaloga
- Islamski centar kao mjesto susreta
- Treba li vjerskoj instituciji Bog?
- Žrtvovanje kulture sebičnosti
- Što nam je činiti da bismo razgovarali tijekom dijaloga?
- Osnovno o Ramazanu – U sjeni Božje riječi
- Plemena tumačenja i sigurnosti
- Misija prosvjetljivanja ”čaršijskog” uma
- O mjerema u pandemiji možemo razgovarati, ali ne bez znanja
- Zloupotreba Kur’ana nama muslimanima donosi bol
