autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • EJRENA
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PARRHēSIA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POROK PRAVDE
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • TERRA SEXUALIS
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • Ex libris D. Pilsel
    • OGLEDI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • ISTOČNO OD RAJA
    • BEZ RIJEČI
    • Moderna vremana info
    • SCRIPTA MANENT
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
  • DEMOCROACIA <br>Drago Pilsel
    DEMOCROACIA
    Drago Pilsel
  • POGLED S LIJEVA <br> Nela Vlašić
    POGLED S LIJEVA
    Nela Vlašić
  • KONTRAPUNKT <br> Branimir Pofuk
    KONTRAPUNKT
    Branimir Pofuk
  • PRESUMPCIJA UMNOSTI <br> Marko Vučetić
    PRESUMPCIJA UMNOSTI
    Marko Vučetić
  • GLOBALNI KAOS<br>Damir Grubiša
    GLOBALNI KAOS
    Damir Grubiša
  • VLAŠKA POSLA <br> Ante Tomić
    VLAŠKA POSLA
    Ante Tomić
  • VRIJEME I VJEČNOST <br> Peter Kuzmič
    VRIJEME I VJEČNOST
    Peter Kuzmič
  • ADVOCATA DIABOLI<br> Anna Maria Grünfelder
    ADVOCATA DIABOLI
    Anna Maria Grünfelder

Zašto je odumrla SFRJ (1)

Autor: Dejan Jović / 25.11.2014. Leave a Comment

Raspad socijalističke Jugoslavije rezultat je više faktora, ne samo jednog. Glavni faktor, tvrdi se u mojoj knjizi “Jugoslavija, država koja je odumrla”, Prometej, Zagreb, 2003., jest raspad ideološkog konsenzusa unutar jugoslavenske političke elite, do kojeg je došlo u postupnom i relativno dugotrajnom procesu koji je prethodio samom raspadu državnih institucija. U toj sam knjizi analizirao nastanak (1967-1974), primjenu, krizu i raspad četvrtog konstitutivnog koncepta jugoslavenske države (1974-1990).

Ideološki konsenzus o kome je riječ temeljio se na Kardeljevoj interpretaciji marksizma (koja je detaljno objašnjena u drugom poglavlju), te na krhkom ali ipak dovoljnom kompromisu izmedju raznih segmenata političke elite, koji je postignut tijekom dugotrajne ustavne rasprave (1967-1974) i održavan gotovo desetljeće i pol nakon donošenja Ustava (1974).

Razlozima za te kompromise, te njihovim sadržajem, bavi se treće poglavlje. U biti koncepta na kome se temeljio identitet Četvrte Jugoslavije stajala je marksistička ideja o postupnom reduciranju državnih funkcija i njihovom zamjenjivanju samoregulirajućim (“samoupravnim“) društvom. Socijalizam je bilo prijelazno razdoblje izmedju kapitalizma i komunizma; a time i prijelazno razdoblje izmedju državnog i bezdržavnog stanja.

Ideja slabljenja države bila je središnja ideja Kardeljeve interpretacije marksizma. Sve što su jugoslavenski komunisti poduzimali u razdoblju kojim se ta knjiga bavi, inspirirano je tim temeljnim ideološkim postulatom. Slabljenje države bio je izraz uspjeha, ne neuspjeha i/ili krize socijalizma. Etatizam, centralizam, unitarizam i (jugoslavenski) nacionalizam bili su pritom glavni protivnici samoupravnog socijalizma; protiv njih je bila usmjerena glavna ideološka i politička akcija, naročito u posljednjih 15 godina prije samog raspada Jugoslavije

Država je u njemu trebala biti najprije “podruštvljena“, a potom i “odumrijeti“. Ona nikad nije trebala jačati, nego – upravo obratno – slabiti.

Ideja slabljenja države bila je središnja ideja Kardeljeve interpretacije marksizma. Sve što su jugoslavenski komunisti poduzimali u razdoblju kojim se ta knjiga bavi, inspirirano je tim temeljnim ideološkim postulatom. Slabljenje države bio je izraz uspjeha, ne neuspjeha i/ili krize socijalizma. Etatizam, centralizam, unitarizam i (jugoslavenski) nacionalizam bili su pritom glavni protivnici samoupravnog socijalizma; protiv njih je bila usmjerena glavna ideološka i politička akcija, naročito u posljednjih 15 godina prije samog raspada Jugoslavije.

Glavni i nerješiv paradoks socijalističkih država posvuda u svijetu bio je u tome što su se one kao države trebale utemeljiti na antidržavnom konceptu. Konflikt izmedju “teorije“ i “prakse“ (odnosno, ideologijskog koncepta i stvarnosti) razdirao ih je od vrha do dna društvene piramide.

Taj su paradoks dijelile sve socijalističke zemlje, ali ga nijedna nije osjetila direktnije i bolnije od Jugoslavije, čiji je konstitutivni koncept nakon 1948. bio u većoj mjeri nego bilo koji drugi u tadašnjem svijetu utemeljen na anti-državnoj ideji. Po svom pokušaju da uspostavi alternativu državi, Jugoslavija se razlikovala i od liberalno-demokratskih “minimalnih“ država (koje ipak nisu “odumirale“) i od državnog socijalizma (koji je “odumirao“, ali tek u dalekoj perspektivi, ne u realnosti).

Zbog te odanosti vlastitoj ideologiji, Jugoslavija nikad nije postala “dovršena država“. Kao nedovršena država koja je pritom odumirala, ona je imala sve manje snage da odgovori (i u ideološkom i u praktičnom smislu) na izazove njoj alternativnih, tj. stranih koncepata. U nedostatku efikasne države, njeni su državljani/samoupravljači osjećali da žive u nekoj polu-anarhiji, u koju nitko ne može uvesti reda. Tako se razvila (za analitičare koji slijede liberalno-demokratsku tradiciju gotovo neobjašnjiva) kombinacija izmedju visoko ideologizirane i anarhične anti-države; po mnogočemu jedinstvena u tadašnjem svijetu.

Raspad socijalističke Jugoslavije rezultat je više faktora, ne samo jednog. Glavni faktor, tvrdi se u mojoj knjizi “Jugoslavija, država koja je odumrla”, Prometej, Zagreb, 2003., jest raspad ideološkog konsenzusa unutar jugoslavenske političke elite, do kojeg je došlo u postupnom i relativno dugotrajnom procesu koji je prethodio samom raspadu državnih institucija

Taj se jugoslavenski ekskluzivizam visoke ideologiziranosti (uz istodobni kaotični poluanarhizam) naročito osjećao nakon smrti Edvarda Kardelja (1979.) i Josipa Broza Tita (1980.), te s početkom ekonomske, političke i ideologijske krize u prvim godinama osamdesetih. Moja se knjiga detaljno bavi tim procesima u svom četvrtom i petom poglavlju.

Sredinom osamdesetih godina konsolidirali su se postojeći i na javnoj sceni pojavili novi alternativni koncepti, a oslabljena država i sve manje popularan dominantan ideologijski koncept ostavljali su im sve više mjesta za javno djelovanje. Novi koncepti su u sebi spajali elemente liberalno-demokratske, državno-socijalističke i nacionalističke retorike. Nastankom alternativnih koncepata, njihovim oblikovanjem u smislene i koliko-toliko konzistentne alternativne političke programe, te odnosom izmedju njih i dotad dominantnog samoupravnog narativa, bave se posljednja dva poglavlja ove knjige.

Poraz samoupravnog (kardeljističkog) narativa na kome se temeljila Četvrta Jugoslavija, otvorio je vrata raspadu Jugoslavije, koja u posljednjih 15 godina svog postojanja i nije postojala primarno kao država, nego kao ideološka zajednica. Ona je bila utemeljena ne na etničkoj srodnosti Južnih Slavena (kao što je bila, primjerice, medjuratna, a donekle i Treća Jugoslavija, od 1945 do 1966), nego na “zajedničkom konceptu socijalizma“ kojeg je gradila. Zato priča o njenom raspadu praktički prestaje s raspadom Saveza komunista Jugoslavije.

Jednom kad se SKJ raspao, trebalo je stvoriti neki novi narativ za neku novu (Petu) Jugoslaviju; a to je (iz razloga objašnjenih u svim poglavljima knjige) bilo nemoguće. Ono što se dogadjalo nakon raspada SKJ bilo je samo posljedica tog ključnog dogadjaja, i kao takvo je ostavljeno za neku drugu knjigu.

Sredinom osamdesetih godina konsolidirali su se postojeći i na javnoj sceni pojavili novi alternativni koncepti, a oslabljena država i sve manje popularan dominantan ideologijski koncept ostavljali su im sve više mjesta za javno djelovanje. Novi koncepti su u sebi spajali elemente liberalno-demokratske, državno-socijalističke i nacionalističke retorike

U razdoblju kojim se ova knjiga bavi, Jugoslavija je bila ideokratska zajednica. Ideje na kojima se temeljila formulirala je političko-ideološka elita, prije svega u partijskom, a dijelom i u državnom i vojnom vrhu. U svim je socijalističkim zemljama elita ujedno bila i vrhovni arbitar značenja pojmova i tumačenja ideoloških koncepata.

Ona je bila ujedno i “prosvjećena avangarda“. To je razlog zbog koga bi svaki pokušaj objašnjenja raspada Jugoslavije koji u svom središtu ne bi imao analizu ideologije i ponašanja političke elite bio nedovoljan i/ili neadekvatan. Tu vezu izmedju interpretiranja ideologije i političkog djelovanja koje je slijedilo takvu interpretaciju, postavili smo u središte naše analize.

Povijest Četvrte Jugoslavije bila je povijest ideoloških rasprava o stvarnom značenju marksizma i o najboljim načinima da se marksističke ideje pretvore u praksu. To se podjednako odnosilo na jugoslavensku vanjsku politiku (koja je, kroz pokret nesvrstanih, ostvarivala načelo internacionalizma i borbe protiv globalne eksploatacije; a u odnosu na SSSR i Istočnu Europu, dokazivala da nije “revizionistička“) kao i u odnosu na unutrašnju politiku (koja je decentralizacijom države pokazivala da slijedi ideju o “odumiranju države“).

Za jugoslavenske komuniste (a u razdoblju kojim se bavimo, oni su bili jedina relevantna politička snaga u zemlji), ideologija nije bila “mrtvo slovo na papiru“; nego oružje kojim se može ostvariti fundamentalna promjena svijeta i odnosa u njemu.

Za jugoslavenske komuniste (a u razdoblju kojim se bavimo, oni su bili jedina relevantna politička snaga u zemlji), ideologija nije bila “mrtvo slovo na papiru“; nego oružje kojim se može ostvariti fundamentalna promjena svijeta i odnosa u njemu. Ideologija je bila glavni motiv njihova djelovanja, pa se ni njihove odluke ni njihove akcije jednostavno ne mogu objasniti bez analize ideologije

Ideologija je bila glavni motiv njihova djelovanja, pa se ni njihove odluke ni njihove akcije jednostavno ne mogu objasniti bez analize ideologije. Iako su “objektivni faktori“, kao što su ekonomska situacija, etnička struktura stanovništva, medjunarodna politika, procesi modernizacije i globalizacije i dr. stvarali kontekst u kome je elita donosila odluke, te su odluke bile izraz percepcija i vjerovanja, vrijednosti i ideja koje su tadašnji političari dijelili ne samo medju sobom, nego i s relativno velikim brojem gradjana.

Iako je politika svugdje subjektivna aktivnost onih koji u njoj sudjeluju, to je naročito slučaj u ideokratskim zajednicama, kojima je smisao ne da predstavljaju stvarnost, nego da je mijenjaju prema viziji neke bolje budućnosti.

To, medjutim, ne znači da je jugoslavenska elita uvijek negirala stvarnost, niti da je bila neosjetljiva prema kontekstu u kome je djelovala, prema zahtjevima populacije, pa čak i prema kritikama koje su prema njoj usmjeravali razni “disidentski“ krugovi u zemlji ili izvan nje. Jugoslavenska je politička elita, kao što pokazuje ova knjiga, uzimala u obzir i ekonomske probleme, i odnose u medjunarodnoj politici, i etničku složenost jugoslavenskog stanovništva.

Ustavna rasprava (1967-1974) i post-ustavne debate (opisane u većem dijelu ove knjige) svjedoče da ona nije bila ni gluha ni slijepa za realnost. Ali, tu je realnost nastojala uvijek uskladiti s vizijom, pri čemu je vizija imala prednost prilikom svakog sudara izmedju jednog i drugog. Zakoni su bili dobri, ali se nisu ostvarivali, govorila je elita. Vizije su bile odlične, ali se “u praksi“ dogadjalo nešto drugo.

(Ovaj je feljton, uz zaista neznatne uredničke intervencije, zaključak knjige prof. dr. Dejana Jovića “Jugoslavija, država koja je odumrla”, Prometej, Zagreb, 2004., str. 487 – 497).

(Nastavlja se).

Još tekstova ovog autora:

  • Kakav će biti novi Bidenov Balkan?
  • Bojim se da napadi na Srbe neće prestati
  • Neoustaštvo je stvarna prijetnja. I vodi prema ratu
  • Tanja Tagirov nikada nije izdala novinarsku profesiju
  • Slaba je hrvatska blokada Srbije bez saveznika
  • Ako izbori ”svađaju narode”, referendumi ih svađaju još i više
  • Grabar-Kitarović poduprla islamističku dimenziju Erdoğanove politike
  • Karadžićev rat osramotio je u prvom redu Srbe
  • I Tito i Latinka Perović su dio neželjene elite
  • Da li je EU jedina perspektiva regije?

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print
  • Email

Filed Under: FELJTON Tagged With: autograf.hr, centralizam, Dejan Jović, država, etatizam, feljton, Hrvatska, ideologija, izdvač, Jugoslavija, Kardelj, knjiga, komunizam, nacionalizam, pisac, politika, Prometej, SFRJ, SKJ, socijalizam, unitarizam, Zagreb

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

OBAVEZNA LEKTIRA

Viktor E. Frankl: Liječnik i duša

Viktor E. Frankl: Liječnik i duša

Piše: Tihana Pšenko Miloš

Ex libris D. Pilsel

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Viktor Ivančić: Radnici i seljaci

Piše: Katarina Luketić

SCRIPTA MANENT

Kontroverze hrvatske povijesti 20. stoljeća

...

Ne reci da nemamo ništa

...

Bjeguni

...

Vladar sjena

...

Pavao

...

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Slučaj doktora Dragomira

    Slučaj doktora Dragomira

    boris-dezulovic
  2. Farsa

    Farsa

    marinko-culic
  3. Pošto predsjednik Vrhovnog suda?

    Pošto predsjednik Vrhovnog suda?

    boris-dezulovic

Novosti | Arhiva

KRONIKA SNV-a

  1. Operacija Poslovnik

    Operacija Poslovnik

    m-cimesa
  2. Documentine spomen šetnje Zagrebom

    Documentine spomen šetnje Zagrebom

    n-j
  3. Juriš na Veliki Petrovac

    Juriš na Veliki Petrovac

    nenad-jovanovic

Kronika SNV-a | Arhiva

SNV – VIJESTI I NAJAVE

  1. Otvorena Banijska kuća

    Otvorena Banijska kuća

    28.01.2021.
  2. Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    Donacije za Banijce i Banijke pogođene potresom

    05.01.2021.
  3. Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je naša kuća”

    Važni kontakti za pomoć u okviru akcije “Banija je...

    05.01.2021.

SNV VIJESTI i NAJAVE | Arhiva

Drago Pilsel: Argentinski roman

Drago Pilsel: Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

Večernji list Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2021 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju. Slažem se
loading Cancel
Post was not sent - check your email addresses!
Email check failed, please try again
Sorry, your blog cannot share posts by email.