autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Zašto Pogorelić neće, ne može i ne treba postati hrvatski brend

Autor: Branimir Pofuk / 04.09.2019. Leave a Comment

Branimir Pofuk aaDvadeset i jednu godinu nakon što je Deutsche Grammophone objavio album sa snimkom Chopinovih scherza, na svjetskoj glazbenoj sceni i diskografskom tržištu ovih se dana pojavio novi CD Ive Pogorelića. Povodom tog događaja vratio sam se još jednom na intervju predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović Hrvatskom tjedniku.

Kakve sad to veze ima jedno s drugim? Veza itekako postoji, jer upravo je Pogorelić bio jedna od tema tog razgovora u kojem je predsjednici upućeno i ovo prijekorno pitanje:

“Niste se zauzeli, primjerice, da Pogorelić bude jedan od brendova Hrvatske, s druge strane na pojavu antihrvatskog djelovanja u kulturi niste reagirali… Znate li Vi što uopće znači ime Ive Pogorelića u svijetu glazbe i kulture, možda je prvi među pola milijuna sjajnih pijanista, a nitko nikada iz Hrvatske s njim nije kontaktirao?”

Zbog toga tko ga postavlja, kome ga postavlja i kako ga postavlja, te što sve u njemu spominje, to je pitanje prvi razlog zašto Ivo Pogorelić neće, ne može i ne treba postati nekakav “hrvatski brend”.

Od buke i gnjeva što tutnje Hrvatskom može se lijepo sakriti u dubinama glazbe (…) Prve note Druge sonate Sergeja Rahmanjinova zvuče baš poput skoka s ljestvice b-mola u dubinu u kojoj vladaju smisao i ljepota i do koje ne dopiru buka i bijes što tutnje Hrvatskom gore na površini, u plitkoj i opasnoj površnosti

Čitava ta akcija brendiranja Hrvatske, što je omiljen predsjedničin hobi, počiva na pretpostavci da svijetu treba objasniti i poučiti ga koliko su ga zadužili razni Hrvati vlastitom pameću, talentom i radom.

Međutim, posljednja stvar koja se spominje ili se uopće ne spominje u tim kampanjama jest ono što Hrvatska kao država čini da postane uzorna, uspješna i u prvom redu svim vlastitim građanima dobro, poželjno i ugodno mjesto za život.

To što je Ivo Pogorelić kao poželjan “brend Hrvatske” spomenut u istoj rečenici s “pojavama antihrvatskog djelovanja u kulturi”, dodatni je razlog zašto veliki umjetnik neće, ne može i ne treba postati “hrvatski brend”.

Hrvatski tjednik inače je poznat i slavan upravo po svojoj “kulturnoj rubrici” u kojoj se budno detektiraju, osuđuju i napadaju “antihrvatska djelovanja u kulturi”. Znači li to da je djelovanje Ive Pogorelića u kulturi “prohrvatsko”?

Kako bi se to, recimo, novi CD Ive Pogorelića mogao iskoristiti, samo kad bi se hrvatska predsjednica za to založila, za hrvatsku stvar i “brendiranje Hrvatske”?

Na nesreću Hrvatskog tjednika, na tom CD-u uopće nigdje ne piše da je Ivo Pogorelić Hrvat, ali na njihovu sreću ni to da je rođen u Beogradu, gdje je dobio temelje svog glazbenog obrazovanja i odakle je već kao dječak otišao nastaviti školovanje u Moskvu.

Nadalje, nakon što je u program svoje prve davne Jugotonove ploče uvrstio i jednu skladbu Milka Kelemena, Pogorelić ne izvodi djela hrvatskih skladatelja.

Na novom CD-u su Beethoven i Rahmanjinov, a na omotnici znak velike svjetske diskografske kuće Sony Classical. Direktor u Sonyju s kojim je Pogorelić proljetos potpisao ekskluzivni ugovor je Bogdan Roščić, Austrijanac rođen u Beogradu.

Ako je to možda i rezultat slučaja, nimalo slučajno, nego zbog njegove kompetentnosti i upućenosti sam Pogorelić je za autora teksta u knjižici CD-a odabrao sjajnog beogradskog glazbenog novinara i muzikologa Stefana Cvetkovića. Može li sve to progutati filoustaški i antisrpski Hrvatski tjednik?

Čitava ta akcija brendiranja Hrvatske, što je omiljen predsjedničin hobi, počiva na pretpostavci da svijetu treba objasniti i poučiti ga koliko su ga zadužili razni Hrvati vlastitom pameću, talentom i radom

Meni osobno, primjerice, vrlo je drago što je Ivo Pogorelić Hrvat i što je odmah 1990. godine, premda je mogao izabrati i mnogo atraktivnije i u svijetu uvažavanije putovnice, odabrao biti državljaninom Republike Hrvatske, što je i danas.

Bilo mi je drago i što je svojedobno jedan od svojih genijalnih recitala u Londonu kojem sam imao sreću prisustvovati posvetio prikupljanju novca za očuvanje i obnovu hrvatske kulturne baštine razorene u ratu, te što je za tu svrhu svojim imenom i autoritetom osigurao čak i pokroviteljstvo kraljevske obitelji.

Ali, za njegovu umjetnost, za njegov beskompromisni istraživački pijanizam, nacionalnost, etnička pripadnost i državljanstvo sasvim su sporedne stvari.

Bilo mi je drago i kada sam, na poziv samog maestra, bio prisutan na jednom njegovom sastanku s političkim vodstvom jednog velikog hrvatskog grada kojem je izložio niz svojih vrlo uzbudljivih i atraktivnih ideja.

Nudio je svoje ime, nudio je svoje prisustvo i takoreći već gotovo projekt jednog modernog i prelijepog glazbeno-umjetničkog centra.

Lijepo su ga primili, pristojno saslušali i nakon toga uglavnom više nisu ni prstom mrdnuli da se tako nešto ostvari i da Hrvatska dobije lokaciju i točku u kojoj bi Ivo Pogorelić za našu zemlju bio trajno vezan i na koju bi, zbog njega, dolazio čitav svijet.

To bi, eto, bio dobar potez “brendiranja”, povezivanja Ive Pogorelića s Hrvatskom. Samo, da bi se tako nešto ostvarilo, hrvatska je država i sama trebala nešto stvoriti, pokrenuti, platiti, izgraditi.

Nije točna ni konstatacija, inače nepismena, Hrvatskog tjednika da “nitko nikada iz Hrvatske s njim nije kontaktirao”.

Bio sam na nekoliko čudesnih koncerata Ive Pogorelića kojima je on davao osobnu podršku nastojanjima manjih sredina da stvore i kupe nešto novo, primjerice jedan vrunski koncertni klavir.

Baš kao što je osobito, sve do njegove smrti, cijenio i jednog hrvatskog političara čiji je projekt izgradnje Nacionalne sveučilišne knjižnice u Zagrebu svojim koncertima svojedobno svesrdno podržavao. Bio je to Stipe Šuvar.

Na novom CD-u su Beethoven i Rahmanjinov, a na omotnici znak velike svjetske diskografske kuće Sony Classical. Direktor u Sonyju s kojim je Pogorelić proljetos potpisao ekskluzivni ugovor je Bogdan Roščić, Austrijanac rođen u Beogradu

A evo što je gospođa Grabar-Kitarović odgovorila Hrvatskom tjedniku na pitanje o Pogoreliću: “Napravili smo koliko smo mogli, nemojte precjenjivati ni podcjenjivati mogućnosti jedne osobe. Uvijek se svatko može uključiti. Osim toga, predsjednik ne smije zamjenjivati druge institucije. Predsjednik nema operativne resurse nadležnih ministarstava i državnih ureda”.

Naravno, osim kada treba putovati i ludovati po nogometnim i inim sportskim stadionima u hrvatskom dresu.

Za mene je Ivo Pogorelić itekako hrvatski brend, umjetnik zemlje kakvu još uvijek sanjamo sa sve većom izvjesnošću da ćemo s tim neostvarenim snom i umrijeti. I sreća je da njegova umjetnost ne navlači nikakve dresove. Tako je i njegov novi CD utočište.

Prve note Druge sonate Sergeja Rahmanjinova zvuče baš poput skoka s ljestvice b-mola u dubinu u kojoj vladaju smisao i ljepota i do koje ne dopiru buka i bijes što tutnje Hrvatskom gore na površini, u plitkoj i opasnoj površnosti.

 

 

(Prenosimo iz Večernjeg lista gdje je kolumna imala naslov: Nekoliko razloga zašto Ivo Pogorelić neće, ne može i ne treba postati hrvatski brend).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Andrej Plenković i HNK Zagreb
  • Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
  • Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
  • “Misa Mediterana” je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
  • Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
  • Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
  • Utrka milijardera u svemiru
  • Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
  • Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
  • Vojni neboder “Vukovar” kao otirač i kamuflaža HDZ-a

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: KONTRAPUNKT Tagged With: Beograd, Bogdan Roščić, Branimir Pofuk, Deutsche Grammophone, Ivo Pogorelić, Kelemen, Kontrapunkt, Sony Classical, Stipe Šuvar

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT