Najnoviji Eurobarometar svojim redovitim ispitivanjima javnog mnijenja u zemljama-članicama EU pokazuje da je Brexit uspio ipak u nečemu, a to je da su se Europljani trgnuli i malo ozbiljnije razmislili o budućnosti Europe i o sebi.
Unatoč galami koju su nadigli nacionalisti, populisti i razni samoproglašeni suverenisti koji i ne znaju što to znači, europski su građani, suočeni s teškoćama oko Brexita i s regresijom demokracije u istočnoj Europi i u Americi, kolijevci demokracije, optirali za ujedinjenu Europu. 68 posto Europljana smatra da je njihova zemlja izvukla koristi iz članstva u Europskoj uniji, a 61 posto drži da je zajednička europska valuta pozitivno dostignuće europske integracije.
U slučaju referenduma 66 posto Europljana glasalo bi da njihova zemlja ostane u EU. Čak bi i Britanci, po rezultatima Eurobarometra, bili spremni promijeniti ideju i glasati ”remain” – ostanak – u jednom novom referendumu.
Najnoviji Eurobarometar svojim redovitim ispitivanjem javnog mnijenja u zemljama-članicama EU pokazuje da je Brexit uspio ipak u nečemu, a to je da su se Europljani trgnuli i malo ozbiljnije razmislili o budućnosti Europe i o sebi u njoj
To su najbolji rezultati registrirani pomoću Eurobarometra od 1983. godine. A obično se smatra da je eurooptimizam bio najjači 2004., kada je u EU ušla skupina tranzicijskih istočnoeuropskih zemalja plus dvije mediteranske – Cipar i Malta.
To su trebali biti pozitivni stimulansi koji bi djelovali na građane EU, kao što je to trebao biti i novi osnivački ugovor, europski ustav koji se našao na dnevnom redu godinu dana kasnije, a koji je doživio neslavnu propast u Francuskoj i Nizozemskoj.
Što je to utjecalo na europske građane da se odjednom u tolikom broju izjasne u korist EU?
Svakako je na prvom mjestu na svijest Europljana djelovao mučni proces pregovaranja između EU i Velike Britanije tijekom kojeg je postalo jasno koliko će Britanija izgubiti izlaskom iz EU. Nije sve u plaćanju članske kvote i u populističkom sloganu Margaret Thatcher ”Hoću svoj novac natrag”. Stvar je ipak malo složenija, a ”Čelična lady” je tim svojim stavom anticipirala najezdu europskog populizma koji tek sada žanje svoje žrtve diljem Europe.
Drugi faktor je nered u Europi i pojava istočnoeuropskih ”demokratura”, kako ih je svojevremeno nazvao Predrag Matvejević. On je mislio na Hrvatsku, no one su se sada materijalizirale u Mađarskoj i Poljskoj, a ni baltičke zemlje nisu daleko svojim tretiranjem manjinskih pitanja.
Treći faktor je ekonomska neizvjesnost, najave nove krize, trgovački ratovi koje pokreće Amerika i urušavanje sustava ekonomskog liberalizma kojemu EU ipak pokušava regulacijom otupiti najagresivnije oštrice i tako zaštititi europske građane od haračenja monopola, oligopola i bezobzirnog kaosa tržišta. S tim ide i strah od nezaposlenosti i smanjenja šansi za radnu integraciju mladih generacija.
Na četvrtom je mjestu fenomen imigracije, najezda imigranata iz Trećeg svijeta, koja je posljednjih godina kulminirala i izazvala povratnu reakciju – zatvaranje granica, podizanje bodljikavih žica, porast rasizma, ksenofobije i nacionalizma i tog razvikanog ”suverenizma”. Kao što je svojevremeno George Bernard Shaw rekao da je domoljublje posljednje utočište hulja, tako bi se moglo reći da je to sad postao suverenizam.
Unatoč galami koju su nadigli nacionalisti, populisti i razni samoproglašeni suverenisti, 68 posto Europljana smatra da je njihova zemlja izvukla koristi iz članstva u Europskoj uniji, a 61 posto drži da je zajednička europska valuta pozitivno dostignuće europske integracije
Na petom mjestu su svi rezultati prethodnih patologija koje se očituju u jačanju populizma i desnih ekstremističkih pokreta, uključujući i uskrsnuće ”vječnog fašizma”, a koji kod većine, pa makar i tihe većine Europljana, izazivaju neizvjesnost i strah.
Na kraju, tu je i strah od terorizma i ratova koji se šire po svijetu i sve više približavaju Europi. Nekad je terorizam bio među prvim razlozima jačanja europske svijesti, a danas je, po istraživanjima Eurobarometra, pao među posljednje brige Europljana.
No lekcije iz Brexita nisu, izgleda, izazvale podjednaku reakciju u svim zemljama-članicama EU. Tako bi u Italiji, sljedećoj kandidatkinji za izlaz iz EU, u slučaju referenduma po uzoru na Brexit samo 44 posto građana glasalo za ostanak u Uniji.
Talijanski je rezultat najgori od rezultata u svim zemljama-članicama, čak i u odnosu na Britance – danas bi na referendumu njih 53 posto glasalo za ”remain” – ostanak.
U Italiji samo 42 posto ispitanika smatra da je članstvo Italije u EU pozitivno, što je drugi najgori rezultat u Europi; najgori je u Češkoj, gdje samo 39 posto građana članstvo svoje države u EU drži pozitivnim.
Zahvaljujući svojoj novoj, žuto-zelenoj populističkoj vladi i konfrontaciji koja se sprema u EU oko probijanja mastrihtskih parametara i proračunskog deficita, Talijani su odjednom postali veći euroskeptici od Britanaca. To pokazuje koliko vlade mogu utjecati na manipulaciju javnim mnijenjem. Dok je vlast bila u rukama tradicionalnih partija, Talijani su bili među najvećim eurooptimistima i pristašama europske integracije.
Sada, kada su na vlasti populisti koji zatvaraju luke, aerodrome i granice migrantima i koji ulaze u sukob zbog nepridržavanja sporazuma o stabilizaciji svog proračuna, Talijani postaju protivnici EU i prvi su na waiting-listi izlaska.
No lekcije iz Brexita nisu, izgleda, izazvale podjednaku reakciju u svim članicama EU: tako bi u Italiji, u slučaju referenduma po uzoru na Brexit, samo 44 posto građana glasalo za ostanak u Uniji. Talijanski je rezultat najgori od svih zemalja-članica, gori čak i u odnosu na Britance, od kojih bi danas na referendumu 53 posto glasalo za ”remain” – ostanak
Srećom, u Hrvatskoj, unatoč tome što konzervativni, populistički i ekstremno desni akteri bombardiraju javno mnijenje, 66 posto ispitanika, u odnosu na europskih 68 posto, smatra da zemlja ima koristi od članstva u EU, a kao razlozi navode se nove poslovne mogućnosti, doprinos gospodarskom razvoju i održavanje mira i sigurnosti.
U Hrvatskoj građani ocjenjuju pripadnost Uniji kao dobru stvar, što pokazuje porast od 8 posto u odnosu na prethodni rezultat Eurobarometra iz travnja ove godine.
Iako se nakon Brexita sve više javlja nova utvara Italexit, izgleda da o Croexitu još nema ni riječi. Naprotiv, dok 64 posto hrvatskih građana nije zadovoljno funkcioniranjem demokracije u zemlji, njih 51 posto gleda pozitivnije na demokratske procese u EU.
Takav rezultat daje nadu da udari na demokraciju koji dolaze iz redova ultrakonzervativaca, ratnih veterana i neoustaša nemaju odjeka kod većine građana usprkos galami koju dižu i da europska vokacija Hrvatske može pretegnuti u tim odmjeravanjima snaga i vježbama državnog udara.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Glavno pitanje: što da se radi?
- Politika u doba koronavirusa
- Posljedice redukcije javnog zdravstva u doba koronavirusa
- Bešćutna Europa, bešćutna Hrvatska
- Banalnost zla u hrvatskoj verziji
- Hrvatski patriotizam Zorana Milanovića
- Revizionizam i negacionizam u Italiji i hrvatski povijesni nehaj
- Imovina kao mjerilo sposobnosti hrvatskih političara
- Kako vjerovati političarima?
- Kako da Milanović vrati dignitet predsjedniku Republike
Mi u Hrvatskoj jednostavno moramo biti za EU jer bismo inače ostali na milost i nemilost ovome zlu povijesnog značaja, a ime mu je HDZ. HDZ će iz raznih razloga još dugo ostati na vlasti u ovoj jadnoj državi i jedina slamka koja njezinim stanovnicima omogućava da kako – tako dišu jeste i ovakav kakav jeste, a i nije nešto posebno bajan – EU.