Zašto se nikako ne razumijemo ili gdje su pare?

Sudar mentaliteta, različite naslage prošlosti i različita društva iznikla kroz te prošlosti, sve do današnjih navika i manira nisu nova tema u nas poodavno.

Znamo da po mnogo čemu ne pripadamo onim manirima koje dio Evrope baštini kao normalnost i logičnost, ali znamo i da se ne želimo odricati naših svjetonazora, logike i običaja što nas čine drugačijima.

Sve ovo preraslo je u normalnost i u svakodnevnim susretima sa ”svijetom” koji se, evo, naselio kao ”pomagač” u novu Bosnu i Hercegovinu, a zadužen je za nas otkako smo etablirani kao postratna država i još više postratno društvo. Oni to zovu – postkonfliktno.

Mi smo, je li, dužni domaćinski da ih razumijevamo, prihvatamo i učimo od njih. Pa i kada baš sve ne razumijemo, a nije nam lako i da ih prihvatimo.

Upaljač za prisjećanje da je to tako – a opet vrag ne da mira izazivajući nervozu ionako pomnoženu očitom istinom da se raspadamo uz nepriznavanja izvana da je to tako jer to bi bio i njihov poraz – po ko zna koji put je u priči o izbjeglicama i migrantima u Bosnu, manje i Hercegovinu. To znači još uže u ljutu Krajinu, pobliže Bihaću. Za izbjeglice zato što su odatle bliže ciljanoj Evropi.

Ta priča o njima u nas je duga i velika. Svijet se njome bavi ”sazada” što bi rekli neki važni ljudi u Hercegovini, i ima puno pravih i krivih ”istina” u sebi.

Od one ključne, a nikad propitivane – otkud izbjeglice, ko ih je protjerao iz njihovih kuća, gradova i država, a da oni sami prije nisu ni pomišljali da će im se to desiti, pa do toga da je na njihovoj muci na ovim prostorima stvorena čitava interesna mašinerija za profite razne. Političke, mafijaške, mrzilačke, medijske itd.

Od one ključne, a nikad propitivane – otkud izbjeglice, ko ih je protjerao iz njihovih kuća, gradova i država, a da oni sami prije nisu ni pomišljali da će im se to desiti, pa do toga da je na njihovoj muci na ovim prostorima stvorena čitava interesna mašinerija za profite razne. Političke, mafijaške, mrzilačke, medijske

Velika je tema zašto baš ovamo dolaze, ko ih tako usmjerava, vodi, selektira, pa vara, pljačka, ali i instrumentalizira. I sve to u dosluhu sa organizacijama i institucijama, državnim, paradržavnim, pravim i lažnim, ali naravno, humanitarnim.

Sasvim kratko za ovaj put, priča je jednostavna.

U raznim hohštaplerajima, institucionalnim raspadnutostima domaćim i stranim, prevarama i laganjima, interesima malim i velikim, sudarima i (ne)razumijevanjima, minulih dana se oko tri hiljade tih ljudi našlo bez ikakvog krova nad glavom, u šumi i po livadama.

Odlazili su iz jednog kampa, Lipa, nikada registrovanog, bez vode, struje, kanalizacije itd. pa sada napuštenog i spaljenih šatora, u Bihać, u bivši prihvatni centar Bira, gdje ući ne mogu.

Narod i lokalna politika ne daju. Kažu, tamo ih poslalo ”političko Sarajevo” koje nije prstom mrdnulo na vrijeme da riješi osnovne uslove u Lipi.

Pa bi sada ”institucije” pritisnute snijegom, i uz saglasnost humane Evropske unije i pride Ambasade SAD-a, te zaigranih medija što sviraju po različitim notama u zavisnosti od lokalnih ideologija i teritorijalnosti, vraćali beskućnike u Bihać i Biru. A vratili ih, de facto, u šumu i na snježne livade.

Priča o izbjeglicama i migrantima istjeranim sa jednog lokaliteta, koji dan pred snijeg, i neprimljenim tamo gdje ih je poslalo, sada se poziva na neke odluke Vlade BiH (Vijeća ministara ovdje) o lokacijama kampova i prihvatnih centara, potom na nacionalni Plan mjera i aktivnosti, te na Zakon o strancima i Zakon o azilu. Velika nula zvuči impresivno.

O nebrojenim dogovorima i njihovom hroničnom nepoštivanju, o obećanjima davanim na sve strane – do mnogih humanitarnih organiazacija, a sve su se sjatile tamo (IOM, UNHCR, Crveni krst, Save the children…) da se i ne govori.

Izbjeglice tumaraju unaokolo, građani Bihaća pred Birom prave živi zid pozivajući se na muku života sa njima usred grada prije njihovog premještaja u Lipu što je ispalo obećanje ludom radovanje.

Utom eto i vijesti o 25 miliona eura od EU poslatih da se sredi Lipa što do proljeća nema šansi. Bilo je podosta tih miliona i ranije za iste i slične potrebe, ali – nema ih više. Ima zato migranata po šumama i livadama.

I eto, baš zato, one natuknice sa početka teksta. ”Po pitanju” i ”u svjetlu dešavanja”, a povodom ”političkih dešavanja koja treba prevazići…” – odjednom interes na sve strane i o ”političkim pitanjima koja treba prevazići…” Mudro se konstatira i kako ”snijeg i mraz po šumama u kojima borave migranti može napraviti sigurnosni problem!”

Smiješno bi bilo sada opisivati šta je ko kome kazao, ko je kome i čime zaprijetio i kakvog smisla imaju izjave poput onih iz Evrope: ”Kako to da vlasti nisu uspjele osigurati smještaj migrantima, uprkos našem kontinuiranom finansiranju operacija sa tim ciljem”.

Niko neće da kaže jednostavan podatak – koji su to milioni do sada legli i na koje račune pa završili po raznim džepovima u Sarajevu, Bihaću, u sjedištima mnogih inozemnih organizacija što su tu humanitarizma radi.

Iz IOM-a, vodeće organizacije u cijeloj operaciji, kažu da su za opremanje Lipe čekali punih osam mjeseci, a niko se u BiH nije ni pomakao spram svojih obaveza. Sada kažu, snijeg je, kasno je.

Šta će biti od sada do proljeća sa onih pristiglih 25 miliona eura, trebat će da kažu oni što ni do sada nisu riječ rekli, a posebno nisu uradili ništa. Osim što su se dogovarali među sobom i pozivali na ”sistem” koji stalno neko blokira.

Sudar mentaliteta, različite naslage prošlosti i različita društva iznikla kroz te prošlosti, sve do današnjih navika i manira nisu nova tema u nas poodavno

Pitanje koje povodom cijele skaske opsjeda lokalne promatrače još uvijek sačuvane pameti dolazi od onih koji se, eto, ne razumijevaju sa strancima. Onima što nam evo od Daytona do danas, uz pomoć lokalnih, ”demokratski” izabranih mešetara i političkih mentora (pristojno kazano da se kulturni ne uvrijede) drže lekcije o vladavini prava, raznih.

To pitanje glasi: Kako je moguće davati godinama tolike pare za prihvatne centre i kampove izbjeglica što su pošli vama u Evropu, pa ih vi propustili kroz Grčku do nas i tu zaustavili, a do dana današnjeg nigdje kreveta za njih?

Kako je moguće da to sve znate, evo potvrđujete i javno pominjući ”kontinuirano finansiranje”, a ne kažete javno na koju ste adresu slali te milione čiji je saldo transparentnog trošenja nula?

Kako je moguće da šutite o džepovima u kojima su novci završili, a ispostavljate nam kao uslov broj jedan u reformama ”na putu prema EU” – potpuni zaokret u onome što se zove ”vladavina prava”?

Kako je moguće da u ime legalizma u svemu tome šurujete sa ovdašnjim fakinima daytonski postavljenim po vašem naputku?

U čemu je doista problem?

Varijanti je nekoliko, neke su i veoma uzemiravajuće, ali ih mi moramo sebe radi pominjati, jer pomalo već doista boli to knjiženje muke na ”nerazumijevanja između vas i nas” u vezi sa pameću, logikom i poštenjem.

Je li to vaš odnos prema institucionalizmu, poštivanju zakona i propisa itd. doista toliki, za razliku od nas, da naprosto ne vjerujete kako je te novce pojela neka maca koja će jednom poroditi ono čemu su namijenjeni?

A mi, eto, sirovi i drski mislimo da su se oni, ti novci, naprosto preknjižili na razne druge adrese poštene fakinjaže raznih uvezanih lopova, kao i sve ono što danas živimo.

Pa je uobičajeno ”preusmjeravanje” novaca u lokalne budžete za krpljenje raznih političko-privatiziranih fakinluka toliko rutinsko da niko pošten i normalan druge razloge za ovdašnji jad i ne traži.

Tako je evo od inokredita, akciza, donacija do novca za humanitarne potrebe nekih tamo odnekud prolaznika ovuda koji evo postaju potrebni kao biznis, razni.

Kako je moguće da vi ne uradite ono – učeći nas državotvornosti, sistemu i pravdi – što naši lideri, a vaši ”legitimni” ljubimci ne mogu: da bez problema napravite izvještaj o sumama novaca datih za Lipe, Bire, Salakovce itd. uz spiskove imena odgovornih na adresama na koje su novci otišli, i to lijepo objavite onako kako se to, kažu, radilo i kod vas?

Nama bi bilo drago da znamo – ko je tu lud, ko pošten, ko pokraden, a ko lopov.

Da ne počnemo da analiziramo priču i dalje, mada joj odgovor nije prekomplikovan. Onu o tome kako se niko još ne pita glasno kako to da su migranti ušli u EU, u Grčku, pa izašli iz nje, pa ušli u Srbiju pa izašli iz nje, pa ušli u BiH, u Republiku Srpsku pa izašli iz nje i ušli u Federaciju i tu zaustavljeni na granici sa Hrvatskom, odnosno EU-om.

Izbjeglice i migranti, i ptice na grani znaju, nisu pošli u BiH već u Evropu. A od BiH je napravljen njihov sabirni centar. Nigdje drugo. Kao i ”sabirni centar” za mnoge poznate i potpuno nepoznate humanitarce. I ogromni biznis za ilegalne vodiče, švercere, kamiondžije, graničare itd.

A novci koji nisu upotrebljeni za ono za šta su navodno namijenjeni trebalo je da podmire u BiH desetine hiljada onih kojima ne daju u Evropu, a niko ih ne tjera ni nazad, kućama. Danas novaca nigdje, a nepodmireni po šumama i livadama, na snijegu.

Utom eto i vijesti o 25 miliona eura od EU poslatih da se sredi Lipa što do proljeća nema šansi. Bilo je podosta tih miliona i ranije za iste i slične potrebe, ali – nema ih više. Ima zato migranata po šumama i livadama

Iz Evrope i Amerike upozorenje – mogu postati sigurnosni problem. Kome? Lopovima neće.

Tu nam se pamet – nama nesofisticiranima u političkim razmišljanjima, i onim mudrima i politički naparfemisanima pamet pomalo razilazi.

Kad se sve sabere i oduzme, zamagljeno pitanje jeste: Kako to ljudi unaokolo koji sve vide i čitaju prostom logikom ne razumiju ne ono gdje su velike pare a kreveta nigdje, već zašto onima koji su pare davali i znaju kome su davali nije logično da to javno kažu?

Ako ne kriju lopove ovdje, domaće i strane, koga kriju?

Ili još bolje, nije im novac zapravo ni važan, ljuti su eto sad više zbog ljudskih prava onih u čijem su protjerivanju učestvovali ovako ili onako. Pa ih strah da se ti momci sada negdje ne prehlade, a i korona je tu ne daj bože.

A ako su ih već tako sabili planski po Bosni, valja ih i sačuvati jer, ko zna zašto su eto baš tu nakrcani.

Ruku na srce, baš je narodu ovdje sve teže razumijevati ”njih” iz Evrope. A nije bilo tako.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Koronavirus, kuda dalje: pare ili život!
• Beskrupulozna otimačina prirode
• Sad znamo ko je prijatelj, a ko neprijatelj
• Aja Sofija – vladavina sile u ime neba
• Druga smrt istinskog novinarstva znanja, duše i kičme
• Korona virus, kuda dalje: pare ili život!
• Više i dalje od Palestine
• Izrael i Palestina: Od dvije države do legalizacije nasilja
• Uzaludne istine umirućeg Assangea
• Ofanziva ludila

» Svi tekstovi ovog autora