autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Želim svima stisnuti ruku

Autor: Drago Pilsel / 17.02.2014. Leave a Comment

Prošli sam petak dobio sljedeću SMS poruku od Aleksandra Stankovića: ”Eto, sad i službeno. ‘Nedjeljom u 2’ s tobom je u ovoj sezoni najgledanija emisija. 15,7% u amru. To ti je oko 650.000 ljudi.” Ja sam se tada našalio, pa sam mu odgovorio: ”Još malo i bit ćemo jači od Željke Markić.” Na što će Aco: ”Ona je po gledanosti daleko iza tebe, ali te šije materijalno.” Poantirao sam nečim što smatram točnim: ”Ali mi nju tučemo duhovno 🙁 .”

 

O čemu govori to što me je toliko ljudi nahrupilo gledati, to moje, kako sam ovdje napisao 27. siječnja, ”razgolićavanje”, prošle nedjelje u Stankovićevoj emisiji na HTV1? Što sam ja to imao kazati i što sam rekao? Bolje rečeno, kako sam to rekao?

Prošli sam petak dobio sljedeću SMS poruku od Aleksandra Stankovića: ”Eto, sad i službeno. ‘Nedjeljom u 2’ s tobom je u ovoj sezoni najgledanija emisija. 15,7% u amru. To ti je oko 650.000 ljudi.” Ja sam se tada našalio, pa sam mu odgovorio: ”Još malo i bit ćemo jači od Željke Markić”. Na što će Aco: ”Ona je po gledanosti daleko iza tebe, ali te šije materijalno”

 

Nedvojbeno, mada se emisija nije odviše naglašeno najavljivala, gledatelje je zanimalo, jer se bila digla velika frtutma gostovanjem Jasmine Jovev i žestokim prozivanjem Marine Lovrić-Merzel za navodnu korupciju u Sisačko-moslavačkoj županiji, hoću li nešto o tome kazati. A jesam. Ali više od toga, kolega Stanković je emisiju najavio ovako: ”Trideset je godina mrzio Srbe, a onda je shvatio da je u krivu i to baš kada su mu Srbi, agresori u Domovinskom ratu, ubili brata. Kako to da mržnja ne producira mržnju neka su od pitanja na koja će pokušati odgovoriti gost ovotjedne emisije novinar Drago Pilsel. Opisat će svoj životni put od ustaše do antifašista, od franjevca do građanskog aktivista”, pa je mnoge zaintrigirala ta moja preobrazba.

 

Naime, bio sam rekao da svima onima kojima sam bio poslan i dužan služiti kao bogoslov, ljudsko-pravaški aktivist, teolog ili novinar, onima koji tek čuju za mene i onima koji će tek čuti – svima, baš svima želim kazati da su promjene o kojima se u knjizi govori moguće i potrebne, da su događaji koji su do njih doveli istiniti, da ništa nije izmišljeno ili preuveličano, da sam o svemu više puta bistre i hladne glave promislio, da je taj proces trajao jako dugo, te da sam znao kako će sve skupa imati smisla samo ukoliko budem iskren do boli.

 

Svima nam je puna kapa političkog trabunjanja i političke korektnosti, pa nam prija kada imamo prilike slušati nepatvoreni govor. A ja sam se trudio govoriti iz skromnosti i dobrote (koje mi inače nedostaju), a ne ideološke nepogrešivosti (od koje sam srećom konačno lišen). Pokazao sam da sam spreman na kritičko promišljanje, na dijalog, na kultiviranu polemiku, da mi je stalo do kulture demokracije jer, između ostalog, vjerujem da mi je zadatak novinara i teologa, prioritetan i neodgodiv, zaustavljanje procesa homogenizacije naroda po antipluralnom etnoreligijskom obrascu.

Svima nam je puna kapa političkog trabunjanja i političke korektnosti, pa nam prija kada imamo prilike slušati nepatvoreni govor. A ja sam se trudio govoriti iz skromnosti i dobrote (koje mi inače nedostaju), a ne ideološke nepogrešivosti (od koje sam srećom konačno lišen). Pokazao sam da sam spreman na kritičko promišljanje, na dijalog, na kultiviranu polemiku, da mi je stalo do kulture demokracije

 

Iznova se i pod hitno mora demontirati nezdrava i protudemokratska simbioza nacionalnog i vjerskog. Crkva, svaka, napisao sam u magistarskoj radnji, vrši osloboditeljsku ulogu čovjeka i zajednice lišavajući ih bilo kakvog fetišizma i idolatrije. Etnička isključivost je posljedica negiranja ili zaboravljanja istine da smo u Kristu pozvani na jedinstvo, da smo pozvani slaviti razlike, a ne ih obogotvoriti. Kada bi se to shvatilo, imali bismo velik razlog da zahvalimo Bogu za slobodu i, dakako, za domovinu. Jer govor o njoj nikada ne smije dovoditi do negacije same biti kršćanstva – doživjeti i drugima pomoći da dožive osloboditeljsku snagu Božje ljubavi.

 

U pjesmi ”Život na licu mjesta” poljska dobitnica Nobelove nagrade za književnost Wisława Szymborska napisala je da se život odvija na licu mjesta, da je predstava bez probe, tijelo bez mjere, glava bez razmišljanja, spoticanje na svakom koraku o nepoznate stvari, amaterski instinkt, sretne okolnosti koje osjećamo kao okrutne, žalosne posljedice naših naglosti, trema koja, objašnjavajući nas, još nas više ponižava, teško podnošljiv nametnut tempo akcije, redoslijed nepovratnih riječi i pokreta, improviziranje.

 

Pred vama je bio pokušaj da pišem o sebi, ali i o fragmentima najuzvišenijeg poziva koji prepoznajem: poziva na jedinstvo koje uopće nije tako teško postići kako bi se moglo činiti. Kakva šteta – reći ćete možda – ako ste očekivali da ću se i ovdje razbacivati nadmenošću, inače raširenom u Hrvatskoj, te pričati o tajanstvenosti autora koja, zapravo, otkriva njegovu bijedu. Ne, nisam želio biti tajanstven.

 

Ova knjiga koja me dovela do kolege Stankovića u, kažu mi prijatelji, do sada mom najboljem televizijskom nastupu (te vrste) je tražila iskrenost, ponavljam, razgolićavanje, provjeru naših (navodno) nezamjenjivih uloga, loše pripremljenih za počast životu.

U pjesmi ”Život na licu mjesta” poljska dobitnica Nobelove nagrade za književnost Wisława Szymborska napisala je da se život odvija na licu mjesta, da je predstava bez probe, tijelo bez mjere, glava bez razmišljanja, spoticanje na svakom koraku o nepoznate stvari, amaterski instinkt, sretne okolnosti koje osjećamo kao okrutne, žalosne posljedice naših naglosti, trema koja, objašnjavajući nas, još nas više ponižava, teško podnošljiv nametnut tempo akcije, redoslijed nepovratnih riječi i pokreta, improviziranje

 

Jer identitet pretpostavlja da možda ne znamo koju ulogu igramo, da tek otkrivamo o čemu govori kazališni komad i da ćemo to odgonetnuti tek na sceni. Ova je knjiga, naime, kao što su i ove kolumne, moja scena.

 

Danas, zapravo, kada knjigu promoviramo u zagrebačkome Novinarskome domu (u 18 sati) i sutra, i svaki čas kada se odvažimo, imamo premijeru i varljiva je misao da je svaki tekst samo površan ispit naše autentičnosti održan u nekakvoj provizornosti, u neznanju o kojem svjedoči pitanje: Koliko ćemo trajati? To je nebitno. Teme kojima sam se ovdje bavio najavljene su već davno i što god da učinimo, kako god da ispunimo, one će se pretvoriti zauvijek u ono što smo učinili, jesmo i što ćemo biti.

 

Napisao sam, dakle, knjigu koja želi otkriti smisao, koja kao vjetar mora otjerati svaku sumnju da smo promašili. Da sam promašio.

 

Zadivljujuće je i tako jednostavno da nema drugih putova osim putova dolaska, tu gdje se prepoznajemo i odakle krećemo u pučinu jedinstva. Kao da smo oduvijek samo odlazili na taj otok na kome se sve razjašnjava i na kojem je moguće stajati na temeljima dokaza o nama samima.

 

Naš svijet nije siromašan u detaljima, a znamo biti tako dosadni, tako nenadahnuti, tako predvidljivi. Možda stoga što sebi i drugima ne priznajemo pravo na različitost, što je preduvjet za utvrđivanje identiteta. Idemo, dakle, k tomu. Dok nam glave nisu odrubljene, jer neki opet stadoše oštriti sjekire kojima će osigurati opstojnost monizma u kojem se kao prasci veselo valjaju. Idemo, dok nas nisu ušutkali oni koji govore ”mržnja”, ”mržnja” iako su im lica iskrivljena u grimasama ljubavne ekstaze.

Religija ili ne religija, samo kleknimo jedni pred drugima i hajdemo. Domovina ili ne domovina, samo okusimo zemlju pod nogama i dajmo se u trk. Ulovimo li dobro i pravednost na početku, jurit ćemo neuhvatljivi u bratstvo. Jer vjerujem da se i u gomili možemo prepoznati i držati za riječ

 

Religija ili ne religija, samo kleknimo jedni pred drugima i hajdemo. Domovina ili ne domovina, samo okusimo zemlju pod nogama i dajmo se u trk. Ulovimo li dobro i pravednost na početku, jurit ćemo neuhvatljivi u bratstvo. Jer vjerujem da se i u gomili možemo prepoznati i držati za riječ.

 

Kakav je to kraj? Kakve to sitnice pisac ovdje razbacuje po tekstu i kako ih kani spojiti? Svaki je uvod sitnica i svaka je sitnica uvod – tako je rekao filozof Branko Despot govoreći o filozofiranju.

 

A radi se, uostalom, i o tomu. Jer zapravo filozofiranje jest ili ono jedno jedino bitno, neizbježno, samo istini, slobodi i ljubavi nužno ili je ono najizlišnije od svih mogućih izlišnosti.

 

Živimo, vjerujem, u stanovitom vremenu apsurda, jer koliko se god tvrdilo da znamo tko smo, toliko osjećamo da te tvrdnje predstavljaju punjenje rupa i pukotina, mnogo njih. Primjerice, tko se uvodi u građansko društvo, taj se prethodno mora reducirati na radnu snagu, na volju učenja, na dugo pripravljanje i pripremanje zrelog čovjeka, osposobljenog da stvara i zagovara opće dobro, čega nema bez poštivanje autonomije drugoga. A znamo li ga? Ne. Pred nama uglavnom stoje rupe. A i mi smo za njih praznine koje treba ispuniti. Ali različitostima, jezikom opažanja, strategijom anti-stereotipa.

 

Ja sam želio postati slobodan čovjek. Slobodan od svake mržnje i od te silne povijesti kojom su me opteretili. Mislim da sam u tomu uspio.

 

Zbog toga vam želim reći jedno veliko hvala. Silno bih želio svima moći stisnuti ruku.

Još tekstova ovog autora:

  • Braćo pederi, sestre lezbe: Bog vas voli! I ja isto
  • Smrt Varešanina Alojza Ćosića i pouka sa sarajevskoga groba
  • Stepinac, katolički kler i njihov odnos prema NDH (1)
  • Zbližavam(o) ljude koji žele i znaju raditi za bolje društvo
  • Jedan meni dosta važan tekst koji će mali broj ljudi čitati
  • Oduprimo se kulturi ravnodušnosti, odbacivanja i sukoba
  • Nakon godinu dana učenja spremamo Ekumenu za veliki ispit
  • NE ustašama! Imperativ je da budemo čestiti spram prošlosti
  • Nemojmo biti ili postati zarobljenici straha
  • Neka pati, koga smeta, Argentina je prvak svijeta

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: DEMOCROACIA Tagged With: Aleksandar Stanković, Argentinski roman, autograf.hr, Democroacia, Drago Pilsel, HTV, književnost, kolumna, Miljenko Jergović, Nedjeljom u dva, Nobelova nagrada, Wisława Szymborska, Željka Marković

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT