Zlatokosa u krletki

Medeni mjesec Kolinde Grabar Kitarović i hrvatske javnosti polako se primiče kraju. Vrijeme ničim izazvanog rasta popularnosti definitivno je prošlo pa će HDZ-ovi stratezi morati koristiti i neke druge alate osim već pomalo izlizane “slike bez tona”. Pojavljivanje HDZ-ove kandidatkinje na važnim društvenim okupljanjima i njezine opće ocjene lišene bilo kakvog ozbiljnijeg sadržaja ne samo da joj neće podići popularnost nego mogu početi ozbiljno iritirati čak i one birače koji nipošto nisu oduševljeni Ivom Josipovićem.

Ova faza pretkampanje ili, po nekima, prave kampanje otkriva neke nedostatke Kolinde Grabar Kitarović koji su vrlo ozbiljni za nekoga tko se javio na “natječaj za najbolji posao u Hrvatskoj”. Ona nikada nije bila frontmenica koja je kreirala, a onda javno i branila neku politiku. Kada je bila ministrica vanjskih poslova, strateške je odluke donosio Ivo Sanader, kao veleposlanica ionako mora provoditi politiku koju kreira netko drugi, a sada je ipak samo pomoćnica u NATO-u.

Pojavljivanje HDZ-ove kandidatkinje na važnim društvenim okupljanjima i njezine opće ocjene lišene bilo kakvog ozbiljnijeg sadržaja ne samo da joj neće podići popularnost nego mogu početi ozbiljno iritirati čak i one birače koji nipošto nisu oduševljeni Ivom Josipovićem

Nikako ne bih želio da se ovo shvati kao omalovažavanje njezine karijere, koja je zavidna i u europskim okvirima, ali ostaje pitanje je li to dovoljno za radno mjesto na Pantovčaku.

Grabar Kitarović treba uvjeriti građane da je punokrvna i strastvena političarka koja zna što hoće i kako to ostvariti. Političare koji su u sjeni svojih šefova vrlo često podcjenjujemo, a možda još i češće precjenjujemo. Dok je Mate Granić bio ministar vanjskih poslova Franje Tuđmana, o njegovim su se sposobnostima stvarale legende. On je bio gotovo svemoguć, ali ga je kočio “zločesti Franjo”.

Ali kada se Granić kandidirao za predsjednika, onda smo se mogli uvjeriti da niti zna niti može. Bilo je političara koji su prikazivani kao obični aparatčici, a onda su se, kada su se dokopali vlasti, pokazali kao samosvjesni i originalni. Kolinda Grabar mora pronaći formulu kako da razuvjeri javnosti da nije samo HDZ-ova lutka na koncu nego da je u stanju voditi samostalnu politiku.

Njezini dosadašnji nastupi više podsjećaju na izjave nekog loše upućenog stranca nego na političara koji razumije probleme i zna kako ih riješiti. Izjavu da se dobro osjeća među ljudima na Sinjskoj alki može potpisati diplomat iz bilo koje zemlje. Vrijeme je da se izjasni i o važnim svjetonazorskim pitanjima. I to neće biti bez opasnosti.

Ova faza pretkampanje ili, po nekima, prave kampanje otkriva neke nedostatke Kolinde Grabar Kitarović koji su vrlo ozbiljni za nekoga tko se javio na “natječaj za najbolji posao u Hrvatskoj”. Ona nikada nije bila frontmenica koja je kreirala, a onda javno i branila neku politiku

Ako ne bude na liniji Željke Markić, desnica je može proglasiti trojanskim konjem koji samo fingira konzervativne vrijednosti. Zašto bi u tom slučaju probuđeni konzervativci glasali za nekog HDZ-ova kada već imaju pravog Josipovića. Tim bi se otvorio prostor za Milana Kujundžića koji će se najvjerojatnije kandidirati.

Ako se pak svjetonazorski deklarira konzervativno, onda je pitanje kako će dobiti glasove centra. Josipovićevi stratezi vrlo su lukavo ubacili u arenu i Jadranku Kosor koja bi arhetipskoj suparnici iz vremena dok su obje bile Sanaderove princeze mogla zagorčati kampanju. HDZ-ova nada Zlatokosa nalazi se u zlatnoj krletki u koju su je zatvorili Tomislav Karamarko i Milijan Brkić Vaso.

Ponekad je tretiraju kao pametnu, ali još nedovoljno zrelu djevojčicu, da ne kažem barbiku, koju moraju štititi od zločestih novinara i drugih neprijatelja.

Posebno je neprihvatljivo da u njezino ime govori Karamarko dok ona živa i zdrava stoji pored njega. Tako samo pojačava njezine slabosti i sumnjičavost svih koji nisu tvrdi HDZ-ovi birači. A za predsjedničke izbore potrebno je dobiti puno širu podršku od glasova stranačke mašinerije.

(Prenosimo s portala Večernjeg lista).